BOTANIČARI KOJI SU ZASLUŽILI ULICU INICIJATIVA KOJA VRAĆA DUG LOVĆENU I CRNOJ GORI
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Dok se 5. avgust Dan Nacionalnog parka Lovćen obilježava kao praznik prirodne raskoši i simbol slobodarskog duha Crne Gore, ove godine taj datum dobija dodatnu dimenziju. Riječ je o inicijativi koja je utemeljena ne samo u ljubavi prema prirodi, već iu dubokom osjećaju odgovornosti prema znanju, nasljeđu i ljudima koji su cijeli svoj život utkali u botaniku Lovćena i Crne Gore. Inicijativa da se tri neimenovane ulice u Prijestonici Cetinje imenuju po Krstu Pejoviću, Josefu Rohleneu i dr Koviljki Tomić-Stanković nosi sa sobom snagu i kulturu sjećanja ali ona nosi i amanet naučne časti i kulturološkog duga koji moramo ispuniti.
Krsto Pejović – Njeguški gorštak i narodni botaničar
Krsto Pejović (1862–1940), iz sela Dugi Do na Njegušima, bio je prvi crnogorski botaničar ne po zvanju, već po djelu. Bez osnovnog obrazovanja sa dubokom intuicijom i znanjem o biljkama Lovćena, Pejović je postao važna figura u stvaranju herbarskih zbirki koje se i danas čuvaju u Beču, Pragu i Londonu. Njegova uloga u istraživanju flore Crne Gore ne može se svesti na pomoćnika stranih botaničara on je bio vodič, gorštački učitelj i neumorni sakupljač biljnog blaga. Zahvaljujući njemu, bogatstvo Lovćena je preneseno u evropske naučne krugove.
Josef Rohlena – češki prijatelj Lovćena
Josef Rohlena (1874–1944), jedan od najvažnijih evropskih botaničara sa početka 20. vijeka, učinio je Crnu Goru svojom drugom naučnom domovinom. Njegova višedecenijska saradnja sa Pejovićem rezultirala je fundamentalnim djelom Conspectus florae Montenegrinae , objavljenim 1942. godine. Ovo djelo predstavlja prvi sveobuhvatan naučni pregled flore Crne Gore sa popisom 2.623 vrste. Rohlena je kroz svoju karijeru afirmisao crnogorsku floru u evropskim naučnim krugovima i ostao vjeran prijatelj Lovćena. Bio je ne samo botaničar, već i svojevrsni ambasador Češke ali i Crne Gore u Češkoj.
Dr Koviljka Tomić-Stanković – prva dama crnogorske botanike
Rođena u Šavniku, a naučno oblikovana u Zagrebu, dr Koviljka Tomić-Stanković (1926–1975) bila je prva žena doktor bioloških nauka u Crnoj Gori. Njena djela „Flora Lovćena“ (I i II) i „Vegetacija Lovćena“ su i današnje referentne studije. Ona je ne samo naučno valorizovala Lovćen, već je svojim terenskim radom ostavila naučni trag koji i danas stoji kao nepokolebljiv temelj svih kasnijih ekoloških i florističkih istraživanja. Nažalost, ulica sa njenim imenom u Crnoj Gori ne postoji.
Ono što je zajedničko za sve troje jeste zaborav. A zaborav, kako naša istorija uči, nije samo nedostatak memorije već oblik kulturne nepravde. Dok Češka i danas s ponosom u naučnim krugovima pominje ime Krste Pejovića i posjeduje njegovu dokumentaciju i herbare, Crna Gora ćuti. Dok Lovćen i dalje florom govori njihova imena, naše ulice još uvijek nose brojeve.
Upravo zato je ova inicijativa važna. Ona nije samo prijedlog za promjenu toponima ona je kulturna i naučna obnova. Dana 5. avgusta, povodom Dana Nacionalnog parka Lovćen, moja malenkost je kao književnik, publicista i istraživač, uputila zvaničnu inicijativu gradonačelniku Prijestonice Cetinje gospodinu Nikoli Đuraškoviću i predsjednici lokalnog parlamenta Prijestonice Cetinje, Mileni Vujović sa prijedlogom da se ulice u našem svetom gradu nazovu po Krstu Pejoviću, i dr Josefu Rokoviću.
To je veoma važan kulturološki ali i naučni čin zapravo je priznanje nauci, ekologiji, istoriji i dostojanstvu. To je putokaz ka društvu koje zna da čuva svoju prošlost kako bi imalo pravo na budućnost. Neka Lovćen, kao vječni i vječiti stražar iznad Cetinja, bude podsjetnik da priroda bez ljudi koji vole i čuvaju ostaje nijema. A ljudi bez pamćenja su ljudi bez prošlosti.
Vrijeme je da ulica Cetinja ponesu njihova imena, kako bismo svi mi znali kuda idemo i koji je tim prvim prošao sa herbarijumom u ruci, znanjem u srcu i skromnošću u koraku. Tako će njihovo nasljeđe postati svjetionik budućim generacijama koje će učiti da prirodu ne samo gledaju, već i razumiju, proučavaju ali i nastave njihovim koracima.
0 Komentara