ONAJ KO TE KRAO TAJ TE I IZDAO
(15 riječi)
Oni je obnoviše za zlato, za šaku lažnog sjaja,
a ja je volim iz rana, bez kraja i do kraja.
Dok svijetom lutam sam, bez puta i bez cilja,
u grudima mi gori ime, Crna Goro, zemljo od milja.
Svaka mi stopa teška, svaki me korak boli,
jer srce samo jedno zna da voli i da se za nju moli.
Po tuđim drumovima idem, al’ nijesam nikad svoj,
svaka me noć pośeti đe je korijen moj.
U očima mi more, u srcu kamen stoji,
jer đe gođ da krenem, moj zavičaj u meni postoji.
Nosim ga kao prokletstvo, ka’ najveći dar,
i kad sam daleko od nje, ja sam joj najveći čuvar.
Eh, da su sreća i snaga ko suze što sam za njom lio,
ja bih cijeli svijet za nju bez trunke bola ostavio.
Nek’ drugi traže bogatstvo i kule od oblaka,
meni je dosta šaka zemlje u kojoj me rodi majka.
Jer ko je jednom voli, taj nikad nije sam,
Crna Gora u meni, a ja u njoj i u grobu ponosan.
Autor: Nikola K. Čelebić
0 Komentara