One koje mržnja spaja razum kažnjava
Vrlo brzo će se
pokazati da Milo Đukanović nije bio cilj političke borbe prosrpskih partija u
Crnoj Gori, na čelu sa ideologiziranim svetosavljem SPC, već samo sredstvo da
se osujeti dignitet i suverenitet savremene crnogorske države. Crnoj Gori su
potrebne iskrene patriote i oni od „Boga i od prirode“. Od Stvoritelja ex
nihilo, bez nacije i bez profita i bez razvrata, kakve, u njegovo ime čini, dio
svještenika SPC.
Ništa strašno se nije
desilo. Smjena vlasti nije propast države. Smjena vlasti ne znači promjenu
strateških ciljeva, već samo iznalaženje boljih načina i metoda da se oni
ostvare i da život građana Crne Gore bude kvalitetniji.
Crna Gora nije pleme
bez državotvorne i slobodarske tradicije i bez utemeljene mentalne armature
Čovječnosti i Čestitosti, da bi jedan Pop i jedan Četnik i jedan falični
Akademik, mogli poništiti milenijumski sadržaj nasljeđa generacija Crnogoraca
koji su odolijevali raznim okupatorima, od - Nemanja, Latina, Osmanlija - do
Fašista.
Onima koji su ostvarili
uslove za promjenu vlasti na izborima, sve se više priviđa da su u poziciji da
krčme državu. Već prvi dan nezvanične, tijesne izborne prednosti, čuju se
prepoznatljivi urlici i vide simboli koji su onomad ostavljali krvav trag u
regionu i prijetili da ponovo „ubiju“ Crnu Goru. Nasrću na vjerski i
međunacionalni sklad građana Crne Gore.
Popovima SPC ne pada na
pamet da pokrenu litije da zaštite Crnu Goru, kao što su ih organizovali kad je
trebalo da - ozakone oteto - i sačuvaju profit.
Ima Crna Gora mladu
generaciju stasalu u slobodnoj i savremenoj Crnoj Gori koja ne poistovjećuje
Crnu Goru ni sa Milom ni Ristom, ni Andrijom ni sa krstom, ni mjesecom, ni sa
križom. Mjeri je Čovjekom - slobodnim građaninom 21. vijeka, spremnim da sa
prezrenjem odbaci atavizme, mržnje i podjele, religiozni fundametalizam bilo
koje vjere i nacionalizam bilo koje nacije, da usmjeri pogled u postmoderno
doba 21, a ne da se vraća u 18. vijek.
Zbog toga, nema razloga
za pesimizmom i lelekanjem nad sudbinom slobodne Crne Gore i Crnogoraca. Da će
nestati Crna Gora, da će postati podanička velikosrpstva provincija, da će se
vratiti u ambijent balkanske palanke i da će uludo žrtvovati dostignuti
međunarodni ugled i državničko dostojanstvo - za koje se izborilo dosadašnje
rukovodstvo.
Akumulirana
milenijumska energija crnogorskog identiteta će uvijek afirmisati lidere koji
će znati da usmjere energiju generacija vjekova, na dobrobit Crne Gore. Ona je
brana svim destruktivnim snagama, pa i velikosrpskom hegemonizmu, koji nije
prijetnja samo Crnoj Gori, nego i miru u čitavom regionu. To su pokazale
iracionalne, nacionalistički obojene, reakcije dijela srpskog življa u regionu,
na rezultat izbora u Crnoj Gori.
Ta činjenica ne treba
da brine smo Crnu Goru, nego i Evropu!
Vrijeme je za
beheviorističku analizu politike, čiji lideri jedno govore, a drugo rade.
„MRŽNJA“ PREMA JEDNOM
ČOVJEKU
Ruku na srce, za
aktuelnu vladajuću nomenklaturu smjena je došla u najpovoljnijem trenutku za
njih, a u najtežem za Crnu Goru i za novu vladajuću garnituru.
Ono što izaziva realnu
strijepnju državničkih poteza nove vladajuće nomenklature, su dijametralno
suprotne političke vizije pojedinih članica pobjedničke koalicije - o razvoju
Crne Gore. Od konzervativnih atavističkih poziva vraćanja Crne Gore u
podaništvo Beogradu, do nastojanja stvaranja istinske, slobodne, savremene,
građanske države u društvu naprednih država Evrope, kao najbezbjednijeg
ambijenta za budućnost Crne Gore.
Demijurg za „jedinstvo“
nepomirljivih razlika koalicione grupacije je bila- „mržnja“ prema jednom
čovjeku. No, kad nestane razlog za mržnju, kada počne da djeluje Razum, onda
dolaze na naplatu posljedice zabluda stvorenih na mržnji.
Pokazaće se da Milo
Đukanović nije bio cilj političke borbe prosrpskih partija u Crnoj Gori, na
čelu sa ideologiziranim svetosavljem SPC, već samo sredstvo da se osujeti
dignitet i suverenitet savremene crnogorske države.
U Crnoj Gori se,
nažalost, njeguje sorta građana koji prkose crnogorskom biću, a crnogorskoj
državi niti daju, niti služe, niti su joj vjerni. Oni su plaćeni da ruše njene
temelje, njene simbole i njenu državotvornost, uz blagoslov političkog
svetosavlja SPC.
Zbog dijametralno
suprotnih političkih vizija među pobjedničkim koalicionim strankama, isprepadan
je i zabrinut akademik četničke mentalne anatomije SANU Matija Bećković, pa je
prvi put pohvalio živa čovjeka i prvi put Albanaca - Dritana Abazovića, intelektualca,
lidera stranke koja zastupa sve aktuelne vrijednosti, vizije savremene
crnogorske države, samo na pravedniji i pravičniji način, uz puno djelovanje
institucija sistema.
Kada bi prosrpska
koalicija imala komotnu skupštinsku većinu Dritan bi, i za beogradsku
„pjesničku narikaču“ i za četničke vojvode, bio samo privremeni statistički
podatak u političkom životu njihovog viđenja Crne Gore.
PATRIOTIZAM –
DVOSMJERAN PROCES
Smjena vlasti u Crnoj
Gori otkriva dva tipa ljudskog taloga. One koji su pripadali vodećoj partiji iz
interesa, sa deficitom iskrenog patriotizma i ideološkog uvjerenja, i one koji
u izbornoj pobjedi vide ostvarenje Projekta „nebeske Srbije“. Prvi se,
podvijena repa, šunjaju oko novog korita, bez stida i srama se oblizuju da nešto
ućare, a drugi su vjesnici i lešinari Zla, koje smrad zločina Srebrenice i
zadah hladnjača ubijenih, nadahnjuje za nove poduhvate nečovještva.
Valja se nadati, da će
talas promjena, nemali broj, ovih ljudskih nakaza, odnijeti na mentalni otpad i
afirmisati iskrene i istinske patriote crnogorske, kojima će u budućoj
demokratskoj perspektivi crnogorskog trajanja smjena vlasti biti samo epizoda
za novu energiju koja provjetrava političku ustajalost i osvježava i motiviše
za nova nadahnuća za bolji, skladniji i kvalitetniji život građana.
Crnoj Gori su potrebne
iskrene patriote i oni od „Boga i od prirode“. Od Stvoritelja ex nihilo, bez
nacije i bez profita i bez razvrata, kakve, u njegovo ime čini, dio svještenika
SPC.
Valja se prisjetiti
lajdenskog predavanja Johana Hajzinhe o patriotizmu, u kome kaže: „Tek kada je
domovina u opasnosti, davanje postaje žrtvovanje, služenje trpljenje, a
vjernost ljubav“, samo tada davanje, služenje i vjernost domovini ima - čist
smisao.
Naravno, patriotizam
je, posebno u miru, dvosmjeran proces u kome i Domovina mora da uzvraća
građanima njihovo: davanje, služenje i vjernost, optimalnim uslovima za
kvalitetniji život.
U Crnoj Gori se,
nažalost, njeguje sorta građana koji prkose crnogorskom biću, a crnogorskoj
državi niti daju, niti služe, niti su joj vjerni. Oni su plaćeni da ruše njene
temelje, njene simbole i njenu državotvornost, uz blagoslov političkog
svetosavlja SPC.
Nužna je dezinfekcija
njihovog diskursa i dekontaminacija njihovog djelovanja!
Kažu, glas prevarenog naroda je i Isusa razapeo!
0 Komentara