Društvo

Oni koje ne zaboravljamo: Narodni heroj Marko Martinović

Sep 28, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Na današnji dan, 27. septembra 1943. godine, pokazavši izuzetno junaštvo, poginuo je Marko Martinović. Članak o njemu iz Pobjede od 18. septembra 1966. godine: Oni koje ne zaboravljamo: Narodni heroj Marko Martinović \

Dopisao Primjere čojstva i junaštva.

Kako je Marko Martinović iz Bajica u septembru 1943. muškim crnogorskim prsima zatvorio neprijateljski bunker na Barutani kod Kolašina Crnogorski Matrosov Trinaestom julu, Danu ustanka i Danu državnosti Crne Gore, od vajkada je pripadalo počasno mjesto u njenoj svijetloj istoriji. Jul je bio i ostao biser crnogorske borbe: 1878, Crna Gora je međunarodno priznata, a 63 godine kasnije 1941. organizovala je svenarodni ustanak i počela narodnooslobodilačku borbu... Zato se danas treba sjetiti svih tih dana "za pjesmu stvorenih", svih junačkih smrti za život, za novu nadu, za Crnu Goru.

Prkosnog osmijeha Ljuba Čupića, uperenog u neprijateljske cijevi na strelištu, Jagode Bogićević, neustrašive bolničarke sa Sutjeske i iz mnogih drugih bitaka, braće Barović iz Bandića, braće Vlada i Uroša Gojnića iz Crmnice, braće Jovanović iz Komana, ili div - majke Mile Poleksić iz Mokrog pod Vojnikom, koja godine 1943. u jednoj pećini, zadavi rođeno dijete da svojim plačem ne bi Njemcima otkrilo narodni zbijeg... I mnogih drugih. Znanih i neznanih. Onih koje ne zaboravljamo. Jedan od njih je svakako i narodni heroj Marko Savov Martinović, crnogorski Matrosov, borac Četvrte crnogorske proleterske brigade, rođen 1911. u ponositim Bajicama, a poginuo 1943. godine na Kolašinu. Junak, istorijskih čitanki, iz narodnog pamćenja, heroj koji je svojom krvlju dopisao primjere čojstva i junaštva. O njemu su se pjevale pjesme u crnogorskom kolu, guslalo uz logorske vatre, po njemu su novorođeni sinovi dobijali ime... Marko Martinović, selo Bajice kod Cetinja. A od krvave kolašinske zore, 27. septembra 1943. uz njegovo ime se piše i izgovara - Matrosov, prezime jednog od najvećih sovjetskih heroja. Ovako počinje priču o crnogorskom Matrosovu, Radovan Jablan. Neustrašivi gimnazijalac, otišao je 1941. iz Pišteta bajičkog na dugi put sa kojega se umjesto njega na rodno ognjište vratila junačka priča o njegovom hodu preko Sutjeske, Kupresa, Livna, Kolašina. I ko će sve nabrojiti ratnikove konake, megdane, rane... Kolašin 1943.

Praskozorje i šum krvave Tare. Grad su preplavile italijanske i četničke jedinice. Od jednom se na grad sručila uraganska vatra. Narod je dobro znao - to nastupa slavna Četvrta crnogorska, proleterska. Poslije četranestočasovne borbe, jedne od 23 koliko ih je vođeno za Kolašin, grad na Tari je oslobođen. Jedino su iz bunkera na Bašanjem brdu i istorijskoj Barutani još štekali mitraljezi. Okupator i njegovi pomagači su bili zabarikadirani. Prekaljeni bombaš i puškomitraljezac Marko Martinović je dobio zadatak - uništiti bunker da bi proleteri pošli dalje. I pošao je on kroz kišu metaka. Krčio put svojim pukomitraljezom. Oko njega su padali njegovi najbolji drugovi. Cvijet crnogorske mladosti. Marko više nije imao bombi. Ostala su mu samo muška crnogorska prsa. Njima je zatvorio smrtonosno grotlo iz kojeg je bljuvala vatra. I dok je zbunjeni mitraljezac rešetao njegovo tijelo, bombaši su jurnili naprijed. Bunker na brutani je pao, Kolašin je po četvrti put oslobođen, a Marko Martinović otišao u legendu, u udžbenike života i ljubavi prema slobodi i rodnoj grudi, u narodne pjesme. Markovi drugovi su otišli dalje ka slobodi, ali Marka Martinovića nikad nijesu zaboravili: 20. decembra 1951. proglasili su ga za narodnog heroja, na mjestu gdje je mitraljeski rafal prošao kroz njegove grudi podignuta je spomen ploča, a 4. aprila 1976. na groblju u Bajicama održana je svečana komemoracija na kojoj je narodni heroj Vukica Mićunović otkrila spomen grobnicu Marku Martinoviću i njegovoj junačkoj smrti, njegovom bratu Vasu prvoborcu, Prve prekomorske tenkovske brigade koji je poginuo u Kninu 1944. godine i njihovom ocu Savu, prekaljenom ratniku, dobrovoljcu iz Balkanskih i Provog svjetksog rata i ratnom vojnom invalidu. Krv očigledno nije voda... Zapis o jednim grudima Ova priča bi ostala siromašnija bez jednog detalja zapisanog rukom hroničara... Poslao komandir čete dvojicu - Marka Martinovića i još jednog da ispitaju ko se tamo na Brezi kolašinskoj među grobovima krije. Dvojica mladića dovedoše četvorogodišnjeg dječaka a on im reče - čekao sam brata. Ubili ga četnici, a majka rekla da će ozdraviti kad dođu partizani... Šta li je u trenutku kad je jurnuo na bunker mislio mladi proleter Marko Martinović? Kako li su mu se u oko i srce urezale nevine ručice i širom otvorene zjenice dječakove, i kako je sve to spojio trenutak kasnije dok je svojim grudima zatvarao mitraljesko gnijezdo?