Podgoričke pjesme, sjetne i ljubavne

Rijetki su gradovi koji imaju toliko izvornih pjesama, svake vrste, najviše sjetnih, ljubavnih, zgodovinskih. Naznačio sam osobenosti posebno one koje daju  čar i šarm staropodgoričkoga melosa.Nastale su i brojne novokomponovane pjesme.

Ne mogu da otrpim što se naviklo da se: pojedine pjesme skraćuju, mijenjaju i premeću riječi ili smisao...

U knjizi Podgorički govor sam tumačio koja je suština pjesama Vasiljku majka karaše ili Milica jedna u majke. Po mome tumačenju: Ksenija Bracović Cicvarić, Tetka Daša, kako smo je zvali iz milošte, rado je pjevala  M i l i c a   j e d n a   u   m a j k e,  koju je ona splela iz podgoričkoga melosa. U njoj Milica rano rani na vodu, nosi kratku rašicu, zagazila je vodu Ribnicu, podigla tanku rašicu… Refren je

Džanum džan na Viganj

bez ašikovanja... 

Pošto se ponavlja izvrnuto tumačenje hoću da pojasnim. Navodno umjesto džanum treba džamli, pravilno po džam= prozorsko staklo:

Džamli džan na Viganj

bez ašikovanja... 

Osnova je u pjesmi Vasiljku majka karaše  u kojoj Vasiljka rano ide na vodu, majka je kara da ne ašikuje, no da ide (refren) Mâlom (mahalom)Džan, na Viganj. Vasiljka, jedna u majke, ide bosa sokakom, momke prati uzdahom, nosi kratku rašicu i gazi vodu Ribnicu. Tumačio sam da ono iz Milica jedna u majke: Džan mi Džan, na Viganj, bez ašikovanja znači da ide, bez ašikovanja, Džan ulicom, pa brijegom i ulicom Đečevića, ili preko zgrada, tada, pa na Viganj mâlu i spusti se, sa Brijega Ćukovića, na Lukinju, između banje i mlinova, gdje je livadica i lak pristup Ribnici. Potporu sam našao u pomenutoj pjesmi koju je zabilježio Niko Tomić. (Podgorički govor, str. 175)

Izvornu pjesmu Vasiljku..., Ksenija, tetka Daša preimenovala je u Milica jedna..., i proslavila je svojim  čarobnim i umilnim glasom. U knjizi Milorada Mića Miranovića Ksenija Cicvarić – Život i pjesme (Fond za razvoj Kuča, Podgorica 2020) objasnila je da je sa njom radila poštena Milica, pa je po njoj i nazvala pjesmu. (str. 213) Vjerovatno nije znala za pomenutu Vasiljku majka karaše.

Sporno je: Pjesma je svedena na Milicu koja nosi kratku rašicu i zagazi u vodu Ribnicu. Milica jedna u majke, što rano rani na vodu, što nosi kratku rašicu, zagazila vodu Ribnicu, podigla kratku rašicu, ponovo zagazila vodu Ribnicu.  Pitanje: Zašto Milica zagazi u vodu Ribnicu? Da se rashladi, ili da zahvati vodu, da zalije cvijeće... Završno: Džamli Džan na viganj, bez ašikovanja, Milica jedna u majke. Džamli džan se objašnjava blistavom, čistom ulicom.(str. 285)

U jednoj interpretaciji se dodaje da je podigla rašicu i pregazila vodu Ribnicu.

Smisao je: Zagazila, pa zahvatila vodu Ribnicu, da nalije svoju bašticu...

Autor Miranović uvršćuje Džan ulicu u Drač (str. 285), što i drugi ponavljaju. Toponim Pod brijegom/Ispod brijega, odvojeno od Drača, obuhvata „crkvene ulice“ po značenju: Džan ulica, Prava kišmala i Kriva kišmala koje spadaju u Drpe, prostor srednjevjekovnoga manastira Drepa, pa Drpe, sačuvano doskora u poljani Drpe Mandića, koju je prekrila Lepa Kata. Takođe, od Ribnice, od Kneginjinoga mosta do Glavice, gdje je bila džamija Lukačevića, na kojoj su se okupljali Podgoričani da donose odluke. Primjećujem da Džan ulica nije izlazila na Viganj malu, pa se moglo samo preko – zgrada, ili normalno preko Đečevića ulice, kako je i danas. Drač se zavržava sa Brijegom Ćukovića.

Kultne starovaroške pjesme se – dopunjuju, iskrivljuju.

U istoj knjizi je navedena verzija na kraju pjesme Mlada Jelka... Kad je bilo pola noći čamac plovljaše, i u čamcu Mlada jelka Janka ljubljaše.(str. 287)

Za toliko vremena otkako znam pjesmu, nikada nijesam čuo  da su ti stihovi pjevani. Mehanički je dodato. Prethodi:

Niko nas neće probuditi

iz duboka sna.

Zna se što znači duboki san. Sem ako se nijesu potenčili, pa vratili da se – provozaju.

Balada o ljubavi mlade Jelke i Janka završava se – skokom u mutnu nadošlu Moraču. Objavio sam i priču o tome, u Glasniku Narodne bilioteke

U pjesmi  Šetajući pored Ljubovića... krivotvoreno je: Umjesto ...zaljubi se cura u mladića uneseno je ...zaljubi se bula u Srbina!?

Prvi put sam čuo, pročitao takvu –bedastoću. Autor se poziva na mrtvoga pjevača Radulovića. Osporavaju činjenice da u preko 120 zabilježenih sraropodgoričkih pjesama nema vjerskoga i nacionalnoga imenovanja. Lažirani umetak se ne – rimuje! U novonastaloj histeriji posrbljivanja svega u Crnoj Gori može i takav „biser“ da se prospe.

U istoj pjesmi dodaju se stihovi kako kome godi.

U pjesmu Puče puška ledenica... umeće se:

Pitale je nizamice

Ko te ubi kovačice?

Nizamice su supruge turskih vojnika.

Ako je – ubijena, kako može da kazuje da ne žali bijele ruke nego belenzuke, dar jarana Kalištana?

Nijesam čuo da se navedeni stihovi pjevaju.

(H)Avuša sadi vinograd se tako i toliko skraćuje da gubi svaki smisao. U jednoj verziji Avuša kazuje da sadi vinograd: Sve dvoje loze vinove Avuša babu govori Pošlji mi babo sokola Soko je moran premoran Desno je krilo slomio A lijevo teke navio

Tako skrojena, krnja, pjesma nema smisla.

Izvorno: (H)Avuša sadi vinograd Sve golu lozu vinovu Navrani se vran gavran Pozoba grožđe vinovo Avuša babu poruči: Pošlji mi, babo, sokola da čuva lozu vinovu Moj soko je Soko je moran premoran Desno je krilo slomio A lijevo teke navio… Umeće se u ritam pjesme Aman aman , što je čini sevdalinkom iako nije ljubavna..

U pjesmi  Vesela veselice pjevali smo:

I mene si pogledala,

i mom srcu bol zadala.

Na kraju smo dodavali:

da se dvoje ne razdvoje.

U pjesmi  Popuhnu vihor sa mora briše se završetak, najvrjednije:

Kad čudan sanak snijevah.

Vjerovatno nema grada u svijetu, pogotovu tolike veličine, da je nastalo stotinak izvornih pjesama. Podgoričke pjesme je sakupio Niko Tomić i 120 objavio, sa notnim zapisima, u knjizi Gradske pjesme iz Podgorice. Etnomuzikolog Gordana Ćetković je sakupila od kazivača 101 pjesmu: Gradske pjesme iz stare Podgorice. Samo je sedam pjesama koje se ne sadrže u Tomićevom pregledu. 

U novije vrijeme počela je vrsta kampanje da se podgorički melosproglasi sevdslinke. Pristižu pojačanja pjevačima, propagandistima i pjesmama iz Sarajeva. Vrhunac je bila emisija Gradske televizije u kojoj sagovorici Miranović i Vukelić zanimljivo odslikavaju vrijednosti  Ksenije Cicvarić. Posebno naglašavaju da su podgoričke pjesme sevdalinke, sa poređenjima da je tako i sa pjesmama u Pljevljima, Baru, Rožajama. Svaka ljubavna pjesma je sevdalinka. Sevdalinke su najljepše pjesme na svijetu.

Postalo je tako pomodno da se staropodgoričke pjesme uvršćuju u sevdalinke. Zvanično: Sevdalinke su pjesme bosanskoga naroda. Može ih prisvajati i oni kojima gode.

Između dva veliks svjetska rata u Podgorici je bila u modi poskočica:

Došlo pismo iz Bosne da se šiške ne nose,

A ja nosim pa  nosim, i njima se ponosim.

Izgleda da su  sada u modi “uvozne” sevdalinke, koje se pričom, pobornicima, pjevačima zasađuju u Podgorici.

Podgoričke pjesme se pune sevdahom naročito nakon proglašenja Podgoričana da su Bošnjaci. Pitao sam pobornika Bošnjaka Huseina Cena Tuzoviča Kako/otkad su Podgoričan Bošnjaci kada se zna istorijski da je Podgorica svega dvaput bila u Sarajevakom ejaletu. Odgovorio je da je to bilo drukčije. Dio Muslimana je prihvatio da budu Bošnjaci. Cenov sin je predsjednik Odbora Bošnjaka u Podgorici. Bio je nosilac liste Bošnjaka u predizbornoj kampanji 29. septembra 2024. Nije prošao census.

Nikome ne osporavam pravo da se nacionalno izjašnajva po svom uvjerenju. Kada sam jednoga svoga prijatelja isto pitao, odgovorio mi  je: “Treba nam politički, da budemo poslanici”. Razumijem i takav razlog.

Miranović ne posustaje: U emisiji Naša bašrina, RTCG 16. novembra 2025, ponavlja da je Ksenija pjevačica sevdalinki. Za njena života, i zadugo potom, sve doskora, niko nije pominjsao sevdalinke. Podvođenjem pod sevdalinke staropogoričke pjesme gube izvornost, samotvornost, samosvojnost… 

U Podgorici, 25. 7. 2025