Dokolica

Dušan Ičević

“Čari” srpskoga jezika

Dec 28, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

“Govori srpski da te ceo svet rzume”

Srbi koriste svaku priliku da  svoje namjere nametn svim sredstvima. Hoće da svoj jezk ustavno proglase za službeni jezik. U skupštinskoj raspravi o novom zakonu o diskriminaciji srpski poslanici vatreno zastupaju svoj zahtjev.

Prinuđen sam daponovo objavim, sažeto, svoj tekst u  kojem razlažem: Zašto je srpski jezik brojčano najviše prihvaćen?

U tekstu Jezičarka i jezikoše navodim: “Četnički vojvoda Andrija Mandić ne posustaje: Većina u Crnoj Gori govori srpski. Uspio je da poslanike parlamentarne većine pretvori u svoje jurišlije/poslušnike, kako sam već opisao u tekstu Manda i banda objavljenome u Crnogorskome portalu. U logici Mande je i da svi koji govore srpski budu – Srbi.

Svojevremeno je bila krilatica: Statistika je poezija socijalizma. Sada je brojalica poskočica populizma. Brojka koja kazuje da je srpski jezik većinski nastala je iz vremena kada je Podgoričkom skupštinom 1918.  godine, naknadno nazvanoj Srpskom, ukinuta crnogorska država i sve crnogorsko. Tada je potpredsjednik  Skupštine Fatić objavio: “Do sada smo bili Crnogorci, od sada smo Srbi.” I bi tako: Sve je posrbljeno, naravno i jezik. Tako je srpski jezik otada, pa sve doskora, bio obavezan i za nepriznate Crnogorce.

Mandićev zahtjev temelji se na krivotvorinama Nove serbistike i zvaničnika Srba. Izdvajam: Sebe su proglasili za Nebeski narod, za Najstariji narod još prije Adama, Bog je Srbin…, što im “daje pravo” da izvoljevaju sve što im se prohtje Tako je: Srpski jezik najstariji, Sanskrit je narečje srpskoga jezika, Rodozačelnik je mnogih jezika…U tumačenju zahtjeva za promjene Ustava prizvan i sanskrt: “ Postoje nastojanja da se ime „Srbi“ izvede iz nekih reči koje bi omalovažavale ime naroda, a time i sam narod. Srbija se u nekim istorijskim dokumentima, poput vizantijskih I sl, pisala kao Servija (latinski: Servia), a ime Srbi latinizovano Servs (latinski: Servs), izvodeći ime srpskog naroda i njegove države od latinske reči servijus (latinski: servius) što znači „sluga“. Time se htelo srpskom narodu pripisati ropski karakter, kao naroda nedostojnog da živi u slobodi već predodređenog da nad njim vladaju stranci. Aleksandar Fjdorović Giljferding u svojoj knjizi „O srodstvu slavenskih jezika sa sanskritskim“ (Sp. 1853), ime Srbin proizvodi od sanskritske reči „savara“, kojom se označava „niski“, „podli“, „rđavi“, „nevaljali“, „grešni“, „crni“ čovek. (Srbofobija, Wikipedija)

Zaslužan je Vuk St. Karadžić sa stavom: Srbi svi i svuda. Srbi su štokavci, Hrvati čakavci i kajkavci Na prigovore članku Srbi svi i svuda, Vuk odgovara, kao da se pravda, ustvari zabašuruje, da su te riječi natpis nad člankom „o Srbima svima, makar gdje stanovali...“  Ponavlja da čakavci i kajkavci nijesu Srbi, što je očigledno, pošto je sve štokavce podveo pod Srbe, čime je potro Hrvate kao nacion, da ne pominjem Crnogorce koji su za Vuka – Srbi. Velika Srbija nastaje i prostiranjem srpskoga jezika svuda gdje Srbi žive.

Pravo je svakoga naroda/nacije na svoj jezik. Poređenje sa svjetskim jezicima: engleskim, španskim, portugalskim itd. kojima govori više nacija, prenebregava da su oni jezici kolonizatora, koji su „prirođeni“ osvojenim državama. Ona vodi na primisao o srpskoj kolonizaciji jezikom.

Pokušaj da četvoroimeni jezik zamijeni jednoimeni zajednički jezik sa varijantama nije uspio. (Crnogorski portal, 6. jul 2025) 

          Srpski jezik je punopravan u službenoj upotrebi.