Naš gost: IVAN HERCEG
U
sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje autora Božidara Proročića i dr: Željke
Lovrenčić i izlaska dvije panorame savremenog Crnogorskog i Hrvatskog
pjesništva ,,Odlazak u stihove’’ i ,,Razlog za pjesmu’’ predstavljamo jednog od
najznačajnih savremenih crnogorskih pjesnika predstavljamo vam jednog od
najznačajnih savremenih hrvatskih pisaca:
Priredio:
Božidar Proročić
IVAN
HERCEG
SARAJEVO
Miljacka
je rijeka za koju kažu da postoji,
a
ja je u daljini samo naslućujem.
Ti
si stvarna i u noći tečeš tako brzo.
Kosa
ti je crna, marama nevidljiva
i
netko te čvrsto drži za ruku.
Gledaš
me dugo i prodorno jer znaš
da
treba zapamtiti tako mnogo.
U
ovom smo gradu jednako daleko
jedno
od drugoga kao i od Perzije i Europe,
jednako
daleko od svih mrtvih i svih živih.
Volio
bih ti nježno gasiti cigarete na rukama.
Da
za me glumiš Satana na pozornici
nekog
isluženog doma kulture.
Tako
bismo se riješili jedne linije života,
jedne
sudbine, jedne linije ljubavi…
Ostale
bi još samo one na mojim dlanovima.
Koliko
je grobalja u Sarajevu,
a
koliko na cijelom svijetu?
Pita
li se itko.
Nitko.
Jer svi kradu istinu.
Zato
te sada, miraždžijko, molim
da
mi zadnjim snagama odsiječeš ruke.
KAO
SNIJEG
Noću
ne mogu spavati
pa
slušam kako rijetki duhovi
Zagrebom
voze vrijeme.
Ponekad
naglo zakoče
kao
da su izgubili cestu,
niz
moju kralježnicu, niz oblake,
niz
snijeg.
I
prijatelji su mi rekli “laku noć”,
ali
opet ne mogu spavati.
Zamišljam
nas na svadbi
u
nekom restoranu na rijeci
kojom
u svako godišnje doba
teče
čisti snijeg koji nitko ne vidi.
Ja
poželjela sam vjenčanicu,
a
ti si mi obećao nevidljivost.
Nikoga
nije bilo da ti proturječi,
nikoga
nije bilo da me ne vidi,
samo
ja i ti, ti bez mene, ja bez tebe,
kao
svaki napušteni snijeg.
I
kod kuće, kaže majka,
pada
snijeg koji nitko ne vidi
i
roditelji su mi zabrinuti.
Nebo
se spustilo tik do zemlje,
ljudi
su se smanjili na nokat,
i
ovi ovdje, i oni tamo,
blizu
i daleko.
Noću
ne mogu spavati
pa
slušam kako rijetki duhovi
slušaju
snijeg, kao snijeg.
TIJELO
Otok
nas je proždirao iznutra,
cvilio
i strugao po žilama i živcima
poput
fantomskog gusarskog jedra.
Sjedeći
nasred ceste u kukuljici od paučine,
ti
rađala si mrtvo dijete,
bez
razuma zapomagala tuđim glasom.
Krv
ti se slijevala po bedrima,
topila
kamenje i mrave
i
začas bila si samo izbočina,
strano
tijelo u čistoj prašini.
Bio
sam mrtav na tren, bio sam ništa,
kao
što to tijelo može biti,
i
teški su bili krici,
mrvili
još tople bubnjiće,
kosti
i kožu u ničiju kašu.
Bio
sam tvoj u trenu, bio sam ništa,
kao
što tijela to mogu.
Moram
li još išta priznati?
Svijet
ima onoliko svjetova
koliko
je smrti, koliko je
zračnih
džepova u zemlji
od
istrunulih rođenja.
Nama
više ne treba ni jedan.
LAŽNA
TEORIJA SVEGA
Ulazim
u papir, ulazim u prazno,
iza,
ispred, red i nered.
Kao
da je ništa, kao da je nula,
vrijeme
odbjeglo u samo sebe.
Ulazim
u tebe, bježim u razmak.
Ulazim
u sebe, izlazim u razno.
Ovo
je zadnji put da nestajemo.
Ovo
je zadnji jezik kojim govorimo,
bez
točke na kraju, bez ikakva svršetka.
Lažna
teorija svega.
ZABORAVLJENI
Svatko
protiv sebe. Zaboravljeni zaboravljamo.
Haluciniramo.
Jezik je sretno zakopan.
Sloj
po sloj. U metaforu. U ništa.
Potop
je na vrhuncu. I čeka Boga. Da zaboravi.
Uzidan
u topli sediment tebemene.
Ničega
se ne bojimo. Sloboda je neugodno ništa.
Otkrivamo
si sjećanja, ali se ne sjećamo.
Polako,
polako postajemo zabranjena pjesma,
kozmičko
ljepilo i deseta dimenzija.
A
ti bi samo htjela biti zaboravljena.
Zaboravljeni
zaboravljamo.
Ivan Herceg, pjesnik, prozaik i urednik, rođen je1970. u Krapini. Zamjenik je glavnog urednika učasopisu Poezija, urednik u Biblioteci Poezije i suorganizator festivala Stih u regiji. Uvršten je u preglede, panorame i antologije suvremenoga hrvatskogpjesništva. Pjesme su mu prevođene na desetakjezika. Objavio knjige pjesama: Naša druga imena(Zagreb, 1994.), nagrada “Goran” za mlade pjesnike, Noć na asfaltu (Karlovac, 1996.), nagrada “Zdravko Pucak”, Snimke zemaljskih uzdaha (Zagreb, 1997.),Anđeli u koroti (Zagreb, 2004.), Nepravilnosti (Zagreb, 2007.), Koliko naju bo ostalo (izabrane pjesmena slovenskom, Ljubljana, 2009.), Kad će doći Babilon (Zagreb, 2013.), nagrada “Rikard Jorgovanić”,Nepravilnosti (prijevod na bugarski, Sofija, 2014.),Warsaw, Warsaw (izabrane pjesme na poljskom,Gdanjsk, 2014.) i knjigu kratkih priča Goli (Zagreb,2011.).
0 Komentara