U nacrtu Strategije za Crnu Goru za period 2026–2031, koji je do 21. avgusta na javnim konsultacijama, EBRD među ključnim ekonomskim problemima izdvaja upravo raskorak između zarada i produktivnosti. Banka navodi da je ubrzani rast nominalnih i realnih zarada nakon pandemije povećao jedinične troškove rada i oslabio relativnu troškovnu konkurentnost Crne Gore u odnosu na 11 uporedivih članica Evropske unije, dok istovremeno brz rast plata u javnom sektoru može otežati položaj malih i srednjih preduzeća koja se sa državom nadmeću za radnu snagu.

EBRD ukazuje i na dublje slabosti modela rasta – ograničenu diverzifikaciju privrede, zavisnost od turizma, nepovoljne demografske trendove i visok deficit tekućeg računa, koji je prema preliminarnim podacima porastao na 20,5 odsto BDP-a u 2025. godini. Kasalica ocjenjuje da se nakon poreskih reformi nije dovoljno radilo na produktivnosti i da sada fokus mora biti na tome kako rast zarada povezati sa većom proizvodnjom i novim investicijama u domaćoj ekonomiji.

Kasalica smatra da bi svaki dodatni izdatak države za zarade morao biti praćen najmanje dvostruko većim ulaganjem u razvojne projekte i domaću proizvodnju.

BEZ NOVOG RAZVOJA, RAST ZARADA TEŠKO ODRŽIV

U razgovoru za Standard ocjenjuje da se poreske reforme iz 2022. i 2024. godine nisu bavile pitanjem produktivnosti, već prvenstveno preraspodjelom dohotka. Kako objašnjava, smanjenje doprinosa za zdravstvo kroz “Evropu sad 1” i doprinosa za PIO kroz “Evropu sad 2” omogućilo je povećanje primanja građana, ali bez dovoljno snažnog povezivanja tog procesa sa povećanjem proizvodnje i produktivnosti.

“Bio je sazreo moment makro-ekonomskog razvoja kad su nakon snažne decenije investicionog ciklusa bile opipljive prilike za strukturno ulaganje u uvećanje životnog standarda. Najbrži način, da se zanemari stvarna kreacija u realnom sektoru, a iznese politička pobjeda na izborima, bila je redistribucija. Crnogorska privreda se pridružila reformama, jer je morala zbog Branko-prijetnji iz 2021, a potom zbog zaštite timova pošto se morao iznijeti ozbiljno dobar rezultat”, kaže Kasalica.

“Međutim, kao direktna posljedica ES1 i ES2, stekli smo uhljebljivačku političku klasu “kolektora zarada” koji su statistički uvećavali makro-parametre i indikatore u sistemu (posebno kredite i djelimično depozite), a realno su sistem činili nanovo okoštalim za promjene i teški naporni razvoj. Nismo ništa naučili iz ključnog socijalnog iskustva: zarada se zarađuje radom a ne političkom grajom i ličnom pizmom, lažnim pravedništvom i grabežom iz budžeta po tragu litijaških oslobodilačkih zasluga, šta god to značilo nakon samoubijanja paškvile o 30. avgustu”, navodi Kasalica.

Ona, međutim, ne smatra da se danas treba vraćati na pitanje da li su zarade morale biti povećane. Nakon nekoliko godina primjene reformi, fokus bi, prema njenom mišljenju, trebalo prebaciti na pitanje kako postojeći nivo zarada učiniti održivim kroz veći obim ekonomske aktivnosti.

“Sad je bespredmetno vraćati se na činjenicu da je bilo ozbiljnih strukovnih profila koji su upozoravali da Krvavac donosi neizmjerene i neodmjerene rizike, sistemske i reformske… Sad nema nazad. Mora se izmjeriti kako naprijed, uz obaveznost strukturiranja reformskih koraka na minimum deset, a poželjno dvadeset i više godina”, kaže ona.

Kasalica ističe i da je crnogorska privreda žilava, te da to nesmetano dokazuje i dokumentuje preko 15 godina.

“Crnogorska ekonomija mora bar pet narednih godina da ima izvjestan regulatorni okvir, što je nemoguće pošto se čuvena najavljena ES3, koja će biti direktno otimanje od privede Crne Gore, čeka na skorim izbornim bilbordima Spajić/Krvavac obnovljene ture politizacije crnogorske ekonomije, po modelu “koga uskratiti u sistemu da ostanemo u mercedesima kao mrav i cvrčak po maga”. Razvojno je zdravije posvetiti strateške energije da se ne ide u uštede (ako se spori održivost oba modela), koje bi sistem tek učinile neodrživim i recesiono uznemirujućim”, navodi.

Kasalica smatra i da su u procesu pridruživanja EU transparentnost i uključivanje svih zainteresovanih strana stavljeni u drugi plan zbog političke podrške Spajiću. Kako kaže, previše se insistira na brzini usvajanja propisa, dok se nedovoljno pažnje posvećuje njihovom sadržaju i posljedicama njihove primjene. Upozorava da bi takav pristup mogao imati ozbiljne posljedice kada zakoni, koji su po njenom mišljenju usvojeni prebrzo, nakon pridruživanja počnu da se primjenjuju kao obavezujući dio sistema.

Na pitanje ko će u budućnosti imati najveći problem zbog raskoraka između zarada i produktivnosti, Kasalica kaže da EBRD u nacrtu Strategije do 2031. godine za Crnu Goru pravilno prepoznaje izazove i rizike.

 “I izazovi i rizici su prethodnih desetak godina skoro pa neumanjeni, uz posljednjih sedam godina ubrazanja pada kvaliteta javne usluge ispod preuzetog. Odnose se na: slabe administrativne kapacitete i neadekvatnu koordinaciju primjene; ograničene reforme državnih kompanija; ograničeni fiskalni prostor uz rizik održivosti javnog duga; političku nestabilnost i ograničene kapacitete apsorpcije (prevedeno: kako postaviti i sprovesti investicione projekte da služe zajednici, potrošačima i građanima). Cjenovni udar zbog rasta plata čini crnogorsku privredu izvozno nekonkurentnom. Po rastu zarada smo lideri među zemljama koje su u uzorku (Z. Balkan). No, svi prethodni izazovi i rizici osim apsorpcije, direktno su povezani sa interno generisanom inflacijom, crnogorskim čudnovatim PES “lijekom”, koji su generisali ES1 i ES2”, navodi Kasalica.

Uvećanje plata je, dodaje, potom postalo ograničenje daljeg razvoja, jer se zbog inflacije i slabog kvaliteta javne usluge ne smanjuje pritisak na donosioce odluka da se, kako kaže, nanovo zakuči iz budžeta ili bilo gdje drugo.

“A deficit je 2024. bio kao i 2022. (4% BDPa), tako da su oba ministra finansija 43-44 Vlade Crne Gore sa premijerima najgore i najnesposobnije vlade (Abazović i Spajić) dokazali da su uporedivi (kontinuitet njih samih u litijanju), mada kao javno ratuju da su bolji jedni od drugih. Oba puta je deficit usut u potrošnju, prve godine jer su se zarade oko minulog staža morale kroz gaženje zakona o zaradama u javnom sektoru, uvećati da se sistemski zna da raditi tri mjeseca i trideset godina nije isto u onome što se primi na kraju mjeseca. Odnosno, drugi put, kad se ušlo u diskriminaciju senior populacije pa se sad oni sami kriju da nisu znali da su unizili akumulirani staž kako bi petnaest godina iskustva i četrdeset godina iskustva bili matematički i stohastički nebitnim“, istakla je.

Sve je to, kaže, inflacija koju trpimo svakog dana, preko one koju moramo uvesti zbog nabavke svega što zajedno sa brojnim gostima trošimo.

“Politički će biti teško izaći iz psihologije kolektovanja zarada što je primarni rizik o kojem u nacrtu Strategije EBRD nije pomenuto, bez sporadično. Partijsko uhljebljavanje gomile glasača, dok su armije mladih i dalje na ugovorima o djelu, biće najveći problem razrješenja prelaska na ono što je potrebno: početka investicionog ciklusa za proizvodnju u crnogorskoj ekonomiji”, kaže Kasalica.

Na pitanje koliko ozbiljno treba shvatiti upozorenje EBRD-a i da li ono ukazuje na dublji problem crnogorskog modela rasta, Kasalica kaže da ti rizici nisu novi i da su ih inostrani povjerioci već godinama prepoznavali.

“Crnogorski poreski obveznici su crnogorsko ekonomsko bogatstvo, pa stoga se slabosti prevazilaze, mada uvijek na kratki rok.

Scenario obaveznosti kroz budžet 2027. za naredno desetljeće mora biti kao poruka crnogorskim političarima: ako bačite (a hoćete) 100 miliona eura na zarade, duplo toliko opredijeliti za projekte razvoja, investiranja u domaću proizvodnju (poljoprivreda, prerađivačka i domaća IT industrija). Energetika ima novčani tok pa se mogu uvijek oslanjati na bankarske i ostale fondove, kao i saobraćaj”, kaže ona.

Smatra da je potrebno smanjiti broj zaposlenih u državnoj administraciji, posebno nestručnih kadrova, i ojačati stručne kapacitete u resornim ministarstvima poput poljoprivrede, ekonomije, turizma, saobraćaja, energetike i pomorstva. Istovremeno, država bi, prema njenom mišljenju, privrednicima morala da pruži efikasniju institucionalnu podršku i ukloni administrativne prepreke koje usporavaju poslovanje.

Istovremeno, smatra da poslovne banke imaju previše administrativan odnos prema privredi i da bi trebalo snažnije da budu izvor finansiranja domaćih kompanija. Ocjenjuje i da se u nacrtu strategije EBRD-a nedovoljno govori o slabim rezultatima u podršci mladima i ženama u biznisu, za šta odgovornost, kako navodi, dijelom snose i međunarodni partneri prisutni u Crnoj Gori.

“Potencijal za dobar posao je ogroman u crnogorskoj ekonomiji i administraciji, ako se pokrene odgovorni rad u javnoj sferi poslovanja. Umijemo li? Moje iskustvo je da umijemo. Ima tako divnih, dobrih, sjajnih, jakih ljudi koji umiju i koji u teškom poslu nisu tranje sujetanja, najveće barijere u poslovanju odavno”, istakla je.

No, Kasalica zaključuje da se kao negativan trend nastavlja nepovjerenje prema stručnim i odgovornim ljudima, dok se istovremeno podstiču akteri koji, prema njenoj ocjeni, svojim djelovanjem štete ekonomskom sistemu. Kao ključne preduslove za oporavak i novi razvoj crnogorske ekonomije ističe odgovornost, moral, etiku i znanje.