Škrinja

Dušan Ičević

Stara Varoš da te B/bog ubije I

Jan 13, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Stara Varoš  je napadnuta iznutra.Vajni muralisti premazuju meksiškim motivima, Maradonom, najprije je na Draču muralisana podrška palestinskom narodu. Briječani bi svoje velikane iz ulice, zanemarijući, ako se ne zaustavi bojadistanje, velikane Pera Deića svjetskog prvaka u padobranstvu, Samira Usenagića, svjetskoga prvaka u kok boksu…

Slikarski uranak, udruženje slikara, pisaca, naučnika, muzičara, sa preko 335 članova, postavio je trajna izložba 14 murala, prvih u Podgorici, u okviru Doma vojske, koju su tzv. novi građevinari srušili i bacili otpad. Predsjednik Udruženja Miloš Uskoković podnio je žalbu sudu, ali ništa nije preduzeto.

Navodim poznatu pjesmu Stara varoš da te Bog ubije, u tebi sam dragoga imala, sad u tebi više nikog nemam…sa namjerom da podsjetim na grehotnu sudbinu Stare Varoši. 

U knjizi Podgorica sobom, koju nije objavila Narodna biblioteka “Radoslav Ljumović” biram tekstove posvečene Staroj Varoši.

O staroj Podgorici sam češće pisao.

U više prilika sam podsjećao na hudu sudbu Podgorice u prošlosti, kada je nemilosno rušena,  razmatrao mogućnosti da se očuva ono što je najvrednije u arhitekturi Stare varoši i predlagao načine kako da se one ostvare. U knjizi  M o j a   P o d g o r i c a  sam „pregledao” kako se živjelo u Podgorici, donedavno. U novije vrijeme sam češće, i žešće, bojevao za usvajanje i ispunjavanje zvaničnoga program održanja, odbrane, obnove i zaštite najvrednijih urbanističko-arhitektonskih ostataka Stare Varoši.

Zebem koliko, i kako će zaista ono najvrednije biti sačuvano, i novo građeno po ljudskoj mjeri.

Nestala je pitoreksna Tabana, koja se mogla obnoviti u radionice starih zanata. Uništeno je drveće u kome su ptice i noću pjevale. Pobodena je zgradurina, koja je zamalo zagradila Ribnicu. Pitam: ima li propisa koji obavezuje koliko građevine moraju biti udaljene od toka rijeke, i je li poštovan?

Baš u vrijeme kada se Podgorica napunila spomenicima „izvanjaca“ nestala je iz parka naspram hotela  Crna   Gora  bista najznamenitijega Podgoričanina Božidara Vukovića, vajarsko djelo znamenitoga Podgoričanina Rista Stijovića.

Hoće li lupeži ikada biti pronađeni i kažnjeni?

Nađena je i postavljena replika biste.

Rodna kuća Rista Stijovića se samourušavala, i vapila da se započne obnoviti. U razgovoru na Prvom programu TV Crne Gore O toleranciji priznao sam iako veoma tolerantan u svakodnevnome živou, ne mogu da istrpim kako se  Ristova kuća survava. Na pitanje voditeljice Ko je kriv? Odgovorio sam da su krivi Podgoričani/Podgoričanke, neposredno najviše gradski oci, pa i cijela Crna Gora kako se upustilo da propada rodna kuća velikoga Podgoričanina, crnogorskoga, jugoslovenskoga i evropskoga vajara.

Srećom, dovršava se po posebnome projektu obnova Ristove kuće, sa uobičajenim otezanjem predviđenoga roka.

Zaželio sam, podjećam, da se izvan cjeline ostatka sačuvane Stare Varoši obnove i: Kamena kapija srednjevjekovnoga manastira Drpe, Čardak Abdovića, 3-4 mlina na Ribnici, Vezirov most, koliko je moguće, bar fasadno, u prvobitnome izgledu. Rijetki su gradovi sa rijekom posred sebe, obraslom bujnim drvećem. Mogla bi se, najprije očišćena od otpadaka, sačuvati prirodna cjelina pogotovo donjega toka Ribnice, napraviti skrovito šetalište, pećine preurediti u stjecišta noćne zabave...

Duša Podgorice izgnana je iz svoga prirodnoga staništa/žilišta. A ona, mediteranski grad, koji je, Mediteran, sve dokle masline dopiru, smokve rađaju, sa dva brdašca u sebi, sa pet rijeka, ravnicama na sve strane, Skadarskim jezerom nadomak, Jadranskim morem nedaleko, blaženom klimom, uprkos ljetnjemu žaropeku i ljutome sjevercu, koji sve počisti, ponekad potopnim kišm – mogla je da se maštovito izmišlja prikladno za svako vrijeme i za sve ljudske potrebe. Bijele kućice – slobodice na dva-tri boja, ogrnute plavim nebom i pitominom, sa zemljicom koja sve rađa, ako se valjano obrađuje, smisleno za svakodnevnu upotrebu, kako u novijevrijeme sve više biva, (makar i divljom gradnjom) – jesu za mene pravi znak Podgorice. Naravno, i funkcionalna moderna zdanja sa estetskom i humanom namjenom. (Podgorički govor, str. 250-251)

Nije žal za staro koje nestaje, nego za vrijedno koje propada.

          Zaželio sam da se pravim simbol od osobenoga detalja Stare varoši  P o d  V o l a t ,  koji može biti  Monmart Podgorice.  Rijetki su gradovi u svijetu koji imaju tako zaseban, cjelovit dio, kao vrstu zatvorenoga grada, sa otvorom/ulazom jedne od kapija stare Podgorice.

Kada bih mogao, stavio bih pod svoju zaštitu  Pod volatt. 

Ponudio sam, i uputio nadležnim gradskim organima i ustanovama, Projekat kompleksne zaštite starovaroškoga dragulja  Po d   V o l a t.  Obuhata proctor kao pjaceta u talijanskim gradovima, okolo kućama, ublom po redini… U njemu je moguće napraviti središte i svojevrsno stjecište, makar u malome, kulturno/umjetničkoga/turističkoga i multimedijalnoga okupljanja i djelatnosti. Smještene bi bile: galerije, ateljea, majstorske radionice, doganje sa ekskluzivnom robom, radionice starih zanata, prodavnice suvenira, ploča, CD sa melosom stare Podgorice, narodnih nošnji, antikvarnice, cvjećare sa mirisnom podgoričkom ružom, noćni kabarei, održavali dnevni spektakli, igrokazi, hepeninzi na „gradskome trgu“ pod vedrim nebom…

Spolja bi se sačuvao ili obnovio raniji izgled, povratio u prvobitno stanje ulaz pod Volat. Žitelji bi dobili povoljne kredite da urede svoje domove.

Zakonom su, za sada, zaštićeni: Srednjevjekovna tvrđava nazvana Ribnica, iako je turska tvrđava Depedogen, mali most na Ribnici, Starodoganjska džamija i džamija Osmanagića, Sahat kula, Kuća Čubranovića, Čardak Abdovića, Tablja Bešlića.

Pod Volat bi zajedno sa Sahat kulom i okolnim ulicama, sa rodnom kućom Rista Stijovića, Kućom Čubranovića, sa Starim gradom, uređenom Ribnicom, mlinom Radulovića, mostom na Sastavcima, pa sa kućama na brijegu Morače… činio jedinstveni i atraktivni životni i eko prostor za sve: žitelje, Podgoričane, putnike namjernike, znatiželjnike, strane turiste…

Podgorica bi dobila prepoznatljivi ambijent, pun gradske mediteranske vreve.

Založio sam se, ponoviću najbitnije iz Podgoričkoga govora, da  se najhitnije:

zabrani svako dalje rušenje kuća u Staroj Varoši, i svaka nova gradnja,

urbanističko-prostorni plan i program razvoja Stare Varoši stavi na javnu raspravu,

obnovi predlog Vaja Kneževića za revitalizaciju i zaštitu Stare Varoši, osnuje nevladina organizacija za zaštitu Stare Varoši,

osnuje Savjet sastavljen od stručnjaka: arheologa, urbanista, arhitekata, ekologa, planera, enterijerista, istoričara umjetnosti, slikara, dizajnera, istoričara, etnologa, sociologa, kulturologa itd, koji bi dali kompleksne predloge za očuvanje i razvijanje kulturne baštine koju sadrži Stara Varoš, sa mogućnošću primjene međunarodnih stabdarda u razvoju starih gradova,

ustanovi SOS služba za obavještavanje o divljoj gradnji, kršenju propisa i urbanističkih planova,

u novinama i TV uvedu stalne emisije o zaštiti cjelokupnoga kulturnoga nasljeđa Crne Gore, u Podgorici posebno drevne Duklje i Stare Varoši. (Podgorički govor, str. 255-256)

Borio sam se da se ono što je najvrednije zaštiti,  koliko je moguće obnovi i sačuva. Iskustvo me uči da će biti teška borba protiv rušitelja i ružitelja, pa i mrzitelja grada.