Naš gost: NIKOLA ĐURETIĆ
U sklopu
Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i
hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog
projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara
Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok
hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: Nikolu Đuretića
Priredio
Božidar Proročić
NIKOLA
ĐURETIĆ
POTOMAK
ZAČUĐENA KLASA
Potomak
sam začuđena klâsa
i
ravnice što diše mirno u srpnju
te
bremenite, masne crnice
i zlatna
vonja lipe što u svakom je
ravničarskom
koraku
i s
prstohvatom zlatna praha
panonske
stepe na usni
bio sam
pjesma razuzdana
koju
pjevalo se u mnogim krajevima
na
bijelim lađama prekomorskim
brzim
kao vode rijeke s proljeća
o, bio
sam lasta u nisku letu
i bogati
salaš s konjima vranim
i plod
dunje na ormaru
bio sam
slika Sv. Jurja
u kući
svojih predaka
i
molitva njihova sveta
i riječ
još neizgovorena
i to sam
bio, i prvi grijeh
i zmija
i jabuka
što sve
nisam bio?
ja sam
skuhao poparu
koju su
mnogi kúsali
na dan
kada je Babilon pao
sâm sam
započeo Kineski zid
sa
sjevera
bio sam
prvi vjernik
u
Dijaninu hramu u Efezu
ondje
sam i dočekao kraj sušenja grožđa
ili je
to bilo u Smirni
s istoka
sam donosio darove
zamotane
u svilu otetu iz
porculanske
kule Nanking
u Sardu
sam tu istu svilu
zamijenio
za komad drveta s korablje
što se u
mojim bisagama
smrvio u
zlatni prah
koji sam
iskoristio da bih
potkupio
nekog sultana i
gledao
Turke kako ruše svjetionik
kod
Rodosa, potopivši pri tome
barem
sedamnaest galija
u
Angliji sam u jednoj noći
općio s
tri kćeri slijepa starca
koji me
nadigrao u šahu
u Walesu
sam sjedio za
okruglim
stolom kralja Arthura
i s
Merlinom pio čaj od metvice
s
Boadiceom dizao ustanak
protiv
prgavih Rimljana
s Avarima
se spustio u Panoniju
i borio
se ondje s Ilirima i Keltima
sve to
sam činio i još mnoge ludosti
i bio
sam sretan
jer bilo
je dobro tako
mirio se
sa svojim nemirima
podastirao
srce na pladnju od staroga srebra
u sitnim
komadićima dijelio ga
slučajnim
namjernicima
sa svih
strana svijeta
a sada,
kada je sve to već zapisano
što mi
je činiti s tom pričom
u kojoj
nema smijeha, radosti, ni spokoja
a ni
glavni lik se ne nazire?
Jer ja
sam ipak samo
potomak
začuđena klasa
i
ravnice što diše mirno u srpnju
i ništa
više
(Iz
zbirke Male smrti ptica,, 2008.)
DANAS SE
NE SJEĆAM, A JUČER JE KIŠILO
Uroniti
u zemlju masnu, svetu
biti ti
sjeme, klica
biti rôd
i pokoljenja što će doći
ima li
išta svetijeg od tvojega nevina lica?
zagaziti
duboko u tvoju modrinu
od česmine
i algi postelju prostrti
jaru i
kliktaj galeba i lebić u dušu zatočiti
od
Zdravo Marija hljeb kruha načiniti
vinom i
uljem ga poškropiti
i leći u
tvoje krilo o smiraju dana
kada
maestral uniđe u krv i ondje se pritaji
a rumena
kugla bez daha u stari trs uroni.
jer
korijen neće u blatni treset
u snove
sive daždom raskvašene
ne ćúti
ovaj jezik što tvoju patnju šuti
što ne
poznaje riječi carcej, garbin, žižula
grancigula,
gregada, fritula
što muca
tvoj ponos i tvoju sreću mûti.
stoga ću
prije sna što hrli u stari salaš
u
pješčani sprud i strnjiku ravnice
u valu i
maslinu, u sklopljene očeve ruke
i
materino staračko, vremešno lice,
u
molitvu i kletvu te izvjekovane starice
tek
reći: za sve vam hvala, ali ovdje više ne mogu
razvit
ću jedra i pomoliti se Bogu
i prema
jugu usmjerit ću svoje oštro kormilo jer
danas se
ne sjećam, a jučer je kišilo.
London,
1999.
(Iz
zbirke Kao zvuk otoka, 2006.)
SUTRA
1.
sutra,
kada budeš zagledan
u onu
daleku obalu
onkraj
bešćutne rijeke
za tobom
će ostati
samo
zarasli putovi
i neke
strane adrese
što
podsjećaju na
Hitchcockove
filmove
ili tv
serije o ostarjelu
istražitelju
nejasnih smrti
2.
sutra
kada budeš zagledan
u ono
nešto što mjera je
našega
ovostranog postojanja
koračat
ćeš tiho pokraj
toga
otvorenog balkona
s kojega
se neće vidjeti
ni
dijete ni naranča
s kojega
će i daleki vlak
iza zida
od crvene opeke
biti
posve nevidljiv
3.
sutra,
kada budeš spreman
znaš da
nećeš znati
ostavljaš
li išta smisleno
i je li
te stari pas
uopće
prepoznao
na kućnu
pragu koji si
prekoračio
prerano
da bi
mirna srca mogao reći:
laka vam
noć, ravničari
(Iz
zbirke Jesenji prozor,, 2012.)
KORAČAJTE
TIHO
kada
usnem
snom
mirisnim
od
zvijezda i
slavonske
javorovine
koračajte
tiho
pokraj
mojega prozora
iza
kojega će
bezimeni
neki ljudi
spaljivati
sve moje
još
nenapisane knjige
kada
usnem
snom
mirisnim
od
zvijezda
koračajte
tiho
(Iz
zbirke „Jesenji prozor“, 2012.)
XXXII.
Ovo je
moja ljubav. Nije to velika ljubav
ali je
iskrena i do kraja
kao
rijeka što se smireno podaje moru
i
postaje drugo.
Ovo je
moja bol. Dobra je to bol
kao noć
što će potrajati
do prvog
jutarnjeg svjetla
i
nestati s ranim proljetnim srhom.
Ovo je
moja pjesma. Napisana tebi,
jedina,
pjesma što leti u visine
poput
jastreba kokošara
na
krilima od zraka i sunca.
Ovo je moj
oproštaj. Tužan je to oproštaj
što će
ostati među nama
u
proljetnu lahoru, zauvijek,
do kraja
mojih dana.
(Iz
zbirke „Odlazak/Oproštaj“, 2017.)
Nikola Đuretić rođen je u Osijeku 1949. godine.Piše prozu, poeziju, oglede i feljtone. Radio je u nakladništvu kao urednik te više od dvadeset godinakao novinar i urednik BBC-ja u Londonu. Bio je idugogodišnji urednik kultnog kazališnog časopisaProloga. Uređivao je i časopis DHKRepubliku. Dvanaest godina bio je članom Povjerenstva za Zagrebačke književne razgovore, a četiri godine obnašaoje i dužnost predsjednika Povjerenstva. Kao autorpotpisuje tridesetak knjiga. Za svoj rad dobio jeniz domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja(M. Marulić, K. Š. Gjalski, Visoka žuta žita, Josip iIvan Kozarac, HIA, HAZU, Vladimir Devide, MeritAward ITO EN i druga), a za svoj prinos hrvatskojkulturi godine 1998. odlikovan je Redom Danicehrvatske s likom Marka Marulića. Pojedina djelaprevođena su mu na engleski, njemački, francuski,japanski, španjolski, bugarski, poljski, rumunjski idruge jezike. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik
0 Komentara