Društvo

Konsultacije sa građanima – korak bliže otvorenijoj i demokratskijoj Podgorici

Jul 31, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Maratonsko zasjedanje Skupštine Glavnog grada obilježilo je više važnih tema, od izvještaja o radu gradonačelnika do izvještaja o radu javnih preduzeća i ustanova ... No, pažnju javnosti je privukla i jedna novina koju je uveo predsjednik Skupštine Glavnog grada Srđan Perić – neposredne konsultacije sa građanima uoči skupštinskih sjednica.

Dok jedni smatraju da je riječ o iskoraku ka otvorenijoj lokalnoj samoupravi, drugi tvrde da takva praksa nema uporište u poslovniku i statutu, nazivajući je političkim performansom. Perić, s druge strane, ističe da konsultacije jačaju povjerenje građana u rad Skupštine i da glas građana ne bi smio nikome da smeta.

Međutim, iza dnevne politike krije se mnogo važnije pitanje – da li je uključivanje građana u raspravu o planovima i skupštinskim materijalima prije donošenja odluka nešto što treba osporavati ili podsticati?

Odgovor se nameće sam po sebi.

Demokratija nije samo pravo građana da jednom u četiri godine izađu na izbore. Njena suština je da između dva izborna ciklusa postoji stalna komunikacija između građana i njihovih izabranih predstavnika. Predstavnička demokratija ne završava se zatvaranjem biračkih mjesta. Ona podrazumijeva odgovornost odbornika da slušaju građane i uvažavaju njihove stavove prije nego što donesu odluke koje utiču na svakodnevni život zajednice.

Postavlja se jednostavno pitanje: kako odbornik može znati koje su potrebe, problemi i očekivanja građana ako sa njima ne razgovara? Kako može donositi kvalitetne odluke ukoliko nema priliku da čuje one koje predstavlja?

Neposredne konsultacije ne mijenjaju zakonom propisan način odlučivanja niti oduzimaju Skupštini njenu nadležnost. One ne predstavljaju alternativu skupštinskoj raspravi, već njenu dopunu. Njihova svrha je da odbornici prije glasanja čuju argumente, prijedloge i primjedbe građana, odnosno onih zbog kojih i obavljaju javnu funkciju.

Zbog toga je teško prihvatiti tvrdnju da je više dijaloga sa građanima problem. Naprotiv, otvorenost institucija, transparentnost i uključivanje javnosti predstavljaju standarde kojima teže savremene demokratske zajednice. Ako konsultacije doprinose boljem razumijevanju odluka i većem povjerenju građana u rad lokalnog parlamenta, onda ih treba posmatrati kao demokratski iskorak, a ne kao politički eksperiment.

Nesporno je da bi bilo korisno da se ovakav oblik komunikacije sa građanima u budućnosti preciznije uredi Statutom Glavnog grada i Poslovnikom Skupštine, kako bi postao trajna institucionalna praksa, a ne inicijativa koja zavisi od pojedinca. Međutim, činjenica da određeni model još nije normativno razrađen ne znači da ga treba unaprijed odbaciti.

Pravo često prati život, a ne obrnuto. Mnoge danas uobičajene demokratske prakse prvo su zaživjele u stvarnosti, da bi tek kasnije bile pretočene u zakonska i podzakonska rješenja. Propisi ne bi trebalo da budu prepreka razvoju demokratije, već okvir koji prepoznaje i uređuje dobre prakse.

Zato je teško razumjeti otpor prema konsultacijama koje građanima daju priliku da učestvuju u raspravi o pitanjima od javnog interesa. Građani nisu posmatrači rada lokalne vlasti, već izvor njenog demokratskog legitimiteta. Njihovo mišljenje ne može biti višak niti smetnja u procesu odlučivanja.

U vremenu kada je povjerenje građana u institucije često narušeno, svaki pokušaj da se lokalna uprava učini otvorenijom, transparentnijom i dostupnijom javnosti zaslužuje podršku. Umjesto osporavanja, takve inicijative treba unapređivati i institucionalizovati, jer jačaju vezu između građana i njihovih izabranih predstavnika.

Više dijaloga ne znači manje demokratije. Upravo suprotno – više dijaloga znači više povjerenja, više odgovornosti i više demokratije. A to bi trebalo da bude zajednički interes svih političkih aktera, bez obzira na to kojoj partiji pripadaju.

(R. Kovačević)