CIJENA ČASTI BILA JE PREVISOKA
(15 riječi)
Dok su nam pričali i o morima tuđim,
učili
o Kajmakčalanu, Krfu i onome o čemu je Srbija voljela
u srcu Normandije,
jedna istina je ćutala i boljela.
U Gaillonu, pod modrim nebom,
đe Sena nosi maglu kroz jutra,
đe je more blijedoplave boje,
stajao je odred bez države svoje,
pod barjakom Crne Gore.
Bez zemlje pod nogama,
ali sa Lovćenom u grudima,
a niđe ni slova o tim časnim ljudima,
čuvali su ono što se ne predaje.
A o njima ni knjige ni znanje da traje.
Dok je kralj Nikola
u dalekom egzilu tražio spas za našu krunu,
oni su čuvali časno ime zemlje i prisegu pod kojom se kunu.
Ne pristajući pod tuđu kapu da stanu,
jer prisega se ne mijenja na dlanu,
kako vjetar duva da promijene stranu.
Nisu htjeli da se utope
u tuđe redove,
niti obrukati zemlju, grobove, đedove....
A onda, Korzika.
Ostrvo kamena i soli.
Ne za zločince,
već za najtvrđe među nama.
U tamnicama pod tuđim suncem
izraste cvijet iz crnogorskih rana.
Neuveli cvijet koji uspravno stoji,
ne zato što su krivi,
već zato što su svoji.
Birali su lance
umjesto izdaje,
hladnu postelju
umjesto tuđe zastave.
Cijena časti bila je previsoka.
Teža od kamena, tvrđa od toka.
Umirali su tiho,
sa imenom Crne Gore na usnama,
sanjajući Lovćen pod snijegom u daljinama,
dok su velike sile
povlačile linije po mapama.
A oni tihi ljunaci kameni,
ratnici kao iz pjesme u bajci,
bili su kameni heroji,
i kad arhivi ćute,
jer ne ćahu ljubiti tuđe skute,
i kad istorija skrene pogled gorak,
u Gaillonu još odzvanja težak i ponosan korak.
Bez pomena u knjigama, bez traga među ljudima,
odoše zauvijek u vječne sne.
Država može pasti.
Ali čast - NE
autor: Nikola K.Čelebić
0 Komentara