ZAR STE TAKVU VLAST ŽELJELI GRAĐANI CRNE GORE?
Autor: Zoran Vulević
Čuje se smjeran, umilan
glas premijera:
"Otvaram sjednicu
Vlade uz blagoslov našeg visokopreosvećenog Mitropolita…"
" Sada bih zamolio
našeg preuzvišenog Mitropolita da blagoslovi sve što smo na današnjem sastanku
dogovorili! "
"Molim vas da se u
ime toga pomolimo."
Svi se krste, što prati
tiho pojanje popova i članova Vlade.
Nadrealne scene iz
nekog fantazmagoričnog filma, pomislićete.
Ne, nikako ovo je
prizor sa sjednice Vlade jedne evropske države u dvadeset prvom vijeku.
Nemoguće, reći ćete,
ipak vjerujemo da je u pitanju neka šala. Ma kavi, ni slučajno. Ovo je to što
nas čeka, što su naši glasači tražili.
Ideju da zamislim
ovakav scenario sastanaka buduće Vlade upravo mi je dao predloženi kandidat za
mandatara svojim izjavama od kojih neke više priliče crkvenom veledostojniku nego
lideru izvršne vlasti jedne države. Tražili ste gledajte, reći će oni
nezadovljni rezultatima nedavnih parlamentarnih izbora. I biće u pravu!
Ono što zabrinjava je
bojazan da budući premijer nije u stanju da razdvaja svjetovno od vjerskog,
državu od crkve.
Djeluje kao neko ko je
vjernik iz dna duše, našto bez dileme ima pravo, i koji više nije u stanju da
svoj duhovni život odvoji od običnog, svakodnevnog. Čak ni od tako visoke političke
funkcije kakva je funkcija premjera Vlade Crne Gore. Ovo je utisak koji se
prosto nameće nakon njegovih izjava koje vrve od pokazivanja svoje privrženosti
vjeri kojoj pripada i njenom uticaju na njegov ukupan život.
Autor ovih redova je i
sam vjernik i podržavalac crnogorske pravoslavne crkve, ali vjernik čija su
ubjeđenja usklađena sa dometima i dostignućima naučne i crkvene misli vijeka u
kome živimo. Jer, za očekivati je da ovaj vijek bude prekretnica, u kome će
dogmatske struje u hrišćanstvu biti potisnute od strane crkvenih snaga koje
zagovaraju moderniji pristup vjeri i potrebama čovjeka dvadeset prvog vijeka.
Nažalost, predloženi
gospodin za mandatara buduće crnogorske Vlade pripada vjernicima prohujalih
vjekova koji ne dovode u pitanje ma što da srpska pravoslavna crkva, koja se protivi
svemu crnogorskom, kaže ili predloži. Kao da nije svjestan, ili ne želi da to
prihvati, da je crkva i njeno promovisanje vjere podložno promjenama kao i sve
na ovom svijetu. Imati čovjeka sa takvim shvatanjima za premjera je u najmanju
ruku problematično.
Mnogi državnicii
savremenog svijeta su vjernici, ali tu svoju privatnu potrebu ni slučajno ne vežu
za državničke poslove koje obavljaju svjesni pogubnosti takvog rukovođenja.
Ono što posebno
zabrinjava i na što želim naročito da ukažem je da insistiranje na tako intenzivnoj
povezanosti vlasti i srpske pravoslavne crkve predstavlja opasnost za mir u
Crnoj Gori i regionu. Imali smo,samo prije koju deceniju, bolno i traumatično
iskustvo kao posledicu bezumnog bratoubilačkog rata na prostorima bivše
Jugoslavije izazvanog, u najvećoj mjeri, upravo spregom tadašnjih vlasti i
srpske pravoslavne crkve. Svakodobronamjeran, privrženik istine i pravde će se
sa ovim složiti.
Gradjani Crne Gore,
želimo li da nas u budućnost vode ljudi okoštale duhovne strukture, karakteristične
za neka davna vremena koji, prirodno je, ne mogu donijeti progres i napredak ma
koliko se trudili da nas u to uvjere, nego bojati se, samo novu muku i nove
nemire na ovim prostorima.
Zbog svega toga se
nikako ne smije dovesti u pitanje evroatlanski put gradjaske Crne Gore za koji
se zalažu sve njene progresivne smage podržane od strane Brisela i Vašingtona.
To je jedini izbor koji obezbjedjuje dugoročni prosperitet našem društvu i
generacjaima koje dolaze.
Zato vjerujemo da će i
scene sa početka ovog teksta ipak ostati u domenu nadrealnog i fantazmagoričnog
ma koliko nam se, u ovom trenutku, činile bolno realističnim.
0 Komentara