Istorija

Dušan Ičević

Najava Vaskrsenja

Apr 13, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Njegoševo Voskresenja ne biva bez smrti

Voskresenjem smrt si porazio

 

Nijesam ni teista ni ateista.                                                    

Ja sam humanista.

Vjerujem u ljude. Ne vjerujem ljudima. Paradoksalo, ali moguće u svakodnevnome životu.

Kazujem svjedočanstva.

U hrišćanstvu Trojstvo čine Bog Otac, Bog Sin i Sveti Duh.

Bog Otac, Vrhovni, poslao je, u podjeli rada, Sveti  duh da oplodi djevu Mariju koja će roditi Božjega Sina. Sin božji po nalogu Oca se žrtvuje za dobro ludskoga roda, pa potom Uskrsne i Uznese se na Nebo. Odatle zajedno vladaju Svijetom.

Pošto je ljudski rod kvaran, ispašta prvobitni grijeh, ali se ne popravlja. Bog pošalje potop. Ni nakon toga ne bi napretka. Bog ne moga da otrpi zlodjela ljudska pa pošalje, prema Novome zavjetu Svetoga pisma, pošalje svoga Sina da spasava i žrtvuje se za čovječanstvo. Hristos pokuša da ispuni želju Oca svoga, ali ne uspije. Sinovi Izrailja ga izaberu da bude razapet na krstu, što naredi rimski pretor Pontije Pilat,  koji potom opra ruke.

Nije tačno da su Jevreji krivi za Hristovo pogubljenje…

Bog Otac je poslao Sina Svojega da se žrtvuje za čovječanstvo.

Svjedoče apostoli u svojim Svetim jevanđeljima:

Mateja: Poslijje Preobraženja reče im Isus: Predaće se sin čojvječji u ruke ljudske

I ubiće ga, i treći dan ustaće   

Glavari sveštenički s književnicima i straješinama podsmjehujući govorahu: “On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij”. (27, 41, 42)

Razapet na krstu “… povika Isus iza glasa govoreći: Eloi! Eloi Lama savahtani! To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (27, 46)

Sveto jevanđelje po Marku detaljno opisuje kako su se Jevreji i Pontije pilat pregnjali oo će da osudi Isusa. Pilat je oprao ruke

I u devetome sahatu povika Isus iz glassa govoreći: Eloi! Eloi! Lama savahtani, koje znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Kapetan koji je čuo Isusove riječi nakon što je izdahnuo reče: zaista čovjek ovaj  sin Božij bješe.” /15, 34, 39)

Sveto jevanđelje po Luci: Zarijino prorokavanje o Isusovome poslanju i sudbini. /1, stavovi 67-79)

I povikavši Isus iza glasa  reče: Oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši to izdahnu.(23, 46)

Jovan svjedoči:

Isus govori /17):1 “oče, dođe čas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe;

2. Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao  da život vječni.

3. A ovo je život vječni da poznaju tebe  jedinoga istinoga Boga, I koga si poslao Isusa Hrista.

Slijedi opsežan govor Sina.

13. A sad k tebi idem, I ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.

25. Oče pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.

Veoma je uzbudljivo preganjanje jevrejskih zvaničnika i Pomtija Pilata o Isusovoj krivici. (18, stav 31): A Pilat im reče: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti.

Jevreji traže da se kazni i razapne. Pilat traži da ga oni osude. Jevreji

Na Pilatovo pitanje: Jesi li car judejski, Isus odgovara  i:

37. ti govoriš da sam car. Jas sam za to rođen, i zato dođoh na svijet da svjedočim istinu.

Pilat poslije toga reče Jevrejima /38): ja nikakve krivice ne nalazim u njemu.

Na pitanje koga da pusti: cara Judejskoga ili hajduka, uzvratiše da pusti Varavu“.

(Biblija ili Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Novi zavjet preveo je Vuk S. Karadžić,  str. 5-121)

Podsjećam vjernike na izvorno poučenije.

Za vjernike, Bog je Sve, Stvoritelj, Svemoguć, Svedržitelj.

Vjerske ustanove su prizvale i prisvojile Boga za sebe. Bog je negdje tamo daleko na nebesima, pa crkve, svejedno kako se zvale, sebe proglašavaju za iskonski Božji dom, pravo Božje stanište i stjecište. One se predstavljaju da ispunjavaju čovjekovu potrebu za smislom života. Posrednici postaju posjednici i Boga i vjernika, One, odnosno sveštenici, formalno „sluge božje“, postaju Gospodari nad ljudima i moćnici u društvu. Crkva se svezuje za državu, postaje i sama, pojedinačno država. Potvrđuje i Crkva Srbije u Crnoj Gori. Ponaša se osorno, bez uzora u apostolskim zavjetima. Ne haje za istinoljubivu Hristovu Besjedu na Gori. Ona ima svoje „zavjete“, po kojima proglašava za svece i slavi ratne zločince, podiže im spomenike...