U  selu Obarde kod Pljevalja, ovih dana je gotovo svečano. Poslije deset I više godina pauze, ponovo je otvorena seoska škola. Ta čast obnove  nastave pripala je prvacima Radovanu i Milovanu  Spaić, blizancima.  A na kući , u izgradnji, Radomana Despotovića,  istaknuta je  crnogorska zastava, pa i to upotpunjava svečarski ambijent u selu, vrlo blizu granice sa Srbijom.

                     Škola  u Obardima - dva đaka nade ...

Škola u Obardima je prvi put otvorena davne 1907. godine i radila je punih sto godina. Taman kad je trebalo da obilježi vijek postojanja, morala je biti zaključana, jer je prije toga  , niz godina, radila sa svega  dvoje-troje đaka.  Obarđanska škola je otvorena u vrijeme dok je o tom kraju još vladala Otomanska imperija. Bilo je to vrijeme kad  je na snazi još bila zabrana otvaranja škola. Seljaci su se  dosjetili i od pljevaljskog paše su zatražili da podignu kapelu , za potrebe groblja. Dozvolu su dobili, a , zapravo, bio je to prvi školski objekat u Obardima.

Prvi đaci su bili dječaci u godinama, starijim od uzrasta kada se počinje osnovno školovanje. U najboljim godinama sela,  u obarđanskoj školi  je učilo i do 40 đaka.Škola je imala i svoju biblioteku, a  jedno vrijeme i đačku kuhinju. U školi su službovali učitelji sa raznih strana, a posljednji školski dnevnik nosila je Dobrila Milikić, sada penzioner. Školski učitelji su, uglavnom, stanovali, kod  seljaka, u većim kućama, ali i u samoj školskoj zgradi.

Zastava , doduše, još nije istaknuta na školi, ali se zato vijori u komšiluku, na novoj kući Radomana Despotovića, penzionera koji živi u Beogradu. Odlučio je da u svom rodnom selu podigne kuću . Ozidana je kamenom. I po veličini, i načinu gradnje, liči na ono što se u narodu zove kula. Čim je podigao rogove , Radoman je istakao veliku zastavu Crne Gore , a  kuća je na sred sela I  odmah se  vidi sa svih strana.Zastava je mnoge obradovala, ali ima i onih koji se mršte i gunđaju. Radoman za to ne haje, kaže da on ovim činom nikome ne prkosi. “Smatram da je  normalno da u svojoj državi, na svoju kuću, istaknem zastavu  ove, moje, države”, kaže Radoman.On se sprema da se jednog dana vrati u Obarde I da tu živi.

Zbog kuće, ali i zbog zastave, Radomanu su na čestitku došli pojedinci , čak, iz susjednog sela Vukovo Brdo. Stigle su Radomanu i  čestitltke sa raznih strana. U jednoj od njih piše – “s anđelima”.