Odgovor akademiku DANU Sretenu Vujoviću na otvoreno pismo

Poštovani Akademiče Vujović,

iako sam naglasio da mi pišeš bez predumišljaja, ja ću Tebi odgovoriti preko slobodnih oaza medija u Hrvatskoj i među Hrvatima širom svijeta, te u slobodnoj crnogorskoj javnosti, s predumišljajem.

Tvoje pismo je izraziti prkos, otpor i beskompromisno protivljenje lažima, licemjerstvu i cinizmu, tako sam ga doživio i tako ga prihvaćam.

Konačno, zato Te i cijenim.

Iako naši narodi dijele puno toga zajedničkog, iako se suočavamo sa sličnim problemima nastalim i kreiranim u prilično sličnim, a dobrim dijelom iu istim geopolitičkim i imperijalnim kuhinjama, niz je okolnosti utjecao na to da je hrvatskom narodu danas lakše odgovoriti na prijetnje i ugroze nego crnogorskom narodu. Na isti način je moja javna i društvena pozicija komfornija nego Tvoja, što nikako nije razlog mog zadovoljstva jer moju potpunu slobodu određuje Tvoja, kao i hrvatsku slobodu i suverenost crnogorske slobode i suverenosti, a Tvoje javno djelovanje još tamo od 1990. godine neusporedivo je snažniji izraz i svjedočanstvo hrabrosti, pa ako baš hoćemo i junaštva, nego moje. Ja sam prihvaćajući zdušno povijesnu šansu i privilegij trenutka i čast pripadnosti hrvatskom narodu s golemom većinom moga naroda uložio sve što je sam imao u zagovoru i obranu nacionalnih i svojih obiteljskih i osobnih ideala preuzimajući moguće i realni povijesni i životni rizik, Ti si bez ikakvih rezervi s grupom prijatelja, Mijom Popovićem, Dimitrijem Popovićem, Mijom Popovićem, Dimitrijem Menijem Popovićem, samostalnim Jevrejem, Dimitrijem Popovićem, znane i one koje sam u tim dramatičnim trenucima obrane našega opstanka i slobode pred srpskom agresijom imao čast sresti u Zagrebu i svjedočiti osobno njihovo prijateljstvo prema mome narodu, te s drugim meni manje poznatim crnogorskim intelektualcima tada u krajnjem neprijateljskom i ubilačkom okruženju zagovarao idealnu slobodu svoga podčinjenog naroda gurnutog u rat protiv Hrvata, zalažući se za slobodu hrvatskog naroda. Nikada nisam odustao od toga ni po cijeni života, nisam ni ja, ali meni je neusporedivo lakše bilo preskakati zaprijeke nego Tebi, jer bar nakon 1995. godine nisam riskirao život kao Ti.

To su neusporedive razlike, to je izraz obvezujuće časti, koju nitko tko voli ljude, svoj narod i tko živi po kršćanskim načelima ne bi smio zaboraviti nikada.

Zato svoj javni odnos prema crnogorskom narodu i prema Tebi smatram moralnim imperativom i osobnim dugom, pogotovo što mi Ti nikada nisi to imeo kao dug.

Što iz Tvojih tekstova koje redovito čitam, što preko rijetkih neposrednih saznanja i još rjeđih informacija u medijima u Hrvatskoj, znam u načelu u kakvoj je opasnosti danas Tvoj narod. Znam tačno i tko je nositelj te ugroze, znam koji mi je cilj, znam kako se ostvaruje i što me posebno muči, znam dubinu licemjerstva koje to mirno i bez otpora gleda u ime „ideala“ koji se nameću i meni i Tebi.

Licemjerstva zato, jer silnice koje uveliko utječu na naš život, na naše društvo, na naš narod preko naših država, s jedne strane zahtijevaju i nameću ideale slobode i časti, prava i pravde, s druge strane nam onemogućuju, što svojim podmuklim i nerijetko otvorenim djelovanjem, što nedjeljom, slobodu i nečasno odustajanje od ideala nameću kao čast.

Kad je Tvoj narod i vaše konačno osviješteno državno rukovodstvo izrazio namjeru osamostaljivanja vaše države s preuzimanjem nacionalne odgovornosti za svoju slobodu i budućnost 2005. i 2006. godine, politički krenuo u emancipacijski postupak ispod beogradskih šapa, bili su kao i mi 1990. i 1991. godine. stajališta preraspodjele moći.

Ne idealno, nego moći.

Taj poredak je uspostavio pobjednike Drugog svjetskog rata, kao što su sve prethodne međunarodne poretke uspostavili pobjednici ranijih ratova. U pravilu je to bilo nekoliko najvećih sila.

Uvijek su se ti poretci proglašavali međunarodnim i civilizacijskim idealom, uvijek su bili nasuprot poraženih vrijednosti ili antivrijednosti, često i nasuprot čistog civilizacijskog zla kakvi su bili primarni nacionalsocijalizam, te slabiji brat fašizam. Nesreća je u takvim okolnostima u pravilu bivala u tome što ni na jednoj sukobljenoj strani nije bilo neupitnih ideala i vrijednosti, iako su takve predstavljane. Tako je bilo i 1945. godine, kad je za pobjedničkim stolom uz tada nesumnjivo nositelje slobode, sjedila i nesumnjivo izopačena sila ništa bolja ili bitno drugačija od poraženog njemačkog nacionalsocijalizma – sovjetski i internacionalni komunizam.

Zato je 1990. godine smrtonosna klopka hrvatskom narodu, ali i crnogorskim nacionalistima i suverenistima bio taj međunarodni poredak i njegovi čuvari, a to se pogotovo vidi kao materijalizirana iu velikoj mjeri prevladavajuća posljedica danas u našim društvima, u Hrvatskoj pod nazivom antifašizam, koji podmuklo promiče nas velikodušne neslobode, u hrvatskoj demokraciji kao liberalni instrumenti naroda Crnoj Gori, u narodu slobodne slobode. brutalnog progona Tebe i Tvojih prijatelja.

Crnogorskom narodu je upravo s pozicija čuvara slobodnog svijeta iz Bruxellesa arbitrarno propisan prag od obaveznih 55 posto nacionalne potpore “ZA” na referendumu o samostalnosti uz obavezujući izlazak od preko 50 posto državljana. To slobodni svijet ne pamti, to sa slobodom i proklamiranim političkim moralom međunarodnog poretka nema veze, niti ičega zajedničkog. Tad se mogao vidjeti podmukla rezerva tzv. slobodne liberalne Europe prema suverenosti naroda, u tom slučaju crnogorskog, i neskrivena blagost do sklonosti prema nositeljima agresivnog, pa i zločinačkog imperijalizma, kakav je Srbija demonstrirala prije toga u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Iako su uspjeli ostvariti državnu samostalnost, već po toj odluci EU i očito svih suglasnih sila svijeta, bilo je jasno da imperijalno političko srpstvo u Crnoj Gori ima i da će usprkos proglašenoj samostalnosti i međunarodnom priznanju države, nastaviti imati i biti uporište podmuklih interesa dijela najmoćnijih država slobodnog svijeta. Već se tada vidjelo da ste kao narod osuđeni trčali utrku s vrećom cementa na leđima ili plivali u uzburkanom moru svezanih ruku u pratnji morskih pasa. Sve što se dogodilo nakon toga, ao čemu zorno svjedoči nastavak sve brutalnijeg progona Tebe i suradnika, da cinizam bude veći ovaj put u ime samostalne crnogorske države, samo potvrđuje razornu dimenziju licemjerstva međunarodnog poretka. Neću Ti ovdje navodi niz vrlo, vrlo sličnih primjera iz Hrvatske, konačno o njima redovito pišem i ukazujem na opasnost od njih, no model i licemjerstvo je isto.

Danas samo slijepci ne vide pogubne posljedice i zakonitu povezanost tih podmuklih utjecaja. Ti često navodi nevjerojatnu kontradikciju da je danas predsjednik crnogorskog parlamenta čovjek koji je samo nekoliko godina uhićen i kažnjen zbog dokazanog sudioništva u pokušaju rusko-srpskog državnog udara. Meni je svojevrsna satisfakcija kao Hrvatu činjenica da je tom Mandiću Republika Hrvatska zabranila ulazak u Hrvatsku. Ne, ne mogu biti kao Hrvat i narodni politički subjekt Europske unije spokojan da to nije imperativni stav EU, koja gle licemjerstva, od stotina tisuća “Mandića” brani ukrajinski narod i vodi rat protiv Rusije ne pitajući za cijenu europskim narodima.

Zašto bi Mandić u Crnoj Gori bio prihvatljiv, au Ukrajini neprihvatljiv i zlo?

Zašto bi destruktivna i razorna dominacija Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini bila opasnost za ukrajinski narod i slobodu pa na temelju toga i Europi i njenim vrijednostima, a isto je ponašanje vrijednosno i politički sestrinske im SPC-a u Crnoj Gori poželjan liberalno-demokratski model tzv. evropske inkluzivnosti, pogotovo u kontekstu poprilično zaboravljene presude suda u Parizu, u kome je SPC i pravno potvrđena u jednom procesu u kome je ta Crkva tražila formalno pravo pred francuskim pravosuđem, kao promotor ratnoga zla i huškanja protiv susjednih naroda?

Kakvi su to kriteriji?

Tko to je kojim pravom određuje?

Je li ovdje načelo slobode podčinjeno načelu brojnosti i skrivenih imperijalnih interesa navodno demokratskih europskih sila, pa ukrajinski narod zavrjeđuje bespogovornu obranu, a hrvatski narod je 1990., danas, kao i tada, crnogorski narod i njegovi istaknuti sinovi kao Ti i Tvoji prijatelji zbog brojnosti – ne zavrijeđuje?

Može li to biti načelo i konačno, ne nameće li ta nenačelnost, jer se tome radi da se ne lažemo, veliku sumnju nad baš sve što ista ta Evropa čini navodno za Ukrajinu ili u svom odnosu prema svim krizama većeg ili manjeg intenziteta, te u politici tzv. ljudskih prava? Upravo vođen tim načelnim stavom i motivacijom sam, gledajući kako se Tebe i grupa Tvojih Cetinjana sustavno pravosudno progoni nakon vašeg mirnog prosvjeda na predizbornom skupu obraća pozornost aktualnog predsjednika Crne Gore, na montiranom procesu je lažnim svjedocima prijeteći vam dugogodišnjim zatvorskim kaznama zbog navodnog „nasrtaja na državne organe državnih organa Crne Gore“, predložio je niz državnih organa Crne Gore. na neodrživost takvog ponašanja dok se deklarativno zalažu i nastoje približiti Europskoj uniji. Nadamo se da će Tonino Picula, Davor Ivo Stier, Sunčana Glavak i drugi u EU parlamentu pronaći načine poziva Tebe i Tvoje supatnike intelektualce i slobodne ljude kako bi iz neposrednog iskustva svjedočili o stvarnom ponašanju crnogorskog aktuelnog rukovodstva u procesu pristupanja EU. Drago mi je da je ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman iste sekunde potvrdio spremnost skrenuti pažnju crnogorskim državnim partnerima na Vaš status i neprihvatljiv progon kojemu je izložen. U takvim situacijama častan čovjek, bez obzira tko on bio, ako uistinu stoji iza načelnih vrijednosti, ne može bespogovorno pristajati na europsko korsko izazivanje negativnog raspoloženja i kritike prema Putinu recimo, jer uhićuje ili ubija svoje političke neistomišljenike, kao druge strane u svojim njedrima toleriraju isto takvo ponašanje navodne proeuropske vlade i politike u Crnoj Gori.

Da izazove podozrenje o kome sam već govorio i nepotrebne sumnje u najsvetije ideale na koje se pozivaju evropski narodi od istih tih, koji svojim politikama i odlukama pokazuju golemu nevjerodostojnost, a očekuju bespogovorno povjerenje. To ne ide tako.

Meni to izaziva sumnje i ne mogu ih se odreći.

Više sam puta prigovarao hrvatskom državnom rukovodstvu nesrazmjerno u zalaganju za načela kad je u Ukrajini, nikako ne dovodeći ja osobno u pitanje ta načela, da je nevjerodostojno zagovarati i biti vodeći europski protagonist prava Ukrajine na ratnu odštetu od Rusije, kažnjavanje ratnih zločina, povratak na međunarodne granice, povratak na međunarodno priznate granice, kao i kada druge strane ne priznaju hrvatske granice ili uopće druga takva načela ne priznaju hrvatske granice u pitanju. Ja sam uvjeren i moje je moralno polazište da nikako ne bih imao pravo niti bih smio zagovarati sad Tvoju slobodu i slobodu Tvoga naroda, da nisam bio i ostao izraziti zagovornik svoje slobode i slobode svoga naroda, ili sam propustio nešto učiniti tijekom hrvatske političke i nacionalne emancipacije, te u današnjim složenim okolnostima kad Hrvatska nastoji osloboditi toga unutarnjeg, pa tek izvan punog. Ne mogu usprkos navedenim lijepim primjerima i usprkos ovome što ja pokušavam ovako, ovdje nije istaknut u velikoj mjeri odreknuće od tih načela u Hrvatskoj, kad je današnja Crna Gora i stanje u Crnoj Gori u pitanju. Ne možemo se zbog niza povijesnih, ali i geopolitičkih okolnosti praviti da se u Crnoj Gori trenutno ne događa potpuna politička i geopolitička srbizacija i eutanazija nacionalne crnogorske državnosti od prepoznatog imperijalnog protagonista višestruko međunarodno dokazanoga i prokazanoga, od Srbije, vrlo izgledno i Rusije u samom paketu, niti se ne događa da se u Crnoj Gori zanemari činjenica da je Crnoj Gori u pitanju narodu i Republici Hrvatskoj. Više sam puta u svojim TV emisijama s relevantnim sugovornicima sticao procese u Crnoj Gori kao zabrinjavajuće za širi međunarodni kontekst, pri čemu sam inertnost i prijetvornost prije svega europskih administracija i sila, ali ništa manje ne kritizirajući i rukovodstva Republike Hrvatske tijekom posljednjih dvadeset godina, pogotovo u kontekstu stalne dnevne—političke propagandne mantre o visokom političkom ugledu Crne Gore, te posebno naglašavaju geografske komponente Hrvatske i EU. krilo Srbije, kao što je izabrana trasa i pravac autoceste koju gradit. Umjesto cestovnih integracija u Jadransko-jonski koridor i prirodno paneuropsko mediteransko povezivanje Crne Gore, s jedne strane s Albanijom i Grčkom, s druge strane preko izgrađenih autocesta i dijela europskog koridora u Hrvatskoj prema srednjoj Europi, svi potencijali Crne Gore su usmjereni prema Srbiji, odlažući najmanje za pola stoljeće eventualnu realizaciju strateških koridora s Hrvatskom i Europom, a Crnu Goru i Nacionalnu upravu Srbije koja će s obzirom na današnju situaciju, ukoliko se tome ne usprotivi snažnija međunarodna sila i politička volja, ne samo potpuno zagospodariti Crnom Gorom i eutanazirati crnogorski narod, što političkim unutarnjim pritiskom, što raseljavanjem,nego i strateški preko Republike Srpske potpuno zatvoriti Dubrovnik na dubini od petnaestak km stvarajući preduvjete za ostvarivanje ciljeva današnjeg još uvijek verbalnog svojatanja Dubrovnika i juga Hrvatske. Jedan od preduvjeta za to je polustoljetni pritisak na Hrvate Boke Kotorske i njihovo iseljavanje te zamjenu rigidnim srpstvom. I to je svakome tko razumije geopolitiku i modele integracije bio signal da se nešto događa ispod, a nažalost ni državna rukovodstva Republike Hrvatske nisu ništa nastojala, ne samo i ne isključivo zbog Crne Gore, ali i zato, nego zbog svog prirodnog i strateškog interesa koji sam naveo, te preko površine EU institucije djeluju na planiranje i razvoj strateške integrativne infrastrukture.

Sve su to razlozi zbog kojih je stanje u Crnoj Gori ovakvo kakvo si iznio u pismu meni, ali iu nizu svojih eseja i tekstova tokom prethodnih razdoblja. Kako bi vaša borba za uspostavu autokefalne CGPC mogla imati bitniji odjek u Hrvatskoj, iako možda nitko drugi kao mi Hrvati uz vas Crnogorce znamo kakvu ulogu je igrala SPC kao instrument srpskih imperijalnih politika tijekom dvadesetog stoljeća, ali i ranije, kakvu ulogu je imala u srpskoj agresiji na Hrvatsku, kakvu ima i kako djeluje danas u Crnoj Gori, ali iu Hrvatskoj, gdje je nacionalna ustava Republike Hrvatske i Republike Hrvatske političkom pravu na hrvatskoj teritoriji, posredno preko SNV-a grada četrdeset tzv. kulturnih centara pravdajući se navodnom europskom inkluzivnošću i demokratskom vrijednošću?

Na žalost, to je tačka na kojoj se potpuno preklapaju crnogorska i hrvatska državna politika, iako u ovom trenutku Crnu Goru predstavljaju srbizirane eksponente i otvoreni prosrpski zagovornici, a Hrvatsku deklarativno državotvornu većinu koja baštini uspostavu i obranu države, većina kojoj je ključna prepoznatljiva odrednica apstraktno evropejstvo bez jasnog nacionalnog profila.

Zato mi recimo ne uspijeva, usprkos niza razgovora sa kolegama, koji osobno dijele sa mnom stavove točne ovakve kakve Ti iznosim, potaknuti ih i ohrabriti na snažniji i redovniji kritički odnos tzv. mainstream mediji, poglavito televizija s nacionalnom koncesijom prema događajima u Crnoj Gori je aspekt prava koja svi deklarativno zagovaraju ističući u svakoj prilici sudbine nepoznatih i nedozvoljenih ljudi širom svijeta na koje nikako ne mogu utjecati na ljude zbog čega se valjda i zalažu za njih, ali svi šute kad im se spomene ponašanje države i prosrpske vlasti prema Tebi i Tvojim prijateljima, iako mogu realno.

Poštovani akademiče Vujović,

Dragi Sreten,

Jedinstvena je činjenica da iu Crnoj Gori, kao iu Hrvatskoj specifične društvene strukture podupiru ili trebaju političko srpstvo, što iu vašem iu našem slučaju strateško može biti vrlo korisno imperijalnoj Srbiji, koja zbog ovakvih stanja u našim zemljama, ali i zbog ovakvih europskih politika nije jedini razlog prestati njegovati agresivne ciljeve i narativ. U Crnoj Gori odavno izgrađena snažna srpska nacionalna struktura oslonjena na greške u crnogorskom i izvanjskom političkom biću postiže svoj uspjeh, u Hrvatskoj je nositelj toga destruktivnog i antidržavotvornog koncepta tzv. antifašistički pokret integriran u suvremenu globalističku lljevicu pod sintagmom liberalne demokracije i tzv. europejstva. Čovjeku ni pol muke ne bi bilo da to ima ikakve veze s izvornim značenjem demokracije ili što je još lošije s temeljnim vrijednostima na kojima počiva europska civilizacija. Sve je sasvim suprotno. To je velika sličnost naših društava, ali i velika većina zapadnoeuropskih društava, potpuno obezglavljenih i dezorjentiranih, što zločeste državne politike na kakvoj Srbiji funkcionira kao na svojim kraljevicima više od stoljeća svojski koriste, ne obazirući se na posljedice i po svoj narod u konačnome. To su doživjeli u Hrvatskoj zato što su primijenili silu pa izazvali protusilu, makar nisam siguran kakav bi razvoj stvari bio, gledajući iz današnje hrvatske perspektive, da su bili mudriji i primjenjivali mekše modele podčinjanja.

Dovoljno je samo pogledati dva aktualna detalja koja privlače pažnju danas u Hrvatskoj, pa vidjeti o čemu govorim i koliko te unutrašnje sile mogu biti destruktivne i razorne, pripremajući svojim djelovanjem prostor za neko novo političko srpstvo, islamističko bošnjaštvo ili bilo što toga tipa, a svakako antihrvatsko.

Navest ću Ti dva primjera izrazitog licemjerstva u političkim i društvenim procesima, pri čemu se ovaj transfer kriminalizacije i poniženja hrvatskog naroda klevetničkom kampanjom protiv autentične hrvatske kulture i simbolike u Švedskom na sportski događaj mora isključivo gledati kao apriorni model ocjene realnog stanja i ovisnosti realnog vanjskopolitičkog ugleda zemlje o unutarnjoj ravnoteži ili neravnoteži moći. Primjeri su vrlo poučni i za Crnu Goru.

Zabrana EHF, Svjetskog rukometnog saveza i domaćina Švedske hrvatskim navijačima pripadnicima hrvatskog naroda i hrvatskim rukometašima da kao slobodni ljudi, narod i sportaši svoje nastupe, uspjehe i neuspjehe prate slobodno izabranom nacionalnom pjesmi „Ako ne znaš što je bilo“ proglašena je opravdanom, a slobodan izbor neprihvatljivim - u ime liberalne demokracije. EHF i domaćin Švedska su napravili jer mogu. Imaju moć, a obrazloženje je forma po njihovom arbitrarnom i neopozivom izboru, forma koja se ne propituje.

Suprotstavljanje toj odluci podrazumijeva kaznu i hrvatskom narodu i sportašima.

S druge strane, isti ti koji predstavljaju domaćina Švedsku, EHF, ali i očito pretežu društveni poredak u Hrvatskoj, koji potiče i kreira preko izvanjskih struktura takav udar s obzirom na to da ni rukovodstvo EHF-a i Šveđani pojmovi nemaju o Thompsonu i njegovoj pjesmi, predstavljaju izbore u rukometu za samosvojno poniženje hrvatskog naroda i reprezentacije koja predstavljaju izbore za tu samobranu sportu realno, zbog svojih postignuća i slobodnog statusa. gromoglasno predstavljaju demokratskim idealima i - liberalnom demokracijom.

To se u Hrvatskoj prihvaća kao činjenica na koju se ne može utjecati, jer usprkos lijepim riječima najviših državnih funkcionera i porukama da “smo mi protiv svih zabrana”, kao iu slučaju istog takvog potpuno nedemokratskog čina poglavarstva Zagreba i realnog poniženja dijela hrvatskog naroda, u ime toga naroda nitko ovlašten za zastupanje se ne pokušava suprotstaviti takvom ponašanju. Ja kao komentator mogu samo reći da sam protiv zabrana, država i državni funkcioner mora protiviti zabrane, a ne komentirati i slijegati ramenima. Moja je dužnost ukazivati, njegova i državna govori učinkovita, djelovati u skladu s tim što je inače licemjerstvo a ne djelovati.

Kakva je vrijednost i kakav je to slobodni demokratsko-vrijedni poredak u kome se Hrvatima pod opravdanjem vrednovanja toga ideala priječi i bez otpora oduzima slobodan izbor, a istovremeno nas se poziva da se suprotstavimo zalažući svoj državni i nacionalni status prema daleko izraženoj Trumpovoj američkoj moći kako bi Dancima i Grenlanđanima pomogli ostvariti točno ono što nam oduzima?

Zašto bi Hrvatima u bilo kojoj, pa i krajnje apstraktnoj formi i standardu bio bitniji Grenland i Danska, čak i Ukrajina, nego Crna Gora, da ni ne spominjemo Hrvate u Boki Kotorskoj ili u Bosni i Hercegovini?

Zašto bi EHF ili Švedska, nekakvi samoproglašeni “demokrati” u Hrvatskoj, kojima je Thompsonova pjesma neprihvatljiva jer je on konzervativac a narod konzervativan, bili prihvatljiviji od Trumpa, koji svoju ideju i viziju proglašava demokracijom i slobodom?

I u prvom iu drugom slučaju prava počivaju na moći, ni na čemu drugom.

Zašto bi netko u Hrvatskoj i iz kojih razloga podupirao tu kontradikciju, pogotovo zašto bi se protivio i suprotstavljao Trumpu, koji ima dokazivu moć i nije ga moguće nadvladati, kao i druge strane mirno prihvaćaju arbitražu tipova i organizacija čija moć je samo i jedini izraz nametnute pokornosti ljudima i narodima, a u kojem se u slučaju kraja života tko god ima zrnce na obrazu i konačnom razumu vidi u političkom razumu i udarima naroda u Tebe kao čovjeka i intelektualca još od 1990. godine?

To je cinizam aktualnog međunarodnog poretka i stanja u Hrvatskoj.

U Crnoj Gori sam.

Neprihvatljiva kontradiktornost.

U svakom medijskom osvrtu ili izvještaju o poruci predsjednika Trumpa io posljedicama njegovih politika se upozorava, plaši ili plače za - liberalnom demokracijom, ovom s čijih se pozicija Hrvatima u Švedskoj, ali iu Hrvatskoj u ime vlasti oduzimaju pravo izbora, dakle poništavaju sadržaje pojmova “liberalno” i “demokracija”. Liberalnom demokracijom koja je Crnogorcima propisala emancipacijsku većinu od 55 posto.

Pa se osporavanje ili prijetnja takvoj liberalnoj demokraciji navodi kao neupitna katastrofa, kao neka vrsta nuklearnog napada na Evropu.

A zašto bi demokracija bila liberalna?

I kako nešto može biti demokracija s obvezujućim i jedino valjanim određenjem, kako nešto može biti liberalno, a neslobodno?

Tko je to propisao je kojim, s kakvim legitimitetom?

Kad se već demokracija kao vrijednost postavlja kao vrhunski cilj za koji živi i umire recimo u Ukrajini, daleko vrijedniji od statusa i budućnosti naroda, a prije toga se toj demokraciji daje isključiva oznaka “liberalna”, da bi moralo značiti da ni jedan narod, s tim i pripadnik toga naroda ne valja ako nije zagovornik liberalizma, u današnjem kontekstu - lijevoliberalnih ideja i vrijednosti te samoproglašenih vlasnika vrijednosti. Ako se već zaklinjemo u demokraciju kao vrhunsku vrijednost, onda bi prije svega bilo pristojno i nužno dopustiti toj izmučenoj civilizacijskoj ideji i idealu da bude - demokracija, autentična volja naroda u konkretnom slučaju.

Bez ikakvih nepripadajući i nametnutih kruna.

Liberalna kruna na demokraciji je užarena čelična kruna na glavi Matije Gupca, kojom se ubijao u ime tadašnjeg poretka. Isto bi bilo sa svakom drugom demokracijom s obavezujućom krunom, bila to konzervativna, kršćanska, šerijatska, budistička, komunistička, rojalistička, nacionalistička, jer sve što unaprijed obavezuje narod i države s nametnutim tipom demokracije - poništava demokraciju. Pogotovo je opasno ako se iznad nacionalnih država i njihovih slobodno uređenih poredaka nameće u ime nadnacionalnih ideala karaktera takvih poredaka s tipom demokracije. Iza toga se uvijek skriva podvala i negacija autentične volje naroda, dakle poništenje ideala iste demokracije.

Zato suze ljevičarsko-globalističkih medija i politika nad liberalnom demokracijom nisu suze i vapaji za pravo naroda na nacionalnu, s tim i ljudsku slobodu i dostojanstvo, sasvim je suprotno. To su otvoreni pozivi za održavanje vrijednosnog i političkog međunarodnog poretka, kojim se uz pomoć pripadajućih političkih i društvenih nomenklatura u pripadajućim zemljama guši elementarno pravo ljudi i naroda na slobodu i slobodan izbor. Poredak koji dopušta i kreira to što se Tebi i Crnogorcima događa, koji počiva na zabranama i demonstracijama nasilja prema elementarnoj volji i slobodi naroda, nema nikakve veze s izvornim značenjem pojma – demos.

Zato, Trump je navalio.

Trump neće nikoga oslobađati, to je naš nacionalni i ljudski posao, ali bar se ne skriva i ne laže, pa je s njim situacija svakome jasna. Golema je pomoć nama svima upravo to što demaskira i razara liberalnodemokratske lažovčine i globalnu prevaru. I tu smo na točci navodne svetinje – poretka uspostavljenog 1945. Neka ga vrag nosi što se mene tiče.

Daleko je manji rizik od Trumpovih modela uređenja svijeta, nego od dokazanog i toliko puta prostituiranog liberalno-demokratskog poretka kojim se izrazito izražava i ideja slobode ovim “liberalnim” i autentičnim izborom ovim “demokratskim”.

To je danas pravo pitanje i polazište rješavanja svih problema i perspektive hrvatskog naroda, a bez jasnog stajališta na toj točki i bez odgovora na to pitanje neće prestati ni srpska agresija na Crnu Goru, niti na Tebe. Neće ni na mene, jer razvoj sredstava i tehnologije nadzora nije moguć bez razvoja slobodnih oaza i pozicija slobode. To je vječita utakmica, koju na kraju nas dvojica nećemo izgubiti. Mnogima će se učiniti ovo preoptimističnim s obzirom na sve izrečeno u Tvome i mome pismu, ali nije. Koliko god moćno izgledala laž, uvijek sama sebe, to uvijek u najvišoj toči moći, sama sebe izjede. A mi ćemo nastaviti pomagati u tome.

Uočiti i odbaciti laž, realnu užarenu krunu Matije Gupca s nacionalnim državnostima.

Bog Te blagoslovio, Tebe i crnogorski narod.

https://markoljubic.substack.com/