Piše:  Budimir Bućin

Za  ovih 14 prvoligaških fudbalskih sezona, kada je riječ o trenerima, gledano posebno,iz ugla statistike, ima dosta zanimljivih detalja. Sa 328 utakmica, Nikola Rakojević je rekorder. Drugi je Milorad Malovrazić sa 283, a treći Aleksandar Nedović sa 268.Mirko Marić je(u Prvoj ligi) jedino vodio Rudar,u Grblju je trojici bivših prvotimaca(Ivu Donkoviću, Miljanu Radoviću i Aleksandru Nedoviću data prilika da se dokažu kao treneri,Vojo Pejović je prvi smijenjeni trener(Dečić 8.kolo 2007.), Jovica Nikolić je 2013.godine u Prvoj ligi vodio Jedinstvo samo prvo kolo,2014. u Dečiću su radila dvojica stranih trenera iste sezone 2014. (Radim Nečas i Pavel Malura), Nikola Rakojević je vodio pet timova i bio 5 puta na klupi Sutjeske.....

        A najviše utakmica u kontinuitetu ima Aleksandar Nedović 183, ispred Malovrazića sa 179.Bilo bi ih i više,ali je trener od 2012. kada je Malovrazić  već imao ,,staž" od 145, a Rakojević 123 utakmice.

           Mnogi kažu za Nedovića da mu je fudbal ostao dužan, jer je kvallitetom bio dosta iznad ostvarenog. I evo prilike da mu trenerski poziv dio toga nadoknadi. Sada je trener Iskre sa kojom je igrao u Evropi, osvojio je Kup sa sastavom Mladosti, sa Grbljem je imao sjajne rezultate.

        Aco, slažete li se sa konstatacijom da ste kao igrač mnogo više obećavali nego što ste ostvarili  ?

      Vjerovatno ste u pravu.Sa 21. godinom otišao sam u Partrizan, ponijelo me srce, jer poslije Budućnosti najviše sam volio Partizan, bio sam njegov navijač. Greška je bila što nijesam pošao u Vojvodinu, gdje bi mi šef bio Dragan Okuka, i tu bio ostrvario mnogo bolju karijeru.Upravo najbolji period u mojoj karijeri bio je u Budućnosti kada je Okuka vodio ekipu. Zvao me u Novi Sad. A nije isto kada vas zove trener ili Klub.To je bila prva greška i kasnije ih je bilo još. Tada je inače, u Partizanu bila žestoka konkurencija: Vukić, Ilić, Ivić,Čakar, kasnije Duljaj, teško se bilo izboriti medju 11.Ne mogu da nosim žalost.Posložilo se tako. Mada i taj period u Partizanu mi je pomogao kasnije, da dosta toga shvatim.Vidio sam da moram bolje da radim da više vjerujem u sebe.Mnogo mi je pomogao Nenad Bjeković i posebno Žarko Zečević jedino ispred njega je pokojni Bato Bulatović.Igrao sam na pozajmici u Čukaričkom, dao i 7 golova, ali rastanak je bio neminovan.

          I onda slijedi pokušaj u inostranstvu i povratak u Crnu Goru. Dolazite u Grbalj

           U tom periodu na čelu kluba je bio Nenad Maslovar.Na njegov nagovor iz Bakua sam došao u taj klub. Mislim da Nenad nije imao grešaka ni kada je trebalo izabrati i trenera i dosvesti igrače.Vjerujem da će se Grbalj opet sa njim vratiti. Mi smo te prve seozne bili treći sa najboljim plasmanom dosad. Podsjetiću na neka imena: Lido Kljajević, Dragan Bošković, Baćko Ivanišević, kasnije Božo Milić,Luka Pejović... tim za respekt. Igrali smo dva puta u Intertoto kupu.Slobodno mogu da žalim Grbalj je igrao izuzetno.Nenad Maslovar je veliko bogatstvo u fudbalu.Opet će Grbalj biti onaj stari. Ja sam te druge sezone bio i igrač godine po izboru FSCG.

Sjećate li se 27. oktobra 2007.?

Podsjetite me, nijesam siguran?

Budućnost-Grbalj 2:3.....

          Da, da, da, postigao sam gol za pobjedu protiv mog bivšeg kluba u  gostima,Mladen Božović je bio na golu..Ostala dva gola sam namjestio to je bio prvi poraz Budućnosti  u samostalnoj Crnoj Gori na njenom terenu.Debitovao je na toj utakmici trener Neboša Vignjević, a Varvari su uparvo slavili 20-ti rodjendan.

              I vaša trenerska karijera počinje sa Grbljem ?

       Jeste 2012.Maslovar mi je ukazao povjerenje.Preuzeo sam ekipu u 13. kolu i naredne sezone stigao do 4. mjesta, ali nije nam se dalo da izadjemo u Eropu. Pošla je Mladost. Kada pričam o trenerima u Grblju osim mene karijeru su  kasnije napravili i Nebojša Vignjević i Dragan Radojičić i Miljan Radović, Saša Petrović.To je nastavak priče o osjćaju Maslovara kome da ukaže povjerenje.

            Ipak najveći trenerski rezulat je sa ekipom Mladosti

       Da, osvojili smo Kup pobijedivši u finalu u produžetku Petrovac.Petrovčane je vodio iskusni Malovrazić. Ja ipak, napuštam taj Klub, ne bih o tome zbog čega.Kasnije odlazim u Sutjesku, pa u Petrovac i stižem do Iskre.Sa Iskrom, sam zadovoljan.Igrali smo u Evropi.Zamislite prije nekoliko godina, bilo je nepojmljivo da može tim iz Danilovgrada igrati Ligu Evrope. Prošli smo Santa Kolomu iz Andore.Mnogi su nas u tom duelu proglasili apsolutnim favoritom.Jeste zemlja Andora, ali ta ekipa je godinama stalno u evro-kupovima. Žalim što smo eliminisani od Lokomotive iz Bugarske. Imali smo veliku priliku ali....

           Već ste iskusan trener u našim uslovima, šta dalje?

     Kao i svaki trener želim da napredujem. Inostrani angažman bio bi kruna karijere.Nadam se da dosadašnji rezultati mojih timova daju preporuku za tako nešto. Možda bi bilo i bolje da sam trenirao Budućnost, veći bi bio adut. Bio sam dva puta pred vratima našeg najboljeg Kluba, ni sam ne znam zbog čega se odigralo drugačije.

       Očekujem da mi trenerski poziv vrati ono što nisam ostvario kao igrač.