Piše: Slavko Mandić

Gospodo penzioneri, alal vam vjera. Četvrtina vas je od crnogorskog biračkog tijela. A ne prestajete da podržavate one koji ne prestaju da vas ponižavaju. Bilo danas, ili desetljećima unazad. Osim onih kojima su privilegije i partijska podešavanja omogućila da prelaz sa plata na penzije ne ośete baš ni malo, ovaj drugi ešalon uglavnom brine da li će moći da pokupuje sve enormno skupe ljekove i namiri državi račune, koja na njihove novce i računa. Pa ako što ostane da se metne na trpezu. O drugome, da i ne zborim. Za vas je odavno mislena  imenica otići u pozorište ili bioskop. Svrnuti u restoran na ručak, ili večeru, ne daj bože. Ili makar čaj i kafu u kafanu koja vam je nekada bila mjesto sastajališta. U kući ste, u ovim zimskim mjesecima pokriveni dekama, jer je skupa struja a računi visoki, koliki su god. Jedino što možete da odete do crkve da upalite svijeću i da popovima ostavite koji euro od vaše crkavice. Treba im, za ono što čine. Pa i da prošetate sa njima u krug oko grada kad treba neku politiku da osvještaju za svoju budućnost. Kod vas se euro mora nać. Da imate kad vam unučad dođu. Mada euro više ne znači ništa. Treba za najobičniji slatkiš bar duplo, ili troduplo. Za sladoled ili čokoladu da i ne zborimo. Skuplji su ovi naši od evropskih bar nekoliko puta. A ako nemaš, nema ni unuka da te vide. Tačnije ti njih da vidiš. Takvo je vrijeme i tome se nije čuditi.
Čekajući da dođe sudnja ura, sve to gospodo penzioneri stoički podnosite. Ne bunite se, jer ste valjda razumjeli da ste postali teret državi. Koja samo čeka da vas pozdravi za vazda.
A da se samo malo trgnete i rečete vlastima da su prećerali i da više nemaju vaš glas, drugačije bi bilo. Možda bi se tada ośećali kao ljudi? Kako god bilo, bar bi progledali i ne bi čekali zlu uru, no bi živjeli život dostojan čovjeka. Na obje noge, uspravljeni i dostojanstveni. Pa koliko god trajalo.
Zar vam gospodo penzioneri ništa ne zbori najnovija uvreda kojom vas je premijer darivao? Da vam bude jasnije, Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, objavio je odluku o januarskom usklađivanju penzija. Imaju oni formulu po kojoj ćete u febrauru primiti 0,38 % više nego do sada. Ako primate minimalnu penziju, to će značiti da vam se ona uvećava za čitavih 1.7 €. Da vam bude lakše računati, to su dvije  štruce  hljeba od po 600 grama. Ili nešto bogatiji čips. Možda kesu jeftinijih bombona. I to je to. Malo li je. Ilustrovaću vam to primjerom. Dvije  štruce možete da pretvorite u 15 feta po štrucu. Sa onim drugim, to je ukupno 30. treba još kilo pasulja, koji podijelite za iste dane i eto ručka za cio mjesec.

Ako ne jedete svaki dan, što je za očekivati, onda ćete imati za ove novce po dana da se zimi ogrijete. Ili ljeti rashladite. Pa što ćete više penzioneri, društvena tereti bez koje bi državna  kasa mogla da namiri svaki nedostatak. Što će reći da ste upravo vi kočničari razvoja i smetnja u punom smislu riječi.
Nije to ništa koliko država mora da izdvaja za one dobro stojeće penzionere. One koji imaju više od ovih sa 450 €, koje zovu prosječni, sa cijelih 553,5 €. Njima će se izdvojiti po 2 € na mjesečnom nivou, što će uz cijelih 30 centi biše više od najnižih.
Gospodo penzioneri, vi ste odana družina koju vlast priželjkuje samo jednom u 4 godine.  Kad bi kako moglo da se pojavite tada, zaokružite očekivano, i vrnete se đe bi oni htjeli da ste, bilo bi im znatno bolje. Mada je i ovako dobro, jer vi ne ištete ama baš ništa više no što oni daju. A koliko daju od onoga što ste zaradili, viđeli smo a vi dobro ośetili na vlastitoj koži.
Ne bih se čudio, gospodo penzioneri, da vas vlast pozove da plivate za gvozden krst u studenu Moraču. Što da ne. Da se čeličite, pa bi vam i manje bilo mnogo. A možda bi i i krst dofatili za doživotni život.
Bez obzira na sve, ne śekirajte se dragi penzioneri. Misli vlast na vas, samo idite što prije, jer je to za njih možda jedini spas.