Kultura

Naš gost: Braho Adrović

Okt 05, 2020 2 Komentara

(15 riječi)

U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne saradnje i izlaska dvije panorame crnogorskog i hrvatskog savremenog pjesništva Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koautorskog projekta dr. Željke Lovrenčić i Božidara Prororčića predstavljamo Braha Adrovića jednog od najznačajnih pjesnika poslenika kulture, medija i javne riječi

 Priredio: Božidar Proročić

 Braho Adrović, rođen je 25.o7.1947.godine u selu Donja Vrbica kod Berana.Osnovnu školu završio je u Vrbici i Petnjici a Pedagošku akademiju (grupa srpskohrvatski jezik i književnost) u Nikšiću.Bio je član prve redakcije lista studenata Crne Gore "Studentska riječ" a jedno vrijeme i odgovorni urednik tog glasila.Više od deset godina bio je profesionalni novinar dnevnog lista "Pobjeda" a oko dvije ipo decenije i profesionalni novinar Televizije Crne Gore-dopisnik iz Berana,Plava ,Andrijevice i Rožaja.Bio je i VD direktora Centra za kultru u Beranama i u dva mandata potpredsjednik opštine Berane.Adrović je bio i jedan od osnivača i zamjenik glavnog i odgovornog urednika revije "Novi dani" koja je jedno vrijeme izlazila u Beranama.Bio je član redakcije i stalni saradnik lista "Sloboda",urednik za poeziju časopisa "Mostovi" koji je izlazio u Pljevljima i jedan od pokretača i članova redakcije obnovljenog izdanja časopisa "Tokovi“ u Beranama.Adrović je bio i honorarni saradnik listova "Arena","Vjesnik" i Agencije "Tanjug" a povremeno je sarađivao i u drugim glasilima.Junaci njegovih reportaža u zagrebačkoj "Areni" su proglašavani "Pothvatom godine". Braho Adrović je do sada objavio knjige poezije:"Biti živ","Juče na ulici","Hiljadu dana ljubavi","Balkanske elegije","Rat u kući","Objava nezaborava","Gorki vijenac","Vječno uzaludno","S one strne nade","LJudi i neljudi","Izabrane pjesme","Mapa bolnih mjesta","Čovjek i vrijeme","Đavolje međe". knjigu humorističko satirične poezije "Velika šetalica" "Mapa bolnih mjesta", kao i roman "Porijeklo grijeha". Adrović je zastupljen u više antologija i izbora poezije u zemlji i inostranstvu.Učestvovao je na većini važnijih festivala poezije i drugih književnih manifestacijama na prostorima ondašnje Jugolavije kao i u Bugarskoj, Luksemburgu, Njemačkoj i Albaniji.

Braho Adrović je za svoj književni rad dobitnik najvećeg opštinskog priznanja,nagrade "2l.jul" u Bearanama. Dobitnik je prve nagrade na susretu mladih pjesnika Crne Gore u Podgorici,dobitnik prve nagrade "Mirko Banjević" za knjigu poezije " Ljudi i neljudi"u Nikšiću, prve ngrade za najbolju humorističko-satiričnu pjesmu na međunarodnom festivalu humora,satire i karikature u Danilovradu kao i prve nagrade za najbolju pjesmu o Limu na književnim susretima "Pjesnici sa Lima o Limu" u Bijelom Polju,Nagrade "Krilata Seošnica" za poeziju za dejecu i mlade I prve nagrade za najbolju pjesmu časopisa “Avlija” za 2018. Godinu. Adrović je objavio i četiri dokumentarna televizijska filma "Mlinarica","Vječiti gubitnik,Selmo" "Krila Berana" i "Beranska gimnazija".

Braho Adrović živi i radi u Beranama

 

PRESUDA

 

Zapamtiće zemlja vazduh voda

Sve na svijetu ima svoju priču

Trag će uvijek ostat od naroda

Svi tragovi i tebe se tiču

 

Kada dođe vrijeme i zanijeme judi

I kamen će progovorit jasno

Neki novi svijet će da nam sudi

Presudu će donijet jednglasno

 

Planete su umom zasjenili

Dometima znanja i imanja

Al dovoljno ljudi nijesu bili

Ubili su dušu koja dušu sanja

 

Zapamtiće zemlja vazduh voda

Sve na svijetu ima svoju priču

Trag će uvijek ostat od naroda

Svi tragovi i tebe se tiču

 

 

NAŠI DANI

 

Lijepo smo izgorjeli

I ništa ne tražimo više

Sve što smo ljubili i voljeli

Nek srce sad lijepo i otpiše

 

Preboljeli smo i sebe

Živjeli i ne doživjeli ništa

Nek srce sada mirno zebe

Poginuli nikad ne ide s bojišta

 

Živjeli smo i bili dok smo bili

Mesto srca praznina se njiše

Kao da smo zvijezde poljubili

Visoke nas vatre pokosiše

 

Lijepo smo izgorjeli

I ništa ne tražimo više

Sve što smo ljubili i voljeli

nek srce sad lijepo i otpiše

 

 

PISMO

 

U baru praškog hotela Jalta

Sam sjedim

Raskošna mladost

Pijano se njiše

Sa praznim srcem besjedim

Kome pismo ljubavi da napišem

 

Sam u polutami

 

Bijelo vino pijem

Ništa novo

Uvijek smo sami

Niti ja koga niti ko mene razumije

 

I bijelo vino u polutami

Polako mene pije

Cijelu noć dok su se pred mojim očima

Grlili i milovali

A niko nikog

A niko nikog volio nije

 

Pare su čitavu noć

Trčale za životom

A život te noći nije ni navratio

Dolazilo se do u samo krilo sreće

Neiskusna ljeta

Prosipala su cvijeće

 

I svakom se činilo da živi

Mladost trešti mladost bije

Svakom se činilo da živi

A niko ništa

A niko ništa doživio nije

 

 

VRIJEME LJUBAVI

 

Ne pričaj o godinama

Ne pričaj ni o čem drugom

 

Pusti da gorim na tvojim rukama

I da te obradujem divnom pjesničkom tugom

 

Ne pričaj o ranama

U duši što ostaše

Dok su se bezobzirni bezobzirno igrali sa nama

Pruži ruku ruci koja ti srcem maše

 

Ne daj da praznina prazna ubije me

Kad gori nek gori sve do pepela

Pepeo će oduvati vrijeme

Gori i ti draga ako već nijesi izgorjela

 

Neka se dan koji će doći grije

Na vatri naše duše

Što ljubav sazida znaj propalo nije

Ideali svijetle i kada ih sruše

 

Ćuti i pati

Ako voliš voli bez granica

Lažno je sve što se sa ljepotom ne može oravnati

Budućnost je moja tajna ljubavnica

 

Braho Adrović:

SEOBE

Opet su počele velike seobe

Podstanar Islmović iz mog komšiluka

Proodaje u bescijenje stvari iz svoje sobe

Svaka neprodata krpa čeka red i kuka

 

U srijedu za Njemačku ide

Sa ženom i tri sina

Sve je prodao a para mu treba pride

Bem ti sreću kad je skupa karta a jeftina domovina

 

Opet je Baalkan podivljao

Ustao da sam sebe ruši

Ja sam bez domovine ostao

ja domovinu nsim u duši

 

I nek se sve seli

Nek ide sve što se kreće

Sve što smo imali i voljeli

nek traži nve predjele sreće

 

A ja nikuda ne mogu i neću

Bez domovine ja ne postojim više

Teško onom ko vjeruje u sreću

A domovinu mora da iz duše izbriše

 

Opet su počele veike seobe

Postanar Islamović iz mog komšiluka

Prodaje stvari iz svoje sobe

Svaka neprodata krpa čeka red i kuka

 

ELEGIJA ZA SUADU

 

I

Zaboraviti ne mogu

Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije

Oprostiti neću ni narodu ni Bogu

 

Bog ubio ljude krvopije

Oni strijeljaju moj grad

Ubijaju mu dušu ljudi bez duše

Rakete lete na žive mete i sad

I sada se ideali ruše

I ne pitaj kako je počelo i kad će stati

Ne pitaj o Vukovaru Saraj Bosni i Dubrovniku

O Čemeru nemoj čemernu priču pričati

Zlo je najgore u ljudskom obliku

Ne pitaj kad će stati

Hoće li iko bezumlje preživjeti

Rakete lete crne se crni sati

Ko otrov sije otrov će i žnjati

II

Moja je domovina uhapšena javno

Balkanska crica u okovima

Gdje je sada ono Čevo ravno

Da l u njemu još junaka ima

Divljačke vatre ko će gasiti

Ko graditi nove gradove i sela

Ko će dušu naroda spasiti

Može li jadna nići iz pepela

 

Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću

I ljudske kosti na zgarištu očaja

Poniženu nejač najveću nesreć

Koja ljudsku sudbu sa prokletstvom spaja

Zaboraviti ne mogu i neću

Bruka živog sahrani čovjeka

Ko topuzom sebi traži sreću

 

Ko izgubi dušu pakao ga čeka

III

I ne plači tužna sirotice

Stegni srce neka gori dok zlo zbori

Gorki čemer izbjeglice

Okusiće i zlotvori zlo mu u dom ko zlo stvori

Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću

Ni njima ni nama oprostiti ne mogu

S najljepšim cvijetom u cvijeću

Za njenu dušu ja se molim Bogu

I sad je osjećam kako leti

Leprša u zraku prkoseći strahu

Onu ljepotu niko ne može da osveti

Molite se za njenu dušu Alahu

Ni na zlo nemate pravo zlom

Sila Boga ne moli

Ali na kraju kraja i nju čeka slom

Pobjednik je samo onaj koji voli

Pobjednik je onaj što na pravdi Boga

Trpi i pati svojom krvlju plaća

Ko dobrotom pobijedi svoga

Zlo činjenje zlom se samo vraća

 

IZBJEGLICE

 

Dolaze izbjeglice iz Bosne

Iz Foče Mostara Rudog iz Trebinja

Ej šta se radi od Zemlje ponosne

Što doživje raja sirotinja

Da je opet goloruku gnjave

Da gladuje i da sirotuje

 

Od užasa i od strave

Vrisak bola do neba se čuje

Goloruki gladni premoreni

Prestrašeni prevareni poniženi

Dolaze iz Bosne izgubljeni

Bosi Bosnu pregazili pregaženi

Nijeme kolone beskućnika

Kuće bola nose na leđima

Žive slike krika mučenika

Oni su Pakao gledali svojim očima

U mraku prošlih vjekova

Zatrovana čemerom i zlobom

Sudbina je gorka čovjekova

Od rođenja svezana sa grobom

Dolaze izbjeglice iz Bosne

Iz Foče Mostara Rudog iz Trebinja

Ej šta se radi od Zemlje ponosne

Šta doživje raja sirotinja

 

TEKLA RIJEKA

 

I

Tri mjeseca i tri dana

Tekla rijeka izbjeglica

Crna rijeka oplakana

Zlorječica Zloslutnica

Preko Kule i Čakora

Preko bola preko jada

Tekla rijeka Grozomora

Od stida se znoji džada

Stidio se kamen ljuti

Stidjele se zvijezde blijede

Hoće l ikad presahnuti

Bijeda ide preko bijede

Od Čakora pa do mora

Crna rijeka tiho teče

 

Prepun trektor do traktora

Kotrlja se mokro veče

Rijeka mutna i krvava

Ko Morava kod Stalaća

Blago onom koji spava

Ko se toplom gnijezdu vraća

 

II

Crna rijeka preplavila

Preplavila grad Rožaje

Jedno dijete ostavila

Bože sveti da l se kaje

U sobici kraj džamije

Mrtvo dijete ko da spava

Od granata strah ga nije

Ubila ga grozna java

Oko njega sve šamije

Tihe kao blijede sjene

Kao da se i smrt krije

Zaleđene opomene

Muške glave žive nema

Za dijete grade kuću

Vječna kuća anatema

Zlo put voli u bespuću

III

Opet tekla mutna rijeka

Crna rijeka Crno more

Ništa crnje od čovjeka

Od zla ljudskog ništa gore

I u ratu i u miru

Kad se brani život goli

Pravi krivci ne umiru

Jer nepravda ljude voli

 

I nedužnog više voli

 

Proguta ga bez milosti

Da što jače bolno boli

Da utjera strah u kosti

 

IV

 

Tri mjeseca tri godine

Tekla rijeka izbjeglica

Jer ljudi su svaštočine

Od zla im je crnje lice

Izbjeglica tekla rijeka

Preko Kule i Čakora

Sve crn lelelk do leleka

Crna rijeka Crno more

Crna Crnča Crnomora

Ja sam kleo mutnu vodu

Što sam moro sve da vidim

Što pripadam ljudskom rodu

I sada se ljudski stidim

 

SATANA NA ŠINAMA

 

Gonjeni mržnjom zlotvori su iz voza Beograd - Bar

oteli i ubili grupu od 19 putnika. Umjesto saučešća na

adresu jednog od njih stiglo je iz Beograda rješenje o

otkazu „jer se nije na vrijeme javio na radno mjesto”

Nemoj da se voziš vozom

Beograd – Bijelo Polje

U Štrpcima ćeš se sresti sa grozom

Tu mrak mrakom živu čeljad kolje

Divljačko oko mraka

Nišani nevine žrtve

Da osvijetli lice ubice nema junaka

Mrak je jeo i žive i mrtve

...........................................................

...........................................................

...........................................................

 

..........................................................

Zloglas je sa mjesta zločina stig’o

Iako niko i ništa vidio nije

Voz sramote sramotu je dig’o

U nebesko blato krvopije

Gdje s crnim obrazom jezdi

Kud tunelima srama stremi

Teško zemlji gdje se zlo gnijezdi

Gdje zlo zbori a pošten zanijemi

 

Satana sama na šinama

Mašina zla zlo nosi ka jugu

U gudurama Balkana drama srama

„Nit ko jeknu” nit ko dreknu nit drug k drugu

Nemoj da se voziš vozom

Beograd – Bijelo Polje

U Štrpcima ćeš se sresti sa grozom

Tu mrak mrakom živu čeljad kolje

 

RUŠEVINE

 

Kod nas sve ruše

Vukovar Goražde Mostar Sarajevo

Ljudi bez duše

I moju dušu ruše evo

 

Niko ne može ko svoj svoga

Balkan je digao na sebe ruke

Sad molimo Boga jedinoga

Da nas spasi od sopstvene bruke

 

Divlje zvijeri izašle iz Pakla

Pakao su na zemlji stvorile

Zla kob nas je rukama dotakla

Bože ima l išta ružnije od sile

 

Mostove,fabrike bogomolje sve kod nas ruše

Ruše sve što vojeti ne umiju

Ruše ljubav ruše ljudske duše

I budućnost ruše rušeći istoriju

 

OSVETA PUSTINJE

 

Svijet su cijei silni uzburkali

Pola svijeta se seli u drugu polovinu svijeta

Na onaj svijet idu posustali

A cvijeće sreće neće nikome da procvjeta

 

Prokletoje sve što se dobije

Preko tuđih patnji preko tuđe krvi

To nikome srećno bilo nije

Svi ćemo pomrijeti samo ne znamo ko će prvi

 

Planeta se sama od sebe urušava

Sama sebe ljudskom zlobom jede

Kada se savjest i mudrost uspava

Tada bijede žure da pobijede

 

Pustinja iz pustinje bježi

Al niko ne može da pobjegne od sebe

Svo zlo svijeta u ljudima leži

Zažaliće svijet ako pustinja ozebe

 

Kada se krv u pustinji zaledi

I svijet će cijeli zažaljet topline

Jer zlo nikad na jednom mjestu ne sjedi

Ko zlo stvori od zla i pogine

 

Ne daj Bože da se pustinja cijela

Na cijeli svijet proširi

Iz vode će isplivvati ona mrtva tijela

 

A po ljudskoj krvi šetati vampiri