Društvo

Vještačka inteligencija za domaću pamet

Dec 14, 2025 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Slavko Mandić

Plati pa se rugaj, stara je poslovica. U svijetu koji sve više priznaje novac kao jedinu ideologiju ako nema što da ti u slamaricu šušne, đavo ti ga je izio. Jednostavno, to je danas tako i mi se sa tim mirimo, koliko god pojma nemamo o čemu se tačno radi. Kad imaš novca, onda možeš da imaš i angažovane pameti. Tržište je to regulisalo, a mozak je odavno postao roba, poput krtole ili svinjetine. Samo što se ne prodaje na kila, već na grame. Tako recimo, za ministra u vladi, da bi funkcionisao minimalno, što znači da dolazi svakoga radnoga dana na rabotu i da ništa drugo ne čini, što u potpunosti odgovara ponuđenim profilima, bez 0,5 grama mozga, džabe ti je svaka priča. Treba znati da se u te glave ne može više ubačit zato što je prirodni kapacitet glave ograničen. Nije to nečiji hir, već jednostavno ne može stat količinski više. Ista je zapremina kad je u pitanju premijer a preśednik majke svih vlasti. Jedino ti za današnjeg šefa države ne pomaže ni 100 grama. Probalo se, ali ne funkcioniše iz nekog razloga. Mada, nije to ni bitno. Tržište za takvo što uopšte nije zainteresovano. Jednostavno, ne reaguje. Ovaj prvi samo po funkciji nosi grdilo vlasti, dok je onaj drugi taj zbog koga uzdišemo. Zbog Evrope koja nas čeka raširenih ruku i nogu. Mada, tu nikad ne znaš. Jer su u nečemu dobro sjedinjeni sa ovima našima „ekspertima“.

To se prvenstveno odnosi na prvobitnu vijest o francuskom blokiranju dva, od najavljenog otvaranja pet poglavlja. Može bit da od blokade neće biti ništa, jer i mi konja za trku imamo. Figurativnog, tačnije onoga iz poslovice, da se ne bi bukvalno shvatilo, pa podigla kakva prekršajna prijava. Jer je stađun od policijskih akcija te naravi i kvalifikacija. Nije to iznenađenje kad su u pitanju naši toboš vjekovni „iskreni“ prijatelji Francuzi. A ni zbog činjenice da je domaći paf – paf efekat direktno nazvao isto takvoga u Parizu, pa ovaj jednoglasno donio odluku da ne zateže i pušti premijera domaćega da u potpunosti nadjača Aca Srbina. Jer je već počelo da se zbori kako su se francuski rafali (borbeni avioni kojih se Vučić nedavno nakupovao) direktno uključili u sabotažu našeg EU puta. Nije to razlog. Makron jednostavno nije mogao da svoje argumente sile suprotstavi fenomenalnim razvojnim rješenjima ovdašnje poljoprivrede, a posebno stočarstva i ribarstva, jer je riba prvi put u istoriji svijeta uvrštena u stočni fond. Dakle, ono što je našem poljoprivrednom ministru sa izgrađenim instinktom rukovođenja u poljoprivredi, pa i tamo đe su Rusi, u Krivošijama, preciznije Dragalju, pošlo za rukom, fascinirao je Makrona do te mjere da je teška srca odustao od Vučkove namjere da nam ne da prije njega tamo đe on ne bi nikad.
Vidio je Président de la République française da smo samo maksimalnim angažovanjem domaćeg znalca-kapitalca, koji bi dobro došao i njegovoj zemlji, što se međunarodnom razmjenom može ostvariti, pa da malo i mi njima zapaprimo, uspjeli da obogatimo određene životinjske fondove do te mjere da danas ponosno možemo reći da imamo više konja i magaraca, krava i brava no i jedna država Evrope. Tako ti je to kad znaš. Ali zna kapitalac da to za pun pogodak nije dovoljno. Treba još, i još, i još, što ćemo najbolje viđet u nastavku priče.

Ova iznuđena situacija, iz koje smo se izvukli zahvaljujući autoritetu znanja poljoprivrednog ministra lično, koji je, iako bez dovoljno škole razumio potrebu ekspertskog obrazovanja i sam se usavršio u brojnim manastirima i bogomoljama srpske udarne četničke pesnice na ovom terenu, mora da opomene domaće značajnike. Da ne odocnimo i da nas vrijeme jednostavno ne pregazi. Ovo je ovako prošlo, ako bog da, ali za ubuduće moramo da imamo bar malo pameti i da angažujemo nekoga od Francuza da lobira za nas kod Makrona. Ništa lakše. Nekoga njima bitnoga dovedemo ovamo, povedemo ga na zaključani Sveti Stefan, naijemo ga i napijemo i dovedemo mu ekspertsku pratnju. To sve lijepo spakujemo u  kvalitetnu foto-video priču, pokažemo sve to tome takvome i imamo ga za sva vremena za našu stvar. To je jedan od načina trajnog obezbjeđivanja lobista. Drugi je da platimo takva stručna lica, jer je sve što ištu jeftinije od onoga što nam se može desiti. Dakle, razumjeli smo. Neophodan nam je neko ko na Makrona ima uticaj. Recimo, vlastita gospođa, jer je poznaje od njegovog rođenja. A i bila mu je učiteljica. Malo ga i šklapi kad je nestašan, što samo govori o kvalitetu odnosa i tom neophodnom šarmu u komunikaciji važnih francuskih ličnosti. To naši ne razumiju, jer oni imaju jedinu komunikaciju sa popovima i povremeno pojedincima iz srpsko-ruske BIA i FSB nomenklature. Sve je u tom sistemu regulisano po trange-frange pravilima, ili po savremenom singapurskom paf-paf fenomenu.
E, da, lako je biti sad pametan. Trebalo je to znati ranije. Novac nije problem. Imamo čovjeka koji se veličanstveno zadužuje kad god zaškripi. A nije problem ni vraćanje zajma, kako reče gospođa petrol, podignu se cijene i akcize i kaplje li kaplje državi direktno iz špagova cijela naroda. Ali, kako smo mogli to da znamo? Ko nam je mogao reć kako sistem funkcioniše, kad je jedini koji sve zna i sve može, lično vođa beogradske diktature, što će reći i ove ovdašnje fele, u pozitivnom smislu.

Ako mislimo da se izborimo samo sa sobom, neophodno je da institualizujemo vještačku inteleginsciju i metnemo je u dnevni promet. Otvorimo kioske ka za srbijansku štampu, jer svoje skoro da i nemamo. Svaki donosilac odluka bi se koalicionim sporazumom obavezao da prije ulaska u zgradu ministrastva ili neke druge institucije na šte srca popije kaplju od vještačke pameti. Država će da plati, jer je korist višestruko veća od štete za koju je načinjen. Ako bi se kojim slučajem sporazum prekršio, onda je taj koji je to učinio obavezan da podnese ostavku i izađe iz vlasti, po istom principu kako to umjetno čini botunski pipun. Više puta u više navrata. Jer tu ne pomaže ni vještačka inteligencija.