Kultura

Naš gost: STJEPAN ŠEŠELJ

Okt 26, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam:

Priredio: Božidar Proročić

STJEPAN ŠEŠELJ

HRVATSKA

 

Hrvatska.

Hrvatska je.

Hrvatska je činjenica.

Hrvatska je činjenica o kojoj.

Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može.

Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može dvojiti.

Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može nagađati.

Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može pregovarati.

Hrvatska jest.

Hrvatska.

 

DID MOJ

 

Did moj Stipan sa mnom izlazi na rijeku.

Za ručicu me malena vodi, i ogleda se u

modrim pristupcima. Lađe crne plove u rosi.

Je li Stipan did moj ponosan, dok trupe

sneno svjetlucaju na vodi?

Jutro je i mi zalazimo među lađce, mriže

i vršve. Međ ribare, težake s veslima

i salmom u ruci.

I did moj najednom odlučno kreće

prema baštini

ostavljajuć me sama

pred vodama

što nadiru.

 

ČUDIŠ SE

 

Čudiš se kako mi uspijeva da takvom lakoćom

pastijerku u čobanicu pemećem

u Kalipsu i mljetsko raslinje

miomirisne luge ogigijske.

Čudiš se.

Ja vraćam se.

Liježem na stope djetinjstva.

Tjeskobne širine svijeta su

bez oslonca bez ognjišta.

I sve manje je onih što za tebe čuvaju riječi:

U toploj nekoj ruci, blagoj slici nekoj.

Čudiš se.

A ja hodim.

Nečujmom Zatonom Tavankutom

Hrvatskom Tišinom.

Čudiš se kako ne uspijevam onom tihoćom

dotaknuti

Hrvatski Grob koga već prekriva

smiraj

mirina

samost

mljetsko raslinje.

 

HRVATSKI ISTOK

 

Astal prepun jestvina

I carskih vina

U Bapskoj

Ovaj kruh u noći

Za nas

Marijo sveta

Sačuvaj

Srijem

Ilok

Šaregrad

I u toj kući gazdinskoj

Na putu za istok hrvatski

Ostani

Dovijeka

 

NAD DAKSOM

 

Ča ćeš s tim rukami o zemje

dok nam govoru tiho

u molitvi

u noći

ostavljajući

svjetlokrug

nad

Daksom

nad

nami.

 

Stjepan Šešelj, suvremeni je hrvatski književnik, piše pjesme, drame (za radio, kazalište i televiziju) te prozu (romane, putopise, književne i likovne prikaze, osvrte na hrvatske kulturne, društvene i političke događaje i pojave). Rođen je 16. lipnja 1947. u Podgradini – Opuzenu. Osnovnu školu do četvrtoga razreda polazi u Podgradini, a od petoga do osmoga u Opuzenu, gimnaziju u Pločama. Pravo je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Zagrebu. Pjesme, drame, putopisi, nalaze mu se u više antologija, pregleda i panorama hrvatskoga pjesničkoga, proznoga i dramskoga stvaralaštva. Zastupljen je u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji hrvatske umjetnosti i Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Prevođen je na njemački, španjolski, engleski, švedski, bugarski, rumunjski jezik.

Za pjesništvo je nagrađen, u Zagrebu godine 1970., nagradom „A. B. Šimić“. Godine 1996. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je i drugih nagrada i priznanja.