Piše: Nikola K. Čelebić, književnik i publicista

Dok političari govore o crnogorskom identitetu, djeci se kroz poklon-paketiće šalje poruka koju javnost ima pravo da preispita Budva je ovih dana dobila još jedan razlog da se zapita gdje su granice političkog ćutanja. Prema pisanju „Vijesti“, prvacima u budvanskim osnovnim školama dijeljeni su poklon-paketići u kojima su se našli radna sveska za srpski jezik i poster sa srpskom azbukom od 30 slova. Na posteru nema slova ś i ź, koja su dio crnogorske azbuke.

Neko će reći – „šta je tu strašno, to je samo azbuka“. Nije samo azbuka. Kada materijal sa kojim djeca počinju svoje obrazovanje postane sredstvo za slanje identitetske poruke, onda više nije riječ samo o papiru i slovima. Riječ je o tome šta institucije smatraju primjerenim da stave u ruke šestogodišnjeg djeteta. I upravo zato pitanje nije upućeno samo Opštini Budva. Pitanje treba postaviti i DPS-u Budve. Kako očekujete podršku Crnogoraca Budve ako na ovakve stvari ćutite? Godinama slušamo velika obećanja o zaštiti crnogorskog identiteta, jezika, kulture i državnosti. Ali identitet se ne brani samo govorima pred kamerama, saopštenjima i predizbornim sloganima. Identitet se brani onda kada treba reagovati. Ako se u školama najmlađima dijele materijali koji nijesu usklađeni sa crnogorskim obrazovnim standardima, onda javnost ima puno pravo da pita: ko je to odobrio, ko je to izabrao i zašto? Posebno je važno što je riječ o djeci koja tek ulaze u svijet škole. Ne treba djecu uvlačiti u političke i nacionalne obračune. Ali upravo zbog djece odrasli moraju biti odgovorni. Neka svako u Crnoj Gori njeguje svoj jezik, svoju tradiciju i svoje kulturno nasljeđe. To nikome ne treba oduzimati. Ali isto tako, Crna Gora ima pravo da u svojim školama njeguje ono što pripada njenom obrazovnom i kulturnom prostoru. Zato je ćutanje političkih partija mnogo glasnije od bilo kojeg saopštenja.

DPS posebno mora da odgovori svojim biračima u Budvi: da li je ovo politika koju podržavate ili samo još jedan slučaj preko kojeg ćete preći ćutke? Jer ne možete od građana tražiti da vas podrže kao zaštitnike crnogorskih vrijednosti, a onda nestati kada te vrijednosti treba zaštititi konkretnim djelom. Budva nije samo turistička razglednica. Budva je dio istorije Crne Gore. Grad u kojem se identitet, kultura i pripadnost ne mogu svesti na predizborni slogan. A prvačići nijesu statistika, nijesu glasačko tijelo i nijesu sredstvo za političko nadmudrivanje. Oni su naša djeca. Zato javnost zaslužuje jasan odgovor: ko je odlučio da im se podijeli baš takav materijal i zašto? A DPS Budve, ako želi ponovo povjerenje Crnogoraca, moraće mnogo više od predizbornih obećanja. Jer glas se ne traži riječima. Glas se zaslužuje djelima.