„EURO MODEL“ – POPULISTIČKI PROGRAM U PREDIZBORNE SVRHE
Piše: Milan Gajović
„Političar misli na sljedeće izbore,
državnik na sljedeće generacije. Političar želi uspjeh svoje stranke, državnik
svoje države. Državnik želi da upravlja, dok je političar zadovoljan da se
održava na vlasti.“
(James Freeman Clarke, 1810–1888, američki
teolog i propovjednik)
„Za naše prilike on (Milojko Spajić) je
neponovljiv, jer je spoj crnogorske genetike, japanske škole i jevrejske
logike.“
(Zdravko Krivokapić, bivši premijer; CdM (Cafe
del Montenegro) portal, 2. 8. 2023.)
„Jedini dobar bilans je uravnotežen
bilans.“
(Adam Smit, 1723–1790, škotski ekonomista i
filozof)
„Država bi trebalo da stimuliše stvaranje,
a ne preraspodjelu bogatstva.“
(Miodrag Zec, 1952, srpski univerzitetski
profesor ekonomije)
Premijer Milojko Spajić je 17. septembra 2026.
godine obznanio ekonomski program Vlade „Euro model“, koji je, po njegovim
riječima, „kreirao tim koji pobjeđuje“! To podrazumijeva da se od januara 2027.
godine primjenjuje novi model povećanja zarada, prema kome bi neto zarada za
radna mjesta sa osnovnim i nižim stepenom stručne spreme trebalo da iznosi
1.000 eura, sa srednjim 1.250 eura, a sa visokim 1.400 eura. „Euro model“ se
odnosi i na javni i na privatni sektor.
Sredstva za povećanje zarada, prema Spajiću,
obezbijedila bi se dodatnim smanjenjem poreskog opterećenja zarada, rastom
potrošnje i zaposlenosti, suzbijanjem sive ekonomije, očekivanim povratkom
dijaspore, rashodnom disciplinom, aktivnim poreskim mjerama koje ne pogađaju
standard siromašnih i srednje klase, efikasnijim oduzimanjem protivpravno
stečene imovine kroz zakonski mehanizam borbe protiv organizovanog kriminala i
korupcije, te uvođenjem poreza na prazne tercijarne nekretnine.
Vlada planira i da dio smanjenih prihoda nadoknadi
povećanjem poreza na dobit, većim prihodima od potrošnje i promjenom raspodjele
prihoda između države i lokalnih samouprava.
U planu su izmjene i dopune šest zakona: Zakona o
finansiranju lokalne samouprave, Zakona o porezu na dobit pravnih lica, Zakona
o doprinosima na obavezno penzijsko osiguranje, Zakona o porezu na dohodak
fizičkih lica, Zakona o PIO i Zakona o radu.
Penzije bi se od 2027. godine usklađivale četiri puta
godišnje, „kako bi u potpunosti pratile rast zarada“. Prema „Euro modelu“
planira se da minimalna penzija pređe 500 eura, a prosječna preko 600 eura.
U Crnoj Gori penziju prima preko 121.500 građana
(skoro petina od ukupnog broja stanovnika). Minimalna penzija je sada 456 eura
i prima je više od 64.500 penzionera (oko 53 odsto svih penzionera), a
prosječna je oko 562 eura (prima je oko 68 odsto penzionera).
Znači, prema modelu, minimalne i prosječne penzije
bile bi povećane za svega oko 50 eura?!
Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, koji
trenutno iznosi 10 odsto bruto zarade zaposlenih, bio bi ukinut i uračunat u
neto zaradu zaposlenih?!
Prosječna zarada u Crnoj Gori (neto zarada bez poreza
i doprinosa) sada iznosi 1.037 eura. Minimalna zarada za zaposlene sa srednjom
stručnom spremom je 600 eura, a sa visokom stručnom spremom 800 eura.
Procjenjuje se da će, primjenom Spajićevog modela, prosječna zarada preći 1.400
eura (povećanje od oko 35 odsto?!).
Koliko je Spajićev i Vladin pristup neozbiljan
dokazuje i to što je odluka o primjeni modela usvojena na njenoj telefonskoj
sjednici, bez prethodno pribavljenog mišljenja i detaljne računice resornog
Ministarstva finansija (ministar finansija Novica Vuković nije podržao
model?!), te što nije sproveden prethodni dijalog sa Savezom samostalnih
sindikata, Unijom poslodavaca, Privrednom komorom, predstavnicima lokalnih
samouprava, ekonomskim stručnjacima…
Unija poslodavaca je saopštila da trenutno ne podržava
model i traži provjeru njegove dugoročne održivosti.
Znači, nedostaju precizne projekcije koliko bi se
obezbijedilo dodatnih sredstava iz izvora koje je Spajić pomenuo? Zašto? Zato
što bi takva računica pokazala da ta sredstva nijesu dovoljna za predloženo
veliko i trajno povećanje zarada (lične potrošnje).
Posljedično, primjena modela izazvala bi povećanje
troškova poslovanja poslodavaca, koje bi oni pokrivali povećanjem cijena (rast
stope inflacije) i/ili otpuštanjem radnika (povećanje nezaposlenosti). Rast
cijena bi smanjio raspoloživi dohodak građana, čime bi se poništili pozitivni
efekti rasta zarada. Rast zarada u javnom sektoru doveo bi do povećanja
budžetskog deficita.
Primjenom modela smanjili bi se i procenti koji su
opštinama usmjeravani od poreza na dohodak fizičkih lica, te poreza na
nepokretnosti i na motorna vozila, pa bi veći dio tih iznosa ostao u državnom
budžetu. Drugim riječima, primjenom modela smanjili bi se prihodi opštinskih
budžeta, što bi dovelo do povećanja njihovih deficita.
Ukidanje doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje
i osiguranje od nezaposlenosti je neustavno. U članu 67, stav 1 Ustava
propisano je: „Socijalno osiguranje je obavezno“.
Socijalno osiguranje, pored zdravstvenog, obuhvata i
penzijsko-invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti. Njegov cilj je
pružanje sigurnosti građanima za slučaj bolesti, starosti i nezaposlenosti.
Penzije se, ustavno, obračunavaju iz plaćenih doprinosa
za penzijsko i invalidsko osiguranje, zavisno od dužine uplata i visine
doprinosa na zarade, po kriterijumima propisanim Zakonom o
penzijsko-invalidskom osiguranju (PIO).
Ukidanjem doprinosa, penzije bi se pretvorile u
socijalna davanja koja se, inače, isplaćuju osobama nesposobnim za
privređivanje. A penzije, kao socijalna davanja, ne bi više zavisile od radnog
doprinosa, već od stanja u budžetu.
Znatno povećanje zarada (lične potrošnje) nema
ekonomskog rezona u situaciji kada postoji visok deficit platnog bilansa,
uzrokovan ogromnim trgovinskim deficitom, te visok budžetski deficit, a Vlada
ne preduzima neophodne mjere ekonomske politike za poboljšanje strukture BDP-a
(veće učešće prehrambene i lake prerađivačke industrije i visokih tehnologija,
poljoprivrede i ribarstva, poboljšanja kvaliteta turističke ponude…).
Veliko povećanje zarada u uslovima kada privredni
rast, odnosno BDP, iznosi svega nekoliko procenata godišnje, ugrožava
ekonomično i rentabilno poslovanje privrednih subjekata i dovodi do povećanja
cijena i nezaposlenosti. Rast zarada iznad stope produktivnosti povećava
troškove poslovanja, doprinosi padu produktivnosti, povećava stopu inflacije i
nezaposlenost.
Ekonomski stručnjaci procjenjuju da će primjena modela
izazvati dodatni budžetski godišnji manjak od 650 do 700 miliona eura, što će,
sa planiranim deficitom, uzrokovati manjak sredstava u državnom budžetu od oko
milijardu eura godišnje (preko 12 odsto BDP-a?!). Ukidanjem doprinosa za
penzijsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti država bi izgubila oko 430
miliona eura godišnjih prihoda, dok bi rashodi za zarade u javnom sektoru,
penzije i socijalna davanja mogli porasti za još 310 miliona eura.
Kako izgledaju makroekonomski pokazatelji
crnogorske ekonomije?
Prema podacima Monstata, BDP Crne Gore je za 2025.
godinu iznosio 8,27 milijardi eura. Najveći doprinos rastu BDP-a dali su
sektori usluga: turizam, trgovina, transport i tržište nekretnina. Industrija i
energetika čine svega 15–17 odsto BDP-a, usluge (turizam, trgovina, transport,
finansije) 70–72 odsto, a poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 7–8 odsto. U
okviru industrije (koja čini svega oko 13–15 odsto BDP-a) i energetike, najveći
doprinos njegovom rastu dala je proizvodnja i distribucija električne energije.
Deficit platnog bilansa Crne Gore u 2025. godini
iznosio je 1,12 milijardi eura ili oko 11 odsto BDP-a. To je posljedica velikog
deficita u robnoj razmjeni, ublaženog suficitom u uslugama (turizam, prije
svega), i pada neto priliva direktnih stranih investicija. Te investicije,
prije svega u nekretnine i turizam, iznosile su oko 1,1 milijardu eura.
Prihodi od turizma u 2025. godini iznosili su 1,481
milijardu eura (što je samo za 20 miliona više u odnosu na prethodnu godinu).
Da nije bilo povećanja PDV-a na smještaj sa 7 na 15 odsto, ti prihodi bili bi
manji nego u 2024. godini?!
Prema podacima Monstata, za prvih 11 mjeseci 2025.
godine, ukupna vrijednost uvezene robe premašila je četiri milijarde eura, dok
je izvoz za isti period iznosio svega 507,4 miliona eura. Negativni saldo
između uvoza i izvoza bio je oko 3,5 milijardi eura. Time je ostvarena
istorijski najniža pokrivenost uvoza izvozom od svega 12,7 odsto?! U poređenju
sa istim periodom prošle godine, izvoz je smanjen za 7,2 odsto, a uvoz je
porastao za 7,6 procenata.
Centralna banka je saopštila da je deficit tekućeg
bilansa Crne Gore (račun robe i usluga) u prvih šest mjeseci 2026. godine
dostigao 1,085 milijardi eura. To je za oko 96,4 miliona eura ili za 9,8 odsto
više nego u istom periodu prošle godine.
Visok trgovinski deficit je glavni problem i stalno se
povećava, jer uvoz ne može da se pokrije rastom prihoda od usluga i doznaka
(koje pripadnici dijaspore šalju u zemlju). To ukazuje na nedovoljnu proizvodnu
bazu, jer su ulaganja u proizvodnju minimalna.
U prvih sedam mjeseci 2028. godine robni deficit je
veći od 2,29 milijardi eura. Uvoz je 8,3 puta veći od izvoza! Uvezeno je robe u
vrijednosti od 2,61 milijarde eura, dok je izvoz iznosio svega 312,9 miliona
eura. Pokrivenost uvoza izvozom je svega oko 12 odsto. Izvoz robe je za 4,4
odsto manji nego u istom periodu prošle godine, dok je uvoz povećan za 3,4
odsto. Na uvoz automobila, na primjer, potrošeno je 242,5 miliona eura, a za
uvoz prehrambenih proizvoda 489,9 miliona eura?!
Ukupni javni (spoljni i unutrašnji) dug Crne Gore, na
kraju 2025. godine, iznosio je 5,188 milijardi eura, odnosno 63,5 odsto BDP-a,
što je za oko 620 miliona eura više nego godinu dana ranije. Spoljni dug je oko
4,85 milijardi eura, odnosno oko 60 odsto BDP-a. Preko 90 odsto javnog duga je
eksterno.
Crna Gora izdvaja oko 12 odsto BDP-a za otplatu
spoljnog duga, što je veliki fiskalni teret. U 2025. godini servisiranje duga
(glavnice i kamate) iznosilo je oko 978 miliona eura.
Država se stalno zadužuje (stara zaduživanja
zamjenjuju nova) za finansiranje postojećih obaveza, što stvara pretjeranu
zavisnost od međunarodnog tržišta kapitala. Crna Gora se u 2025. godini
zadužila u inostranstvu za oko 1,45 milijardi eura.
Prema izvještaju Svjetske banke, fiskalni deficit
državnog budžeta porastao je sa 3,3 na 4,3 odsto BDP-a u prošloj godini, što
nameće veću rashodnu disciplinu i uvećava sredstva neophodna za pokrivanje
deficita. Rast fiskalnog deficita ograničava sposobnost države da, preko
kapitalnog budžeta, pozitivno reaguje na ekonomske tokove. Budžetska ravnoteža
i dalje zavisi od spoljnog finansiranja. Vlada je u 2026. godini planirala novo
zaduživanje u inostranstvu do dvije milijarde eura.
Troškovi života u Crnoj Gori od 2020. godine porasli
su više od tri puta. Za četvoročlanu porodicu (hrana, stanovanje i komunalije)
iznose oko 1.800 eura mjesečno. Zapadnoevropski visoke cijene osnovnih životnih
namirnica dogovaraju se između velikih trgovinskih lanaca i uvoznika.
Kumulativna inflacija (viša od očekivanja) za 2025.
godinu iznosi 3,9 odsto. Ovo i iz razloga što je mala, visoko otvorena,
euroizovana ekonomija Crne Gore izrazito zavisna od spoljnih ekonomskih tokova.
Globalni rast cijena hrane ili energenata brzo se prenosi na domaće tržište.
Crnogorsku privredu karakteriše neodgovarajuća struktura,
niska konkurentnost privrednih subjekata i visoka uvozna zavisnost. Glavne
slabosti su visoka zavisnost od turizma i usluga, te nedovoljno razvijeni
sektori, poput poljoprivrede i industrije. Turizam čini preko 25 odsto BDP-a,
što ekonomiju čini osjetljivom na sezonske oscilacije i globalne krize.
Prerađivačka industrija (uglavnom prehrambena i proizvodnja građevinskih
materijala) takođe je nedovoljno razvijena.
Turizam se razvija bez dugoročne vizije, bez neophodne
koordinacije Vlade i resornih ministarstava i bez strateškog planiranja.
Takođe, nedovoljna je uključenost stručnjaka u donošenju najvažnijih odluka.
Cijene rastu do zapadnoevropskog nivoa, a kvalitet usluga opada zbog nedostatka
radne snage, nedovoljne obučenosti osoblja i nedosljedne primjene standarda u
poslovanju. Rast cijena nije praćen povećanjem kvaliteta usluga, što dovodi do
pada konkurentnosti u odnosu na region. Saobraćajna izolacija, zastarjela i
preopterećena saobraćajna infrastruktura otežava dolazak i kretanje turista.
Postojeći model rasta zasnovan je na nekretninama i ne
može obezbijediti održiv ekonomski razvoj. Više od polovine priliva direktnih
stranih investicija usmjereno je na nekretnine, umjesto u produktivne sektore.
Poljoprivreda ne može da zadovolji domaću potražnju i
nedovoljno je povezana sa turizmom i domaćom potrošnjom. Rashodi za uvoz hrane
stalno se povećavaju.
Kako nema svoju monetarnu politiku, država ne može da
devalvira valutu, niti da reguliše kamatne stope radi ublažavanja uvozne
inflacije.
Spirala potrošnje (lična potrošnja čini oko 65–70
odsto BDP-a), inflacije i sve većih zaduženja vodi u recesiju, stagflaciju
(visoke stope inflacije i nezaposlenosti) i potencijalno bankrotstvo države.
Šta bi trebalo da sadrži novi koncept
održivog razvoja, čiji nosilac treba da bude Vlada, zakonodavnom aktivnošću i
mjerama ekonomske politike?
Jačanje fiskalne (rashodne) discipline i obezbjeđenje
dovoljnih budžetskih rezervi ima ključni značaj za očuvanje makroekonomske
stabilnosti i održiv rast. Neophodna je i reforma radi stvaranja minimalne i
efikasne javne uprave.
Rast zarada mora biti u skladu sa rastom
produktivnosti, odnosno sa rastom BDP-a.
Neophodno je izbjeći takozvanu „fiskalnu spiralu
smrti“, koja nastaje kada država uđe u začarani krug stalnog rasta javnog duga
i povećanja troškova novog zaduživanja, uz sve veća izdvajanja za otplatu i
kamate. Iz te spirale se može izaći samo restrukturiranjem duga i drastičnim
mjerama štednje.
U cilju postepenog uravnoteženja uvoza i izvoza, treba
razvijati domaće kapacitete, odnosno povećati ulaganja u poljoprivredu,
energetiku, prerađivačku industriju i IT sektor, kako bi se smanjila zavisnost
od turizma i drugih uslužnih djelatnosti, te obezbijedila energetska
samodovoljnost i izvozna orijentisanost privrede.
Kroz fiskalne (poreske i carinske olakšice), te
kreditiranje preko investicija, razvojnog fonda i razvojne banke i sigurnim i
dovoljnim subvencijama, neophodno je stimulisati projekte u prehrambenoj
industriji (proizvodnja hrane) i poljoprivredi.
Povezivanje poljoprivrede, turizma i prehrambene
industrije neophodno je radi poboljšanja kvaliteta turističke ponude, kao i
supstitucije uvoza domaćom proizvodnjom mesa, voća, povrća i plodova mora.
Neophodan je razvojni agrobudžet (sadašnji je
nedovoljan – ispod je 1 odsto državnog budžeta), kao i obezbjeđenje tržišta za
poljoprivredne proizvođače.
Sprečavanje rasta cijena osnovnih životnih namirnica
treba sprovoditi direktnim subvencijama proizvođačima, te sniženjem PDV-a na
osnovne životne namirnice – posrednim subvencijama. Treba sagledati mogućnost
donošenja zakona o robnim rezervama i formiranja državnog organa koji bi
upravljao robnim rezervama.
Korišćenje prirodnih resursa i ukupna privredna
aktivnost treba da budu u skladu sa principima zaštite životne sredine i
interesima Crne Gore kao ekološke države. Čistoća javnog prostora mora da bude
aksiom koji treba obezbijediti prosvjećivanjem građana, ali i povećanjem kazni
za zagađivanje smećem na svakom koraku.
Kao penzioner, moram da kažem da je granica siromaštva
u Crnoj Gori 580 eura, a većina penzionera prima penziju ispod tog nivoa?! Ako
se Spajićev model primijeni, prosječna penzija će činiti svega oko 43 odsto
prosječne zarade, što bi bilo među najnižim procentima u Evropi?!
Primjena, ne daj Bože, „Euro modela“ samo bi produbila
prethodno opisane i druge strukturne i tekuće probleme u crnogorskoj privredi,
pa ga kao ekonomista ne mogu podržati. To je populistički program, usmjeren na
obezbjeđenje opstanka na vlasti sadašnjih koalicionih partnera i nakon sljedećih
izbora, bez obzira na posljedice!
0 Komentara