Piše: Slavko Mandić

Premijer je saopštio vijest da nam prijete dvije države okruženja hibridnim djelovanjem koje treba da spriječi ili uspori naš ulazak u Evropu. Nije rekao koje, ali  nije ni morao. Bar za jednu sto posto smo sigurni. Onu čiji finkcioneri ne skrivaju da je Vučić doveo ovdašnju litijašku družinu na vlast. Više ih nije briga što otkrivaju javnu tajnu. Treba se osvetiti Crnoj Gori za sve prisutniju nelojalnost, ne birajući sredstva. Novca Vučić ima. Od Ivanjice, oružja i municije i rasprodaje domaćeg bogatstva. Ulagao ga je u litije a potom kupovao glasove za njegove junoše po Crnoj Gori. Završio je Nikšić, Pljevlja, Herceg Novi. Slabije mu je išlo u Podgorici, a baš nikako u Budvi. Crnu Goru opsijedale su horde rusofila, BIA obučenjaka i univerzalnih razbijača, ćaci kriminalaca i plaćenika raznovrsnih navijačkih bandi. Oni su dovukli na čelna mjesta pomenutih opština nekakvu Šubaru, ili pljevaljskog Darija, uprkos činjenici da ne postoji natjecanje ili izbori na kojima bi legalno ove fizionomije mogle da odnesu prevagu. Djelovali su aktivno na cijelom prostoru države, pomognuti sve brojnijim popovima crkve Srbije. Sa njima, ruku pod ruku, brojni politički komandosi koji danas obraze ne suše oplakujući smrt Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca i tvorca strašnog pogroma nad bošnjačkim narodom u Srebrenici, koji spada u jedan od najvećih genocida koje je svijet zabilježio.

Nije poznato kako je Milojko Spajić ośetio hibridne prijetnje koje su uzdrmale njegovu imperiju? Toliko je tekstova do sad napisano na ovim našim prostorima o hibridnom uticaju na Crnu Goru i o raznovrsnom djelovanju određenih službi koje djeluju, posebno u zadnje vrijeme, bez ikakvog zazora. Koliko se śećamo premijer se nije zapitao što će članovi Bezbjednosno informativne agencije (BIA) Srbije na otvaranju spomenika ratnom zločincu u Zaostru kod Berana, čiji je pokrovitelj bila Crkva Srbije? Kome su se javili i ko im je odobrio da budu tamo đe se udara u antifašističke temelje slobodarske Crne Gore. Takvih primjera je napretek

Ne može se pravdati da nije znao, ili da nije obaviješten. Ako i nije znao, zna dobro da će mu o tome sve reći njegov koalicioni partner, ili nešto više od toga, vojvoda od parlamenta. Ovoga puta, vjerovati je, dojava je stigla od međunarodnih partnera i evropskih sagovornika koji su ga upozorili o sve snažnijoj pojavi koordiniranih štetnih aktivnosti koje se planiraju i provode zlonamjerno po Crnoj Gori. Cilj im je da različitim sredstvima ugroze državu, destabilizuju je koliko je god moguće i spriječe je da se priključi porodici evropskih naroda. Nije to ništa novo. Jasno je da je hibridno djelovanje razgranata mreža koja djeluje kroz raznovrsne manipulacije  informacijama, kibernetičke napade, uticajem na ekonomiju, politiku, izborne procese, prijetnje, prikrivene ali jasne, diplomatskim uticajem, medijskim manipulacijama…

Da se premijer okrenuo unutar svoga atara, kako bi to kazalo njegovo drugo državljanstvo, pronašao bi davno, ne samo strane uticaje, već možda i više ovih domaćih koje još jače i snažnije upiru prst u oko Evropi, prije svega susjednoj i prijateljskoj Hrvatskoj, nadajući se da će tako sopstvenoj zemlji zatrijeti put u Evropsku Uniju. Od potpuno nepotrebne i za Hrvate neprihvatljive  Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, preko Prevlake, jedrenjaka Jadran, pokušaja skidanja table u Morinju, do osude prisustva predstavnika crnogorske ambasade na svečanosti u Kninu tokom obilježavanja godišnjice vojno-policijske operacije „Oluja”. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova, u junu 2024. odlučilo je da su Andrija Mandić predsjednik Skupštine, Milan Knežević poslanik i Aleksa Bečić potpredsjednik Vlade proglašeni nepoželjnima u Hrvatskoj. A od Hrvatske očekujemo pomoć i podršku na našem putu u EU. Ako nam je dio državnog vrha nepoželjan u Hrvatskoj, koliko to može biti ozbiljna smetnja na našem putu u EU, pitanje je na koje premijer nikad nije dao odgovor?  Pa čak ni na činjenicu da nijesu svi u njegovoj Vladi za naše evropsko članstvo. Možda je zbog toga Spajić trebao da se pozabavi domaćim hibridima, koji dugo već uspijevaju u Crnoj Gori. A onda se iznenada dogodilo da odgovor Spajića Vučiću na zadatu temu nije bio po volji srbijanskom apsolutisti. Krenula je salva raznolikih Vučićevića na Crnu Goru. Kao po običaju, ponajviše laži, falsifikata, kleveta i uvreda. Što se dogodilo premijeru da mu hrabrost opomene obraz, teško je reći. Možda činjenica da mu se  dopala evropska ideja više od one srbijansko-ruske koju mu je obećavao Vučić. Nakon premijera, krenuo je da grli Evropu i vojvoda od parlamenta.

Tamo ima više novca i više privilegija, računao je, a za identitetska pitanjinja imaće kad. Pa i za pretvaranje Crne Gore iz građanske države u onu konstitutivnih naroda. Sve može, ali ne dok se ne završi Evropa. Njegova nova drugarica više nije Ana Brnabić. To mjesto zauzela je Marta Kos, evropska komesarka zadužena da nas ućera u brazdu po svaku cijenu. Uz šljivovicu i par toplih vojvodinih zagrljaja i  posao je skoro završen. Još da se zatvore sva poglavlja, ne zaslugom nego odlučnošću EU administracije i Crna Gora će u Evropu. Bez obzira što joj nivo evropske spreme ne doseše dalje od afričkih plemena iz prošlog vijeka.

Vojvoda od parlamenta je od tada do danas redovan u saopštavanju njegovih četničkih stavova jednom, a onda odmah potom i evropskih. Ili obrnuto, kakve je kad volje. Shvatajući da Evropa žmuri jer joj je Crna Gora i ovakva potrebna, parlament usvaja nelogične i besmislene tekstove zakona, koji su sopstvena suprotnost, nerijetko i administrativna glupost. Ko te pita, jasno je Mandiću. Zato gura i ne prestaje. Popraviće sve to gospođa Kos, i gospodin Satler zajedno sa njom. A možda neće ni trebati. Drugi je to plan, jasno je.

Andrija Mandić je uputio saučešće povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Reagovala je Hrvatska koja je ovaj čin ocijenila kao “neprihvatljiv i protivan vrednostima na kojima počiva Evropska unija”.
I tako u krug. Gospođa Kos se ne oglašava. Ima kad. Nije preša. Oglasio se preśednik Milatović. Kazao je da odnos prema porodici preminulog Ratka Mladića ne može biti izgovor za relativizaciju ratnih zločina.

I tako zemaljski dani u Crnoj Gori teku. Red ovoga, red onoga, malo i jednoga i drugoga i eto nas pred vratima Evrope.

Šljivovice fala bogu velikome imamo dovoljno. Loza je u drugoj boci!