Društvo

Poitaj Aco Srbine, čekamo te u EU

Dec 13, 2025 4 Komentara

(15 riječi)

Piše: Slavko Mandić

Kako se i zašto se osmjelio crnogorski premijer da kolovodi balkanskog apsolutizma, autokratizma, idiotizma, laži i prevara, kriminala i svega nečastivog, na njegov poziv da zajedno uđemo u Evropu, saopštio da se ne šekira, da poita kako se ne bi opoznio, a mi ćemo tamo čekati raširenih ruku, mnogima nije jasno.
Jer, šef je šef, pogotovo ako je po karakteru i činodejstvu sličan Gargamelu koji bi da satre sve one koji nijesu kao on. Ta premijerova poruka je raspametila do te mjere unutrašnje koprodukcije apsolutnog ludila jednog slučaja, da je uslijedila salva uvreda na račun Crne Gore. E da mu je kukavcu, kad bi kako mogao da se obračuna sa Crnom Gorom, sa svim rafalima, leopardima, raketama, pa čak i Kurtijevim dronovima, koje je ovaj dobio od prijatelja Erdogana, za koga se mislilo da je Vučkov rod rođen. Mada, da ne zalazimo na polja istorije, ko zna što bi se genetski moglo iščeprkati.

Tek, premijer je naručio, učini malo briga. Nema više kao što je bilo. Može ti majka svih vlasti pomoći u pokušajima da spriječi ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju, ali šanse nema da u tome u konačnici može biti efikasna i odnijeti prevagu. Može biti da je Evropa načinila taj presudan korak u razminiranju premijerove svijesti pa je razumio da sa bradonjama nema posla i da mu je kratak politički vijek ako nastavi putem bez povratka. Ali opet, ne liči to baš na njega. Možda nije shvatio, ali je razumio da treba i da mora da se skrene na neki drugi kolosijek i da pusti da projuri ova kompozicija sa neočetnicima mimo njega i njegove kripto politike. Jer, njima je karta svakako u jednom pravcu, koliko god na to trebalo čekati, a njemu ne mora da znači. Malo pameti ne bi marilo da ućera u svoj moždani sustav, kako bi naši susedi kazali.

Ili je možda kazao misleći na jedno, a ispalo je sasvim drugo. Kao što često slušamo od novonastalih neopolitičara, kojima je ozbiljan problem značenje riječi u dnevnoj upotrebi. O tome će ipak izvjesna forenzika iznijeti svoj sud, kada bude rasklapala sklopove (ne)svijesti i istražila sva svojstva jedne tako neobične reakcije.

Možda je premijer dobio i neke druge signale, one briselske, ako se odrekne postojeće majke svih vlasti, da se pripeta ovima, koje bi, kako se misli, Evropa prigrabila objema rukama? Na isti način na koji ih se odrekla 2020. je popovima dovela „oslobodioce“ da nas oslobode od svega što nam je bilo vrijedno. Nešto se iza brda valja, jasno je svakome, ali što, pitanje je na koje možda samo bog zna odgovor.

Jer, opozicija ne ćuti bez razloga. Kad je bivši gradonačelnik iz bivše vlasti toliko nahvalio oko Botune sadašnjeg, iz ove vlasti, onda će se ličiti na psiho izlete čiji će rezultat biti nadajući. Možda? Viđećemo. Znaćemo više kad praznici prođu. Jer kod ovakvih nikad ne znaš na čemu si. Treba se śetiti kako je bio dogovoren koalicioni projekat sa preśednikom države za smjenjivanje ove vlasti, a onda ga je pośetio premijer i obrnuo za 360 stepeni. Imao je jače karte. Zaigrao je na aut koji je ovome mogao da pobrka sve u što je ulagao. To ti je kad imaš BIU, KGB ili nešto još od njih poznatih ešalona specijalizovanih službi.
Opozicija ćuti oko premijerovih skupštinskih grajala, od kojih se neke individue otrgnu pa ospu kao da su u vrijeme kad su se mićali ove sa kojima možda mogu sad da sklapaju budućnost. Biće zanimljivo, svakako pratiti što nam donosi političko ludilo vijeka. Bar kad smo mi u pitanju.

Na premijerov posprdački odgovor glavnokomandujućem vaskolikog srpstva, koji Vučko mirotočivi nije mogao da oduti, nijesu se oglasile ni njegove ovdašnje perjanice. Nije da imaju preča posla, ali valjda im je vožd naložio da je bolje da ne skreću pažnju, jer su pred njima zadaci od formata. Pred njegovim udruženim snagama najvažniji je zadatak po svakoj cijeni da Crna Gora ne uđe u EU prije Srbije. Tačnije, prije Aca Srbina. Zato je tu i Botun ali i Dragalj ruski, i krvavi Pavle u Donjem Zaostru. I Metodije, i Joanikije. I četnici i početnici. Tu je gomila raznobojnih Daria iz Vraneške doline, Kovačevića srednjeprstaša, padobranskih popova tipa Backović. Razumije se, pažnja da se može satrijeti put Crne Gore u Evropsku uniju čine mogućim i napad hordi policijskih čuvanih bezbol kabadahija po Podgorici i nekim drugim crnogorskim gradovima na Turke, ni krive ni dužne, kao i prekršajno ćeranje 35 crnogorskih intelektulaca koji su ustali u odbranu časti i dostojanstva Crne Gore. Koji je pokušao da ponizi obični lupež mobilnog telefona i tobožnji pisac nenapisanog literalnog zastiđa, izvjesni Bećir Vuković. Koga je porodica izabrala nije slučajno, kako bi se bolje sprdala sa Crnom Gorom, dokazujući da nije dostojna ni poznata evropskog zagrljaja.

Kako se god uzme, dobro je što je premijer uručio poruku tamo njemu Acu Srbinu. Važno je da je to u jednoj rečenici, koja je zabolela srbijanskog predatora toliko, da ga boli i dalje istim intenzitetom. Valjda zato što je bio siguran da je 2020. upregao sve mračne sile da riješi Crnu Goru jednom za sva vremena. I sad vidim da nije uspio u tome. I da nikad neće.