U fokusu

PROBUDIMO SE IZ LETARGIJE

Okt 16, 2020 3 Komentara

(15 riječi)

…Izgubismo Crnu Goru, baksuzne 1918. godine, zahvaljujući domaćim izdajnicima i srpskim podložnicima.
Danas se pitam, jesu li je imali rašta braniti, kada je i sada, kao i tada gubimo, nepromišljenom nehajnošću i nečasnom izdajom...
OVOG PUTA MI SMO DUŽNI I MORAMO PREVAZIĆI SNAGU NAŠIH PREDAKA.
BUDIMO SLOŽNI I JEDINSTVENI. SNAGOM MUDROSTI SAČUVAJMO RODNU GRUDU I SVOJE DOMOVE OD PROPASTI.

Piše : Seka Vuksanović Metdjonaj

 

Brojna crnogorska porodica izgledala je otprilike ovako: 

Znalo se ko kosi, a ko vodu nosi. Glava kuće se bespogovorno poštovala i slušala. Živjelo se sirotinjski, na golom kršu, između kojeg je, uglavnom nicala drača. Nije bilo francuske kifle, sendviča, napunjenih pršutom ili girosom, nije bilo pice, no je tavulin bio više prazan no pun. Brojne đečije ruke su često i neoprane prevrtale furmetinov kačamak kroz ruke da bi ga, nakon što bi se ohladio u slast jeli i opet su bili zdravi ka' drijen. Ljeb od furmetinovog brašna, najčešće krupno samljeven bio bi tvrd i skoreo, jer se nije mijesio svaki dan. A zašto? Zato da bi trajao i da bi đeca imala čvrste i zdrave zube. Da bi stasavali u snažne momke i đevojke. Momke, koji bi branili svoju krševitu i siromašnu zemlju, koja je vazda bila pritiskana od neprijatelja sa svih strana, da bi hrabro stali na mjesto koje je ostalo prazno, nakon pogibije oca i nastavili istim zanosom braniti čast i obraz svoje porodice i svoje zemlje. Čast i obraz nije imao cijenu. Đevojke bi pomagale majci oko kuće, nivile mlađu braću i sestre i čuvale siromašna stada, koja su bila jedini izvor prihoda.

Našim ponositim gorštacima, koje nikada nije napuštala čvrsta volja i ljubav prema svojoj rodnoj grudi nije manjkavalo snage da stanu ispred nje, braneći je svom svojom sirovom snagom i željom za slobodom. I branili su je, bez obzira na godišnja doba. Zimi, obično loše obučeni, često i bosi, promrzli i gladni nijesu napuštali odbrambeni položaj.

Nažalost, izgubiše Crnu Goru, baksuzne 1918.godine, zahvaljujući domaćim izdajnicima i srpskim podložnicima. 

Danas se pitam, jesu li je imali rašta braniti, kada je i sada, kao i tada gubimo, nepromišljenom nehajnošću i nečasnom izdajom onih , koji su se jagmili za prevlast, ne razmišljajući da će silnom željom za sopstvenim interesom rizikovati obnovljenu samostalnost Crne Gore. 

Pitam se, ostade li koja mudra glava da to spriječi, ili će ovaj narod i dalje rizikovati živote,  živote đece i svoj dom za takvu vlast? 

Danas su mnogi mladi ljudi bez posla. Brojna omladina po inostranstvu traži sreću... Oni slabijeg karaktera se olako upuštaju u kriminalne radnje, računajući da će ostvariti brzu i dobru zaradu, ne razmišljajući da time čine zlo sebi i društvu. Kafići, širom, Crne Gore, dupke puni omladinom, opuštenom i neopterećenom stvarnošću, koji, u dodatno teškom trenutku, odbijaju prihvatiti pošast, uzrokovanu pandemijom korone virusa, koja je u punom jeku i koja svakodnevno odnosi žrtve, bez razlike na dob. Medicinsko osoblje se satire pokušavajući da pomogne svima nama, žrtvujući svoje živote radi naših. Ali, avaj, kako kada ima više zavedenih zaludnjaka nego razumnih da shvate u kakvom se haosu nalazimo. 

Dok naša mladež nastavlja svoje bitisanje, nezainteresovano za nemila dešavanja oko sebe i opstanak zemlje u kojoj su rođeni, olako prenebregavajući činjenicu da nam se ispred očiju urniše sve ono što nam je u nasleđe ostalo, jedan ozbiljan broj guja prisojnica uporno i danju i noću radi da svoj nečasni naum dovede do usijanja, OD KOJEG ĆE GORJETI, JEDNAKO I NAMA I NJIMA.

Analizirajući zbilju, vidim samo haos i prijetnje raspojasanih pojedinaca, koji su spremni na sve da bi zadovoljili svoje porive za još jednom okupacijom, naše napaćene zemlje. Prijeti se sukobima, ispisuju razne prijeteće poruke, naročito manjinskim narodima... 

Zaista, da li neko od onih koji će zasjesti u parlament razmišlja da nas, upravo njihova neodgovorna politika dovodi do ivice ponora? Oni će se svi lako namiriti i živjeti lagodnim životom, jer su sve unaprijed ukalkulisali i sredili, a narodu, kojeg su sa visine posmatrali s'prezrenjem, ostaviće skorele mrve furmetina.

NARODE CRNE GORE, POSVIJEĆENE I ČESTITE PATRIOTE, SABERIMO SE I NE DOZVOLIMO JOŠ JEDNU OKUPACIJU CRNE GORE! OVOG PUTA MI SMO DUŽNI I MORAMO PREVAZIĆI SNAGU NAŠIH PREDAKA. 

BUDIMO SLOŽNI I JEDINSTVENI. SNAGOM MUDROSTI SAČUVAJMO RODNU GRUDU I SVOJE DOMOVE OD PROPASTI. 

VRIJEME NEUMITNO PROMIČE, NE ČEKAJUĆI DA SE PROBUDIMO IZ LETARGIJE.