Nikola K. Čelebić
OSTAO SVOJ
moram nekome biti i iritacija.
Ne mogu me svi voljeti,
mora me neko i mrzjeti.
Ne mogu svima biti lijep,
jer neko je i pored očiju slijep.
Ne mogu svakome biti brat,
moram nekome stati za vrat.
Ne mogu svakome biti po volji,
jer uvijek postoji neko bolji.
Ne mogu svakome biti drag,
jer mnogima smeta mojih korijena trag.
Ne mogu sa svima isti biti,
niti se zbog svijeta promijeniti.
Ne mogu istinu sakriti u tami,
da bih se dopao onima što lažu i sami.
Neko će hvaliti svaki moj korak,
nekome je svaki moj stih gorak.
Neko će me dizati do neba,
neko će reći da mu moje ništa ne treba.
Jer ljudi često ne vide ono što jesi,
već ono što bi željeli da nijesi.
Neka me vole oni što srce imaju,
a neka me mrze oni što ga nemaju.
Ne želim “vas” između “nas”,
dovoljni su mi obraz, riječ i čast.
Jer nikada ne gledam koliko sam tvoj,
već koliko sam ostao svoj.
Zato prave i časne ljude moram voljeti.
To je jedina pobjeda
koju mi niko ne može oduzeti.
P. S. Pjesma je posvećena svim mojim prijateljima.
0 Komentara