Politika

Marković: Milatović i Mandić vrše pritisak na Specijalno državno tužilaštvo

Feb 19, 2026 3 Komentara

(15 riječi)

Predsjednica Crnogorskog foruma Jelena Marković saopštila je da predsjednici države i Skupštine Crne Gore Jakov Milatović i Andrija Mandić vrše pritisak na Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Marković navodi da je hapšenje bivše ministarke Vesne Bratić otvorilo pitanje koje prevazilazi pojedinačni predmet jer pokazuje koliko daleko smiju ići najviši državni i parlamentarni funkcioneri kada komentarišu rad Specijalnog državnog tužilaštva.

„Javne reakcije određenih političara pokazuju obrazac ideološke bliskosti i političke jednostranosti koji može uticati na percepciju nezavisnosti institucija. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić izjavio je da „ako neko zloupotrebljava vlast, desiće se isto što se desilo sa onima koji su olako stavljali lisice drugima na ruke, pa dočekali i njima da se stave lisice“. U kontekstu hapšenja po nalogu SDT-a, ova formulacija može se politički tumačiti kao upozorenje organima gonjenja da oni koji danas postupe po zakonu sjutra mogu završiti sa istom sudbinom. Iako se ne radi o eksplicitnoj pravnoj prijetnji, efekat ove poruke je zastrašujući za instituciju jer dolazi sa pozicije predsjednika parlamenta. Predsjednik države Jakov Milatović istakao je neujednačenost u postupanju tužilaštva, a poslanik Goran Danilović javno je ocijenio hapšenje Bratić „poniženjem“ i tvrdnjom da je njeno djelo „za medalju, a ne za zatvor“. Takve izjave prejudiciraju ishod istrage, relativizuju rad tužilaštva i šalju signal javnosti da je rad SDT-a selektivan i politički motivisan. Poslanik Dobričanin optužio je opozicione partije, uključujući DPS, iako one nemaju formalni uticaj na rad SDT-a, čime se javnosti šalje poruka da se rad tužilaštva gleda kroz politički i ideološki okvir, a ne kroz zakon i dokaze“, navela je Marković.

Kombinacija ranijih izjava, ističe Marković poput Mandićeve opaske da je SDT „na to mjesto doveden političkom voljom“, i aktuelnih upozorenja o „vraćanju lisica“ stvara kontinuirani narativ političkog pritiska na tužioce i delegitimizuje institucije.

„Jasno je da političari imaju pravo da izraze solidarnost ili kritiku, ali problem nastaje kada se ta kritika prenosi u oblik upozorenja na moguće posljedice za institucije, prejudicira ishod istrage ili ideološki povezuje sa osumnjičenima. Svaka riječ predsjednika Parlamenta i predsjednika države ima institucionalnu težinu, a kada se koristi da sugeriše buduće posljedice za tužioce, slabi autoritet i nezavisnost SDT-a i šalje signal javnosti da se rad tužilaštva politički vrednuje. Nezavisnost pravosuđa nije stvar političkog raspoloženja. Ona je osnov vladavine prava. Kritika mora biti utemeljena na zakonima i dokazima, a ne na ideološkim ili političkim preferencijama.
Osim javnog političkog pritiska, zabrinjava i kontinuirano odlaganje reagovanja nadležnih pravosudnih organa na predmete u kojima postoji osnov za krivičnu odgovornost, poput slučajeva Vranesa i drugih, gdje prijave nijesu adekvatno procesuirane. Postavlja se i pitanje dosljednosti u javnim reakcijama najviših državnih funkcionera. Zašto predsjednik Skupštine Andrija Mandić i predsjednik države Jakov Milatović nijesu reagovali u situaciji kada nadležni organi nijesu sproveli efikasne mjere i radnje u vezi sa postavljanjem spomenika ratnom zločincu Pavle Đurišić. Zašto do danas javnost nema informaciju o tome đe se nalazi taj spomenik, koji bi morao predstavljati potencijalni dokaz u eventualnom krivičnom postupku? Ako već postoji zabrinutost za zakonitost i rad tužilaštva, onda bi ona morala biti jednako iskazana u svim slučajevima, posebno tamo gdje postoji osnov sumnje da institucije nijesu postupale u skladu sa Krivičnim zakonikom. Umjesto javnih kritika kada Specijalno državno tužilaštvo postupa po zakonu u predmetu bivše ministarke, očekivano bi bilo da se isti standard primijeni i kada je riječ o drugim predmetima koji godinama čekaju epilog. Vladavina prava podrazumijeva jednak aršin za sve. Selektivna zabrinutost za zakonitost ostavlja utisak političke motivisanosti, dok dosljedna i principijelna reakcija jača povjerenje građana u institucije“, ističe Marković u saopštenju.

Kako je naglasila, u toj situaciji ona je posebno pogođena jer je „napadnuta od mnogih na društvenim mrežama“ i suočava se „sa neadekvatnim radom ODT-a i SDT-a“

“ Iako nisam napadač, čekam da se na moje prigovore oglasi VDT, a ako je potrebno i Tužilački savjet. Nisam željela reagovati dok se predmet ne završi, ali pojedini akteri su iscrpili vrijeme i istovremeno zaprijetili, vršeći pritom pritisak na SDT, što je neprimjereno. Otvorene prijetnje Mandića u Skupštini CG prema VDT-u Miloradu Markoviću i SDT-u dodatno pogoršavaju situaciju i nijesu prihvatljive, samo zato što se procesuiraju njihovi ideološki bliski saradnici ili iz razloga koje je moguće nagađati, a koji će se vjerovatno brzo razjasniti. Mnogo toga mi nije po volji kada je rad ODT-a i SDT-a u pitanju, ali ovakvo ponašanje je stvarno neprimjereno i zaslužuje oštriju reakciju tužilaštva i Sudskog savjeta, jer se u radu institucija javljaju anomalije koje treba hitno riješiti kako bi se očuvala nezavisnost i kredibilitet pravosudnog sistema. Postavlja se pitanje zašto SDT nije pokrenuo postupak odgovornosti za štetnost djelovanja direktora koje iznosi blizu 500 hiljada eura ili zašto nije pokrenuo postupak odgovornosti kod nezakonitih uplata bez pravnog osnova, a radi se o milionskoj šteti koju je utvrdila DRI, te šta je sa tim predmetom i zašto četiri godine ne postoji istraga. To su pitanja, a ne usporavanje SDT-a da radi svoj posao. Zbog svega navedenog pozivam SDT da bez ikakve selektivnosti i bez pritisaka otvori sva pitanja povodom ove bivše ministarke i da bez straha od uticaja Mandića i Milatovića poštuje zakone i procesuira svakog ko je počinio krivično djelo, bez obzira kako se zvao ili kojoj političkoj strukturi pripadao. Samo tako SDT može steći kredibilitet i povjerenje javnosti“, zaključila je Marković.

foto:privatna arhiva