Goran Sekulović
‘’VJENČANJE METAFIZIČKO’’ RISTA RATKOVIĆA (XII)
U širem smislu, Ratkovićeva
socijalna poezija ima izuzetno rastegljiv i bujan, plodan i kvalitetan!, i obim
i sadržaj, i formu i žanrovsku tematiku svoje rasprostranjenosti: od pjesme iz 1937.g.
''Dete iz ormana'' (''najbolji egzemplar socijalne poezije svoga tvorca''[1]) do
pjesama ''Zamalek'' (''Socijalni elementi daju osnovni ton ovoj inače
pitoresknoj lirskoj opservaciji.''[2]),
''Mumija'', ''Potucalo'', ''Merima'' (''Čudan koktel socijalnih, mističnih i ljubavnih elemenata.''[3])...
Pjesnik vjenčanje svoje metafizičko[4] –
''moje s tobom vjenčanje metafizičko''[5] –
obavlja sa ''Bahalom'', ''Bahalom crnom igračicom'' u pjesmi ''Crnci protiv
Amerike'', i ne slučajno u toj pjesmi, jer, kako kaže Branko Banjević, upravo
je u njoj Ratković ''povezao najudaljenije krajeve svijeta jezika i svijeta
mašte''[6]
ili kako sam pjesnik pjeva: ''... mjesto ijedne pjesme/ja predosjećam tragove
sopstvene/što kao sunđerom dahom apsolutnim/znake
brišem...''[7]
I ''bijeli bog'' i ''Alah'' su tu,
u tom metafizičkom svijetu u kojemu ''...stvari same gunđaju svoje ime/iz
tamnice sna.../(to znači: Afrika! Afrika!)/...cvile krokodili/da spasim crnačko
pleme/da spasim crnačku noć/i evo/rado svoj mozak dajem/da na zvijezdama
pečenog pojede ga/Bahala/Bahala crna igračica/samo da nožna njena mržnja/na
bijelog fijuče boga/(i na žutog i na žutog /Bahala!)/klonem od nepostojanja
bolesti i zdravlja/preplićem linije oko vrata/zamku pravim/zamku pravim jao
ho/jao/više se ne kitim cvijećem ljubavi/uvijek sam na pragu dveri
nevidljivih/a hoću da samo što vidim čekam...''[8]
Afričko srce, srce
‘’crne braće’’ pjesnika[9], srce je mira, srce bijelog
goluba. U
pjesmi ''Crnci protiv Amerike'' obraćajući se Bahali crnoj igračici Ratković dalje
pjeva: ‘’… Od
praiskona ishod lova ti čekam/o
genijalna zvjerožderko/o gola u tigru/čeznem čeznem urnebesno/tugo moja
čeznem/da me boju naučiš svakom/jedini božanski da vidim štit/od crnog
dijamanta trbuh tvoj//srce zveči srce zveči/ko je u prašumi/stoj//moja je
zemlja krilat grob/vaša je zemlja krilato nebo/crna braćo moja/vaše je srce
bijel golub/golub na krovu tijela moga.’’
[1] Sreten Perović:
Pogovor u knjizi Risto Ratković ''Ponoć mene'', biblioteka ''Luča'', ''Grafički
zavod'', Titograd, 1963., str. 535
[2] Ibid., str. 536. ''Klize
lakovani automobili, senke huje, izlaze leptir-žene. Za svaki osmeh njihov po
ceo dan radi stotinu felaha. Treba osmeh da je izrađen fino, prefino. Peni se
lepotom Zamalek, ostrvo bogataša. Tu žive gomile paša.'' (Risto Ratković: Iz
pjesme ''Zamalek'' u knjizi ''Ponoć mene'', biblioteka ''Luča'', ''Grafički
zavod'', Titograd, 1963., str. 339)
[3] Sreten Perović:
Pogovor u knjizi Risto Ratković ''Ponoć mene'', biblioteka ''Luča'', ''Grafički
zavod'', Titograd, 1963., str. 540
[4] Ono me asocira na
vjenčanje – žive, zapravo, još uvijek žive, još (pa) malo žive!? – muslimanke
Vasvije sa mrtvim pravoslavcem Đorđem u romanu ‘’Nevidbog’’: ‘’Za vreme crnogorsko ona doču da je nekoliko muslimanki pokršteno. Iznenada
joj sinu nešto kao svesnija nada, i čisto see obradova toj neočekivanoj
mogućnosti. Pomisli da će joj biti lakše sastati se s njim, na nebu, kad primi
njegovu veru. Ako hrišćani idu u pakao, pa čak i oni koji na pravdi boga
izgubiše svoj život, onda će i ona, pošto se pokrsti, otići u pakao. I sastaće
se sa njim. Tako je mislila. A osećala je da bi sastanak njihovih duša, sam po
sebi, bio raj, za njih oboje, za nju osobito, kao otkupljenje za njena ogromna
trpljenja. Toga radi, ona požele ozbiljno da se pokrsti... Osećala je Vasvija
tih nekoliko dana kao da joj se valja skoro sastati s njim. Već stara, po
godinama, a činjaše joj se da će samim krštenjem biti venčana sa njim. Sa
njegovom dušom.’’; ‘’Glas Vasvijin, glas sa drugog sveta, pevao je: ‘Lepa se
Vasva u vodu klela:/Neće od oca, neće od majke,/A kada vide krvava momka:/Hoće
od oca i mile majke./Pletem, pletem opanke/Za momke opaake:-/U vodu, u goru u
zimzelen,/U vetrove smr-znu-tee’.’’ (Risto Ratković: ‘’Nevidbog’’, u
knjizi ''Ponoć
mene'', biblioteka ''Luča'', ''Grafički zavod'', Titograd, 1963., str. 141 i
142/143)
[5] Risto
Ratković: iz pjesme ''Crnci
protiv Amerike'' u knjizi Branko Banjević: ''Crnogorska moderna'', Matica crnogorska, Podgorica, 2012., str. 22
[6] Branko Banjević: ''Crnogorska moderna'', Matica crnogorska,
Podgorica, 2012, str. 402
[7] Branko Banjević: ''Crnogorska moderna'', Matica crnogorska,
Podgorica, 2012 (Risto Ratković: iz pjesme ''Crnci protiv Amerike), str. 19
[8] Ibid., str. 19/20
[9] Ibid., str. 22/23
0 Komentara