Vušurović: Crna Gora - nama najvažnija, a „fildžan“ samo onima što bi je u čaši vode popili
Crnogorski intelektualac i nekadašnji predśednik mladih LSCG Peđa Vušurović govorio je na večerašnjem skupu CRNOGORSKI OGOVOR.
Njegov govor prenosimo integralno.
„A Crna Gora? Šta će biti s njome? Umire li i ona? Hoće li i ona biti s njime pokopana?...Hoće li mu se priznati, da je on bio Crna Gora? Na nama je da to ne priznamo!
Crna Gora živjela je i prije njega i živjeće i poslije njega!...Crnogorci! Sjeni predaka Vaših, od 10 vjekova, gledaju na Vas! Ne osramotite ih! Ne osramotite Kralja mučenika. Pokažite se , kao vazda, i u ovoj prilici da ste dostojni potomci svojih slavnih predaka, koji su svojim herojskim podvizima vjekovima zadivljavali svijet!“ – veli „Glas Crnogorca“ po počinku velikoga Nikole Mirkova, dvadeset prve, prije skoro vijek...
Nije li ovo i danas i ovđe, usred Vama obnovljene Crne Gore, jedini pravi stav i glas Crnogorca i svakog njenog građanina bez rezervne ili pak dopunske domovine?
Znam da jeste, jer ste pravi. Pravi ustaju kad je teško. I ne pitaju se koliko će da ih košta. Iako su i takvi i Crna Gora dovde dovedeni i zbog toga što su se mnogi drugi pitali koliko bi još mogli da od nje uzmu.
Sađu li sa svojih marljivo zgrtanih štekova na svoju zemlju, viđeće koliko nas je danas puno, iako je mnogima od njih vazda bilo malo. Nas kojima ničija nezajažljivost ne može ogaditi zemlju koja nas je porodila. „Krševita, ali nama zlatna...“
Bezmalo je 30 godina otkako sam, februara 92. premlad imao čast da govorim na skupu za nezavisnu Crnu Goru za skala Crnogorske skupštine koja je vec tada, tragično po sebe i jedinu pravu jugoslaviju, opasno proklizavala u Podgoričku. Nijesam ni slutio da ću danas par stotina metara i 28 godina dalje, potrošen i dosanjanog sna, sa Vama o ovome...Više i ne vidim kao nekad...
Ali...ne vidim I vjerujte, nimalo mi ne ličite na „đavolji nakot“?! I nikako da među Vama prepoznam „lažne ljude“?! No vi[e nego jasno I dobro vidim tu jedinu partijsku knjižicu koja se prima rođenjem i vaspitanjem i jedinu koja se nasljeđuje – jedina koja je danas sa nama i uz nas, koju nosimo i kad je dar i kad je prokletstvo- je ta koja se ponosno vijori nad Vašim glavama! I jedina „partija“ koja nas je danas okupila je Crna Gora, ona iz koje je sramno istupiti i koja se, đe je ljudi, ni na muci ne mijenja,a kamoli iz inata...
A naša zajednička vjera ona u nezavisnu i građansku Crnu Goru svih, nezavisno od toga dal΄ se i kako krste ili pak klanjaju...
U onu Vladimirovu, rumijsku đe ni je krst bio i ostao jedinstvo, a ne raskršće, i onu krune Bodinove,
U onu Balšićku i onu Crnojevićku, sa Skenderbegom orođenu,
U pravu Petrovićku, samo sebi svojstvenoga poimanja pravoslavlja, đe je Svecu živome opat bio sekretar, a Radu TomovuPaša hercegovački pobratim,u čijoj Skupštini skupa i jednaki $eđahu Vladika crnogorski, Nadbiskup barski i Muftija crnogorski, Crnu Goru Konkordata, zemlju begova vojvoda, arbanaških brigadira i Gospodarevih pjesama ljubavima i junaštvu inovjernih...
U ustaničku iz Devetnaeste, kad skupa sa nama bijele muke od Crne Ruke trpljahu i od muka ustajahu i gorahu i Mrkojevići, i plemena do Skadra i sami $ever udavljene Kraljevine, kad plamen, teror i izdajstvo jednako fatahu sve naše kuće, jednako pune samo gladi, đece, siromaštva i prkosa...
U onu partizansku, koja nas sve i konačno i zavazda zgrli, sljubi i skova u jedno, pobjedničko oro...
Naša je vjera ona koju, ako smo ljudi, dajemo - da pod ovim zlatnim orlovima niti može biti žica, niti crnih tica, a kamoli Srebrenica. Daju je, građanska Crna Goro, svi gorski vuci iz planine, ispod Tvoje zastave...
Ovih dana Ti, Crna Goro, neki novi obrok slobode, sa već viđenim prilozima, garniran tuđim zastavama, spremaju i nude, nakon, kako tvrde 75 godina, nude ljudi toliko uspješni da su obespravljeni i potisnuti, u dojučerašnjem ropstvu uspjeli da ostvare status, zvanja, uloge i akademske karijere za duboko poštovanje.
Kušala je Crna Gora tu njihovu „slobodu“ 23 godine između dva rata, i u grlu joj je stajala…kroz 100 i jedne Rokoče Cucke, I Rovacku republiku, Vranešku dolinu, Belvederski masakr i studentske pogibije novog naraštaja prkosa...
Još žešće se, ako ima kud, nasitila one četničke @slobode@, nakon odlaska crnogorskih brigada put Bosne, 42-ge, te @slobode@nadkojom je očinski bdio i koju je, u biranom društvu sa kojim će kasnije skupa i putovati, blagosiljao Joanikije Lipovac. Na kraj joj je stao povratni pobjednički vihor crnogorskih partizana krajem 44-te, spomen čijeg junaštva i ostaje današnja Crna Gora i njena stvarna sloboda. Za koju, eto, Profesoru nije imao ko da javi...i nakon koje su sva djeca bila nasa I nikad kriva za roditeljski grijeh…
Zato se antifašistička Crna Gora demokratski, iz svega glasa, a ako treba i iz sve snage zahvaljuje takvima na njihovoj slobodi da za srpski račun oslobode Crnu Goru same sebe i svega što je čini Crnom Gorom. Slobode da iznova zariju svoju odavno zarđalu kamu u ionako jedva ušiven, meki balkanski trbuh Evrope...
Razmisli, građanska Crna Goro, još jednom, treba li Ti sloboda puk. Dragoljuba Mihailovića i prof. Rukoljuba Krivokapića!
Proklinjanjem drugih sebi pribavljena sloboda za koju su se pozivali na glasanje crnogorski sveci koje su njihovi ideološki preci ritualno i posprdno sahranjivali pod Onogoštom?
Gore glave i zastave!
Jesmo li potomci onih što su vrativši se u satrto i popaljeno Cetinje 1692. prvo prkosno, u znak nepokora, zaigrali crnogorsko oko zgarišta manastira Crnojevića?Niče li koju godinu kasnije novi, za izviiskru, okup i sabranje opštecrnogorskoga Zbora?
Bjehu li naši oni ostaci crnogorske vojske što pred taborima Mušira Mihaila Latasa 1862. podijeliše posljednjih 5 fišeka braniocima Cetinja, a Veliki Vojvoda Mirko priznade da je „sve izgubljeno osim časti“?
Nijesu li to isti oni što svega par godina kasnije za Veljega rata izbaciše iz stroja više protivničkih vojnika nego ruska i srpska vojska zajedno?
Jesmo li potomci one etike i onih čijim su precima, po osvojenju i nakon hiljada grobova, na čast i obraz od strane Vrhovne komande ostavljeni životi i imovina građana osvojenog Skadra?
Unuci onih na koje je sloboda kontra fašizma vazda desetkovane mogla da računa „kao da su u punom sastavu“?
Jesmo li sinovi one Crne Gore u kojoj je opstao i ovovremeno se potvrdio njen stari sojski zakon „otvori tome te bježi, zatvori tome te ćera“, i kad su u pitanju bile krvave kartografske igre Beograda sa svojim narodom kao ulogom u Bosni i Hrvatskoj? Ostasmo li rod Radovana Zogovića i kad je narod Ali Binaka krenuo na svoj put sa povratkom?
Jesmo li poštovaoci Prvog među preostalima, koji sa staračkom mukom, sit gorkih iskustava izgovara ono: „Braćo moja, pozvao sam vas na ovaj skup da vas upoznam sa situacijom, pa Vas sad pozivam da odlučite – hoćemo li dozvoliti novim Besarabićima i Vukanovićima da ponovo pale i žare po Lovćenu kao i 1918. ili ćemo se tome oduprijeti?“
Nije li ova zemlja i u Dvadesetom vijeku, kao i njena nezavisnost šćer dva Ustanka, kad oba bjehu „zagon u nemoguće“? Zagon i podvig uždiven bez generala, ministara, zgrtalija i kalkulanata, od strane običnih i srčanih?
Znamo jedno – Pobijedila je naša partija! Ona jedina - Crna Gora! Olovkom. Suverenisti, ukoliko im je Crna Gora iznad svega, jesu većina Crnogorske skupštine. Poraziti je mogu samo lični proračuni i obračuni. U igri su, sem političara, i matematičari iza novinskih zavjesa i Očevi iz naših oltara čija je Majka druga zemlja, koju iz mogućeg trijumfa u Crnoj Gori budi neizvjesnost šta je, kao pred Razrednim starješinom, potpisala sa Kosovom koje je srce Srbije.
Nijesmo danas ovđe da se pitamo je li danas suton Đukanoviću, zenit Abazovića, podne Brajoviću, a predvečerje Krivokapiću. Manjine i same znaju šta bi moglo da im svane i kakav bi bio sumrak u od sebe oslobođenoj Crnoj Gori.
Mislim da svi oni dobro znaju koja je ura ovoj zemlji i kakvo je vrijeme. Od tridesetog avgusta ide unazad...Kumim Vas Bogom, zaustavimo ga prije devedesetih!
U pitanju je velika igra sa Crnom Gorom. Ulog je cio Region. Pratiće se izbliza i u visokoj rezoluciji. Talih game changera može biti i težak usud side changera. Dani pred Crnom Gorom će pokazati i da li i nad njime ima džojstika i čiji je.
Bog je, isti ovaj koji je navodno bliži onima koji se na njega češće pozivaju, kažu, svijet, koji Crnoj Gori nasušno treba i prepoznaje je, stvorio za šest dana.
Mislim da će im za ovaj srpski svet u planu trebati mnogo više i siguran sam da će im, i u Vaše zdravlje, ići mnogo teže...
Doktor. Bitan. Abazović. Baš važan. Nijesam taj da mogu i da bih se usudio savjetovati. Moliti Vas ni za cio svijet. Tragični pobjednik, Brigadir velikih dilema i mučnih odluka, danas više među nama nego ikad, rekao je, a i Vama su, sigurno mnogi:
„Mali su gubitnici i kad su na strani pobjednika. Nama je Crna Gora najvažnija. Učinimo sve da je spasimo.“ Samo se, g-dine Abazoviću, $etite i Toga, prije nego zagrizete otrovanu jabuku...
Crna Gora. Nama najvažnija, a „fildžan“ samo onima što bi je u čaši vode popili. Neobagrena, Građanska i antifašistička, njenim narodima i za sve tri vjere nimalo i nikad tijesna. Za takvu Crnu Goru, kako reče onaj starac, pa neka je koliko dno od crnogorske kape! U pamet se! I Nek je vječna!
0 Komentara