Željko Rutović
KULTURA SJEĆANJA, IMENA DUŽNOG POŠTOVANJA
KULTURA SJEĆANJA, IMENA DUŽNOG POŠTOVANJA
Piše: Željko Rutović
Znameniti crnogorski i jugoslovenski arhitekta svjetskog ugleda, univerzitetski profesor, grafičar, esejista, izuzetno bogatog stvaralačkog opusa, Ranko Radović, neuropsihijatar, psihoanalitičar, dr Todor Baković, Vukašin Maraš, Željko Šturanovic, prof.dr Slobodan Blagojević, Branko Lukovac, Jusuf Kalamperović, dr Rajko Milović, prof. dr Miodrag Miško Vuković, Dragan Kujović, Mihailo Ljesar, Miodrag Latković Late, Nikola Samardžić, Branimir Bojanić, prof. dr Vuk Minić, prof. dr Damjan Šećković, ugledni crnogorski slikar Nikola Vujošević….Svi oni, nažalost, počivši.
Siroko prepoznati i istaknuti u svojim oblastima čije se djelo i javni i politički angažman danas prepoznaje velikom baštinom državotvornog crnogorskog duha. Ove ličnosti tokom devedesetih prošlog i prve decenije ovog vijeka bijahu, kako ministri u Vladi Crne Gore, tako i ličnosti koje su svojim angažmanom u crnogorskom parlamentu i državnim institucijama značajno uticali na najšire emancipatorsko prosvjetiteljske procese razvoja društva. Uostalom, ljudima od duhovnosti, nauke i intelektualnosti, među kojima su mnogi bili nestranačke licnosti, civilizacijska misija izražavala se na posve prirodan i autentičan način.
No, posve neopravdano i nerazumljivo, njihovo javno državničko djelovanje ostalo je bez zaslužne kulture sjećanja, osvrta, omaža, hronike i tematske publicistike, što im po svemu pripada. No…
Neophodno sjećanje kao “oživljavanje” zaslužnih ljudi kulturolođki je i dejstveni čin odgovornih društava. Tim prije i odgovornije, jer su ove ličnosti u turbulentnim vremenima tranzicije crnogorskog društva dali snažan doprinos kako procesima demokratizacije i usvajanja evropskog sistema vrijednosti, tako istovremeno i snaženja državnog crnogorskog identiteta, kulturne samobitnosti, monetarne suverenosti, očuvanja mira i bezbjednosti multikulturalnog građanskog društva. U procesima disolucije bivše države SFRJ to su, u konačnom, bili organski napori, misije i vizije koji će rezultirati obnovom crnogorske državne nezavisnosti. Korak po korak u mjeri mogućeg u zadatim funkcionalnim okvirima sve što su radil u izuzetno složenim i teškim vremenima, radili su smireno nalik monasima s Tibeta.
Kao njihov savremenik nijesam slutio da ću ih se u budućnosti na ovaj način sjećati i o njima svjedočiti. No, sjećanje je mjera našeg odnosa kao civilizacije koje nema bez naše prošlosti i istaknutih pojedinaca u njoj. Iz te prošlosti pamtim slike i riječi, vraćam ih i bilježim.
Snažan i velik je to danas socijalni kapital na koji se često pozivam, pitajući se kako bi mnoge od ovovremenih zamršenih društvenih problema ovi ljidi rješavali. I riješili. Jedino i samo kako su ih u svoje doba rješavali. Profesionalno,ljudski, mirno, dijaloški, tolerantno, odgovorno i razumno, cjelovito u dijalektičkom jedinstvu uzroka i posljedice. I sve to bez grube riječi. Primjeri su poučni ostali mnogi.
A opet, što smo mi takvi kakvi jesmo, posebna je nevesela i duža priča u kojoj zaborav stoluje. I treba li se pitati zašto smo po mnogim pitanjima tu gdje jesmo.
0 Komentara