Istorija

DRAGAN JOCOVIĆ

DOVIĐENJA DRUŽE MOJ, DOVIĐENJA

Jan 23, 2026 1 Komentara

(15 riječi)

Oproštajno slovo Marijanu Mašu Miljiću

    Druže moj, šta da ti kažem na oproštaju, a da ne ostanem nedorečen, a prozboriti moram, i sebi da olakšam.
   Bio si odličan đak. Mašo, zvani petica. Takav si bio i drugar. U istoj gimnazijskoj klupi sjedjeli smo tri godine. Naše druženje ničim natrunjeno, pa i onda kada u ponečemu nijesmo bili u saglasju, traje od tada pa evo do danas, a i ubuduće će trajati u lijepim sjećanjima, dok i sam trajem.
    Bio si dar drugarstva, voljen i uvažen u svojoj generaciji.
    Uspomene koliko god da blijede, drugarstvo je ostalo neizbrisivo.
   Mi smo generacija srcem ujedinjena, svoje snove kroz vrijeme zajedno smo gradili. Zajedno smo rasli, bili djeca istih snova i podnošljivih, čak i dragih nestašluka, približno istog ili istog socijalnog statusa. Jedni drugima smo pozajmljivali patike, majice i jakne, užinu dijelili, poeziju pisali, recitovali... samo si ti umio to ljepše da napišeš i kažeš. I tada si prednjačio kao poznavalac književnosti i lijepe književne riječi, a kasnije sve to krunisao diplomom profesora svjetske književnosti...
    Naša snaga bila je u iskrenom drugarstvu, u prijateljstvu koje se pamti i taj amblem prijateljstva živjeće dok god iko od nas, iz generacije rođene  50 i neke, traje na ovom svijetu.
   Doviđenja dobri čovječe i ne zamjeri na ovom kratkom podsjećanju, jer o tebi i tvojim lijepim primjerima trebala bi, bar, dva školska časa, ona sastavljena kao nekada, kada si s profesorima književnosti, bjelopoljske Gimnazije, odvažno ulazio u polemike o Puškinu, Tolstoju, Dostojevskom, Kafki, Hemingveju, Andriću, Selimoviću, Njegošu, o tvojim Đavoljim lazima, a o pjesničkim kazivanjima broja se ne zna. Kao student bio si pjesnik mjeseca Radija Beograd, a to je pripadalo rijetkim, onim toplom emocijom napojenim, a nama, tvojim drugarima na ponos.
   Maša, eruditu, zvali smo i "putujuća biblioteka" zbog širokog znanja iz više oblasti. I, najsloženije stvari objašnjavao je nenametljivo ali jasno. Veliki poštovalac književne baštine, kao kritičar ulazio je dublje od pukog opisivanja djela, poštujući simboličke i tematske slojeve literature. I, u tome je prednjačio u generaciji.
   S Mašom sam često prelistavao godine naše mladosti, možda i naivnosti, ali pune čara...Te slike ostale su u sjećanjima kao da su se juče dogodile, a traju evo 60 godina.
  Tom našem, materijalno skromnom ali ljudski bogatom i lijepom vremenu vraćali smo se sve dok opaka bolest ne potopi Maša borca i njegov ogromni optimizam i nadu da ćemo još zajedno trajati i družiti se.
   Za kraj ovog putešastvija kroz naše vrijeme, bogato ljubavlju prema čovjeku, svakom živom biću, prema potoku, ptici...vraćam se na početak naših druženja uz  strofu, nama drage, Jesenjinove pjesme:
   "Doviđenja, druže moj, doviđenja".
   Bila je naš pozdrav, kada smo se rastajali, na kratko, poslije druženja ili povratka sa večeri poezije iz gradova Lim koje povezuje, pa iz Pljevalja, Titograda, Tjentišta :
    "Doviđenja, bez stiska, bez riječi!
    Čemu bol i vrelih suza žar?
    Za nas nije ništa novo mrijeti,
    Ni sam život nije nova stvar".

     Počivaj u miru divni Mašo i prijatelju.
     Porodico neka vam je utjeha što ste ga imali i što je vaš bio, a puno lijepoga je ostavio i vama i nama, i ljudskošću i stvaralačkim opusom. Mi iz njegove generacije bili smo bogatiji za njegovu iskrenu i odvažno kazanu riječ, za drugarstvo bez i jedne mrlje.

   Gospođo Dragice, znam, bolovaćete za svojim pažljivim i divnim suprugom ali uvijek se sjetite Mašove odvažnosti u svakoj teškoj situaciji. Pomoćiće Vam. Lijek će Vam biti!
   Božena, budi ponosna na tvog tatu. Bila si mu i radost i sreća i njegov najljepši i najvredniji smisao života.
   Mašo, ljudi tvoga kova suzama se ne prate. Zato, zbogom druže!

   Ti odlaziš, a ostaje tišina preglasna.
    Slava ti, divni čovječe i prijatelju!