Kultura

OSVRT NA KNJIGU ,,METAFIZIKA MIHAILA JOVIĆEVIĆA”

Dec 05, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić književnik i publicista

             Cetinje je kroz svoju bogatu i dugu istoriju bilo inspiracija za mnogobrojne stvaraoce. U gradu koji odiše bogatom kulturnom baštinom, nastajali su najbolji likovni stvaraoci. Jedan od njih koji nosi svoju beskonačnu energiju stvaranja je i Mihailo-Mujo Jovićević. Mihailo-Mujo Jovićević završio je srednju umjetničku školu u Herceg Novom. Nakon nje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu i postdiplomske studije. Slikarstvo je studirao kod Mila Milunovića a konzervaciju kod Milorada Medića. Upoznao je tehnike, fresko-ikonografskog i štafelajnog slikarstva. Ovaj neumorni pregaoc i stvaraoc najzaslužnji je što su veliki restauratorskim poduhvatima u Crnoj Gori (Manastir Piva, rimski mozaik u Risnu i restauracija 1500 slika iz fonda Narodnog muzeja na Cetinju). Pored ovog svog istaknutog rada, bio je i profesor u Cetinjskoj gimnaziji, Kulturološkom fakultetu i likovnim akademijama na Cetinju i u Trebinju. Dobitnik je najprestižnijeg nacionalnog priznanja Trinaestojulske nagrade i predstavlja jednog od najplodnjih i najistaknutih crnogorskih stvaraoca. Na prvoj samostalnoj izložbi na Cetinju 1968. godine u ,,Plavom dvorcu” istakle su su se posebno dvije slike ,,Suđenje Hristu” i ,,Nošenje krsta”.

             Istaknuta Crnogorska slikarka, umjetnica i poslenik kulture Selma Đečević uz podršku matične ustanove JU Muzeji i galerije Podgorice, izdala je izuzetno vrijednu knjigu (kapitalno djelo) ,,Metafizika Mihaila Jovićevića.” Ako je neko zaista želio da se oduži velikom umjetniku Jovićeviću onda je to Selma Đečević uradila besprekorno. Pretačući slikarske niti u filigrannski zlatom oslikam život stvaraoca koji duže od šest decenija neumorno stvara. Velikan Hrvatske književnosti Tin Ujević jednom je zapisao: ,,Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla niti ga ostavlja takvim.” Ovu mudru misao možemo da primijenimo na cjelokupni život i stvaralaštvo Mihaila-Muja Jovićevića. Selma Đečević je svoj autorski rad podijelila na 7 poglavlja i to: Društveno-istorisjki kontekst i njegov uticaj na umjetničko stvaralaštvo (Slike iz djetinjstva), Inovativni glas podlovćenskog mistika, Autentični likovni svijet (Srh u gomili bezimenih duša), Numen nepomućane ljepota misterije (Simbol:šifra tajne, Krst; dijalektičke terazije), Korelacije sa kulturnim nasljeđem (Njegošev svijet), Umjesto zaključka (Prećutkivano djelo slikara slutnje Boga) i Reprodukcije.

            Selma Đečević je hronološkim redom predstavila život jednog od najznačajnih Crnogorskih slikara. Slike iz djetinstva su bolna i traumatična hronologija odrastanja u porodici i kojoj se živjelo i stradalo za slobodu, progoni, rat, gubitak oca logor Kavaja (Albanija) patnja, nemaština. Otac Ilija je sahranjen u Aleji Narodnih Heroja u Beogradu dok je majka Bosiljka posvetila svoj život odgajanju i odsrastanju sina Mihaila i ćerke Bosiljke. Sva životna borba i stradanja često će biti oslikana u simbolu i motivu krsta i Hristovskog stradanja ostavljajući ne samo ožiljke na duši već i na slikarskom platnu. Da li umjetnici ikada prebole svoje rane ili ih stope snagom svoje slikarske kičice u metafiziku svog postojanja je nešto što je nama smrtnicima ostaje kao duboki trag promišljanja na raskršćima velikih likovnih vizionara kakav je upravo Jovićević. Selma Đećević vješto bira fragmente Jovićevićevog života i stvaralaštva stapajući ih u jednu cjelinu koja daje posebnu ljepotu ovoj knjizi.

             Inovativni glas podlovćenskog mistika je svjedočanstvo o kasnijem odrastanju u Bajicama (u kući đeda po majci Jovana Perova Martinovića) đe je prvi put vidio ikonu i kandlio što će na njegov život ali i stvaralaštvo ostaviti jak lični utisak. U pozadini kuće prostrani pogled na uspavanog lava i sveti tron Lovćen. Religioznost koja se apstrahuje na njegovim slikama je lično traganje kroz sferu koja je obilježila i pratila njegovo rano djetinjstvo. Posebnost djela Mihaila-Muja Jovićevića ogleda se u tome što ističe snagu i duboki astečki duh religioznosti koji je poseban u njegovim djelima. Njegoš, Biblija, krst su ona duhovna snaga umjetnika koja traje do danas. Ispunjen Njegoševim djelima ,,Lučom mikrokozmom” pokazuje nam svu svoju snagu. Uspijo je da pronikne u tajne Njegoševih misli i da ih apstraktno prenese na platno. Njegovo tumačenje Njegoša, stvaranja svijeta biblijskih motiva su nešto što fascinira. Jovićević istražuje ono iskonsko u njemu, duboku povezanost sa tajnim odajama religijske i mistične duše koja se stapa sa kosmosom Njegoša i čini jedan svoj poseban i savršen svijet. Filozofski odraz koji umjetnik gaji su sebi, je samo refleksija u umjetničkoj svijesti da likovnim elemntima i koloritom boja probudi u oku posmatrača sve tajne i da ga podstakne na razmišljanje. Beskrajni kosmos stvaranja koji je evidentan u njegovom stvralaštvu, fascinacija Lovčenom čini njegovu dimenziuju stvralaštva jedinstvenom.

               U poglavlju Autentični likovni svijet (Srh u gomili bezimenih duša). Selma Đečević analaizira nastanak orginalnog Jovićevićeg djela, istražujući njegovo poniranje u dubine sopstvenog života ono čemu teži svaki veliki umjetnik. Jovićevićevo rano stvaralaštvo svojim motivima prevazilazi dotadašnje stereotipe u umjetnosti, filozofko-religiozna duhovnost iskazana i slikama pretočena u suzu i krstu Njegoševe kosmologije i bola na Crnogorskom ljutom kršu je sublimacija ,,bezimenih duša” i vlastitog  noseći teški krst (sudbine) na svojim leđima. Vizije razmišljana i teze koje Mihailo-Mujo Jovićević preslikava tražeći svjetlost nade postanka i opstanka kroz svu simboliku postojanja drevnih civilizacija koje su boravile na Crnogorskim prostorima.

              U poglavlju Numen nepomućana ljepota misterije. Selma Đečević istražuje refleksije samog autora. Predstavljajući Jovićevića kao tragača,  filozofa, metafizičara koji je svojim slikama umetnuo dragocjeni nebeski život i duh misli o Svevišnjem kroz dogmu religioznih raskršća kamen, Biblija, krst povezani sa običnim čovjekom. Njegovo likovni horizont prevazilazi i nadilzai sve granice uma. Iza tih granica postoje svjetovi, dubokih misaonih pregnuća. Simboli su šifre Janusov ključ koj umjetnik drži u svojim rukama.

                 U poglavlju knjige Korelacije sa kulturnim nasljeđem (Njegošev svijet). Selma Đečević umjetnika posmatra kroz prizmu spontanih društvenih procesa. Postojanja Cetinja kao drevne Prijestonice od Ivana Crnojevića pa do današnih dana jedna je od inspiracija Mihaila Jovićevića. Duhovna i državna dimenzija Cetinja još od Crnojevića iskazana je kroz stvaralaštvo Jovćevića i sliku Loretska Bogorodica i triptih Loretska sveta kuća. Samo veliki umovi poput Jovićevića mogu na ovakav način da iskažu religioznu esenciju sopstvenosti.

                  Njegošev svijet je posebna dimenzija u ukupnom stvaralaštvu Mihaila-Muja Jovićevića. Selma Đečević analizira i prezentuje autorovo razmišljanje i riječi: ,,Da je Njegoševo djelo bila jedina svjetlost mojoj generaciji.”  Filozofija Njegoševih djela razmišljanja, pisama, autor sagledava iz prizme Njegoša kao mistika punog odricanja, na putevima prožetog već pomenutim elementima krsta i duhovnosti. Slikarski impuls hvata i reprezentuje ne samo taj trenutak već sve ono što Njegoš simbolizuje u razmišljanjima autora.

                  Selma Đečević u poglavlju Umjesto zaključka (Prećutkivano djelo slikara slutnje Boga) i Reprodukcije sublimira čitav stvaralački opus Jovićevića. Autorov duhovni i religiozni aspekt sve jače dominira na njegovim slikama. Selma Đečević prezentuje čitavim tokom knjige osvt i kritike istaknutih Crnogorskih intelektulaca, istoričara, filozofa, poglede na stvaralaštvo Mihaila-Muja Jovićevića. Đečevićka prezrentuje i povremeni bunt pojedinaca kao don Branka Sbutege (1952-2006) koji je smatrao da je savremena kritika ali i društvo imali nepravedan odnos prema Jovićevićevom stvarlaštvu kao i Branka Banjevića ali i mnogih druhih koji su dali svoj nesebičan i iskren sud o stvaralaštvu Jovićevića. Mihailo-Mujo Jovićević predstavlja jednog od poslednjih živih slikara slikarske škole (Milunovića, Lubarde, Vuškovića) koji je nastavio tradiciju ovih velikana sa kojima je stao rame uz rame po veličini svojih djela. No čini mi se da društvo nikada nije bilo pravedno prema ovom simbolu Crnogorske ali i Evropske likovne scene i velikanu koji i danas u osmoj deceniji sa neumornim žarom oslikava najljepše stranice Crnogorske likovne scene.

                 Knjiga Selme Đečević ,,Metafizika Mihaila Jovićevića” je veliki doprinos crnogorskoj kulturnoj sceni. Sama autorka se istakla ovako vrijednim izdanjem u kojem je na najljepši način prezentovala život i stvaralaštvo Mihaila-Muja Jovićevića. Hronološki prikaz od djetinjstva pa do danas je brižljivo pripremam tu je i pažljivo odabrana likovna kriitika istaknutih autora. Siguran sam da će ovako vrijedna knjiga ostati zapažena i prezentovana na pravi način jer Mihailo-Mujo Jovićević je to zaslužio ali i Selma Đečević koja na najljepši način čuva i reprezentuje bogatu crnogorsku likovnu kulturnu baštinu i autore koji su najljepši kulturni reprezent naše države.