Odjekuje zgrada intenzivnim uvođenjem Integrisanog newsroom-a i paskom Strategije razvoja i digitalne transformacije. Bez društvenog konsenzusa, sveobuhvatne javne rasprave, transparentnih sjednica Savjeta RTCG i konsultacije sa radnicima. Drskom strukturalnom promjenom Javnog servisa od društvenog postaje servis vlasti. Brisanjem samoživosti segmenata bez dozvole nadležnog redakcije gube smisao. Neće planirati za sebe, istraživati, a kamoli objavljivati. Bukvalno se uvodi cenzura.

Plastično, ukoliko izvještač hoće uživo reći nabasah na policiju kao „bije građane ili obratno“ moraće obavijestiti prvo centralu. Nema lica povjerenja, samostalnog reportera da saopšti uočeno. Uzalud mu ugled, minuli rad, bezgrešna prošlost. Bez prethodnog odobrenja ukida mu se i pomisao na priču. U takvoj situaciji RTCG postaje platforma za spinovanje, manipulacije i laži. Poput ove kampanje. Koliko je dobro govori što će vam preostati samo mreže i konkurencija da saznate iz prve ruke. Dok i njih ne disciplinuju. Kao što hoće u Rusiji.

Parlamentarna sjednica, utakmica, muzički festivali, liturgije (!), saopštenja, prikazi, spotovi, su red vožnje, programska šema. Kontrolisane od Savjeta RTCG, preko direktora, sve izabranih u Administrativnom odboru Skupštine CG. Dakle političara. Samostalnosti pojedinaca u RTCG već pet godina nema, sad se samo formalizuje. Ako pokušaš pisati mimo nacrtanog dobijaš aneks ugovora. Ne možeš prići etru. Dokaz je i ovaj osvrt. Zagovornici principa „sve iz jedne glave“ postoje diljem svijeta. Ali su za hvalu samo kod demokratski razvijenih. Mislite li da smo zreli za njihove forme, da će ovo RTCG objaviti?

Realizator scenarija nije ovo učio na svojih četvrt vijeka prava, niti ima poznatog iskustva u novinarstvu s terena. Došapnuta mu je formula vjerovatno odozgo ili na kursevima (stranih sila) doniranih. Odatle recituje razloge ovako surovog obračuna sa bićem dosadašnjeg postojanja institucije koju je uzurpirao. Nabraja što će biti bolje, bez liste lošeg. Posebno kod sebe.

Efikasno sakrivanje

Prvi izgovor je tobožnja efikasnost: Umjesto da događaj obrađuju tri odvojene redakcije, Radio, TV i portal, i njihove pod-redakcije, postojaće jedna urednička da preoblikuje materijal u različite formate. Sami priznaju da nema slobode, da se istina zamjenjuje „jednom uredničkom odlukom“. Stvarnost će nam biti njihov prepak. Pokazatelj besmisla: mogu li se odobravati i obrađivati požari, sreće i nesreće? Obavještavanje zamjenjuju biranjem.

Kao dalji razlog velike promjene u RTCG pominju i „bolju raspodjelu resursa, ljudi i opreme“ što „smanjuje dupliranje posla“. Zašto nije u startu tako ne pominju. Sadašnji reformator nema potrebno iskustvo da odlučuje ali mu se može, dokazano sudski a odobreno politički. Kritikuje multiredakcijski posao što bijaše garant narodnog povjerenja. Da više očiju bolje vide ne razumije. Višestruka provjera sigurno nema omaške. Zato im smeta. Pa „Mesija“ to ukida. Ubuduće neće biti drugačijeg pogleda u okviru kuće. Građanima će ostati privatne stanice za dobar ili loš muštuluk.

I konačno, hvali „Digital-first pristup“, da se RTCG želi prilagoditi savremenim medijskim trendovima, gdje se vijesti prvo oblikuju za digitalne platforme, a zatim prilagođavaju za TV i radio. Smiješno. Vijest je kad prvi nešto saopštiš, kad preneseš. Za to postoji obuka koju on nije prošao. Dakle ako dovikneš nešto preko mikrofona ili kroz kameru šef je saznavao kad i ostali narod. Sad će narod čekati. Zgarišta.

Uz rečeno možemo slobodno reći da je aktuelnom menadžmentu većinom „špansko selo“ posebnost Radijskog od TV izraza. Nijesu svjesni posebnih tehnika pokrivanja događaja. Misle da je po srijedi prilagođavanje. Nijesu svjesni zašto koji signal. Radio im je YouTube bez slike. Portal im kombinacija sa tekstom. Puna usta digitalizacije. Kad bi izraz ukinuli ne bi znali što će.

Uvlačenje za budućnost

U Strategiji razvoja RTCG 2026 - 2028 prepoznaju da tradicionalni model odvojenih redakcija više ne odgovara vremenu. Da su „znavali“ ne bi - prepoznavali. Floskulama maskiraju udvaranje političkoj eliti obećavajući kako će lako držati sve pod kontrolom. Ukinuti su programski kolegijumi na nižim nivoima, sastanci i konsultacije, na posao se od ljudi ne traži više dolazak sa zapažanjem, mišljenjem ili idejom nego da slušaju i odrađuju što im se kaže. Zar su za to škole učene? Stariji slušaoci i gledaoci pamte kako su nekad telefonom zvali novinara da prijave anomaliju. Podgoričkoj hronici, recimo. A on provjerivši lansirao bez pitanja ako je spoznao tačnost i važnost. Opominjao vlasti da nešto nije u redu. Takvim novinarima sad uzalud znate broj.

Prema dostupnim informacijama, ideja o integrisanom newsroomu u Strategiji razvoja RTCG 2026 - 2028 razvijena je uz OSCE podršku, ali je ta organizacija samo oblikovala dokument na zahtjev. U skladu sa evropskim praksama javnih servisa. Isto bi asistirala i da je obratno. Dakle nije nametnuto nego se đavo u kući pomamio.

Gubitničko šparanje

Prema dokumentima Evropske unije Javni servis ne mora imati jednu zajedničku redakciju za televiziju, radio i portal. Niti Audiovisual Media Services Directive (AVMSD) (Direktiva 2010/13/EU sa izmjenama 2018/1808), niti European Media Freedom Act (EMFA) iz 2024. godine, niti bilo koji drugi obavezujući EU pravni akt ne propisuju obavezu da javni servis ima jedinstvenu/integrisanu redakciju (single integrated newsroom) koja bi objedinjavala TV, radio i online portal. Dakle radi se o ćefu aktuelnog rukovodstva RTCG uz aminovanje političke vrhuške. I uz neobjašnjivo ćutanje liberalnih NVO u zemlji. Vjerovatno nijesu još shvatile što se iza brda valja.

Tačno je da Evropska radiodifuzna unija (EBU) i mnogi javni servisi (BBC, ARD/ZDF, RTÉ, SVT…) snažno zagovaraju integrisane modele kao efikasnije ali pod efikasnošću se kod njih smatra manji novčani trošak a ne brzina i sveobuhvatnost izvještavanja. Takođe Savjet Evrope (Recommendation CM/Rec(2012)1 o upravljanju PSM) i neke studije takođe preporučuju fleksibilnost i prilagođavanje digitalnom dobu, ali opet to su preporuke, ne obavezujući zahtjevi. Integritet, tačnost i nezavisnost moraju biti zaštićeni bez obzira na strukturu kažu svi oni. Istinitost, ističu, zavisi od uređivačkih standarda, nezavisnosti, kulture redakcije i zaštitnih mehanizama. Čega kod nas neće biti. Pošto su zaštitni mehanizam bile upravo te razdvojene redakcije.

Dokazivanje osuđenih

U nijednom poglavlju o pristupu ovo nije traženo. EU iza svakog projekta traži prvenstveno poštovanje zakona, i slijedi preispitivanje legata nelegalnog generalnog. Njegov menadžment, a ne redakcije, ionako funkcionišu od dolaska kao jedna. Brana svakoj slobodi iskaza pojedinca. I društvenoj. Zašto onda žurba za institucionalizacijom, osim neznanog šićara pojedincima?

Ugrađuju dizgine Nacionalnom javnom emiteru. Jer približavaju se očekivane pravosnažnosti. Vjerovatno se planira odstupnica Raoniću i drugovima a oni zauzvrat finalizuju posao mecenama za poslije. Eventualno nepodobna zamjena neće moći tek tako i brzo poništiti političku kontrolu nad ovako „integrisanim“ (ukopanim) newsroom-om.

Sličnosti i razlike između RTCG, HRT i RTS u procesu uvođenja integrisanog newsrooma 

Zajednički problem: Civilni sektor u svim zemljama upozorava da tehničke reforme nisu dovoljne ako se ne obezbijedi uređivačka nezavisnost i transparentnost. A sadašnja RTCG uprava ni sudu nije htjela blagovremeno pokazati dokumente.

portalanalitika