Politika

LAŽOV KOJI VJERUJE U SVOJE LAŽI

Avg 06, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Kolumna o Milojku Spajiću

Piše: Nikola K.Čelebić

 

Kada se Milojko Spajić prvi put pojavio na političkoj sceni Crne Gore, činilo se da donosi dah promjene. Mladi „ekspert“, s diplomom iz inostranstva i manirima tehnokrate, predstavljen je kao svježa krv koja će razbiti korumpirane šeme prošlosti. Međutim, od apostolske vlasti do fotelje premijera, Spajić je prošao put ne reformatora već političkog prevaranta. Tačnije, lažova koji je toliko puta slagao, da je počeo i sam da vjeruje u svoje laži.

 

Bio je ministar finansija u tzv. apostolskoj vladi, koja se tada klela u „ekspertizu“, a zapravo služila kao paravan za najtvrđu političku trgovinu. Umjesto da pokaže hrabrost i siječe stare koruptivne kanale, Spajić je ćutke igrao ulogu poslušnog činovnika. On nije mijenjao sistem samo je naučio kako da ga koristi za ličnu promociju.

A onda kriptovalute. U sred „projekta Evropa sad“, koji je prepun nerealnih obećanja i ekonomske magle, isplivao je slučaj Do Kvona, međunarodnog prevaranta koji je uhapšen u Crnoj Gori. Umjesto da se ogradi i pozove na odgovornost, Spajić je pokušao da ubijedi naciju da to što ga zna i što je sa njim bio u kontaktu nije ništa strašno. Navodno, „nema veze s tim“, iako je sasvim očigledno da jeste.

 

Zatim Velje brdo. Igranje s državnim resursima bez zakonske osnove, javnih rasprava, u inat narodu, struci i institucijama. Kad je plan pao pravio se da nije njegova ideja. Sve podsjeća na manire jednog drugog „lidera“ iz komšiluka Aleksandra Vučića.

 

A onda laži koje više niko ozbiljan ne može da svari.

 

Milojko je tvrdio da će Crna Gora 2026. godine biti najveće gradilište auto-puteva u Evropi. Obećao je da ćemo iz Podgorice kretati “bilo đe" i stizati za 40 minuta. Da će se do Beograda stizati za dva i po sata. Infrastruktura po njegovom modelu postoji samo u PowerPoint prezentacijama i predizbornim klipovima.

 

Pričao je da će:

 

Minimalna plata biti 1.000 eura iako realni sektor to ne može da izdrži, a država se već guši u rashodima.

 

Da će penzije biti najviše u regionu dok sada penzioneri broje cent po cent.

 

Da će zdravstvo biti besplatno i moderno a liste čekanja su duže nego ikad.

 

Da će Crna Gora postati finansijski centar Balkana a banke zatvaraju filijale i opominju na nestabilnost.

 

Da će strane investicije preplaviti zemlju a u realnosti, investitori zaziru od političke nestabilnosti i neodgovornosti.

 

I kad su svi problemi isplivali na površinu od korupcije u sopstvenim redovima, preko nesposobnosti u institucijama, do političkih sukoba koje je sam stvorio Milojko je pronašao rješenje: rekonstrukcija vlade. Ali ne da bi priznao greške, već da bi ih pokrio. Ne da bi popravio sistem, već da bi svalio odgovornost na sve partnere, manjine, opoziciju, pa i sam narod.

 

A sada najopasnija epizoda. Milojko računa na rebalans budžeta. Fali para. Rupa je tolika da se bez novog zaduženja ne može ni do kraja godine. Država je već prezadužena, rashodi divljaju, a prihodna strana budžeta je napuhana kao balon koji samo što ne pukne. I dok se on nada novom kreditu, svijet više nije naivan. Investitori vide kuda ide Crna Gora, rejting agencije bilježe rizike, međunarodne institucije nijesu više slijepo oduševljene njegovim PR bajkama. Čak je i novo zaduženje pod znakom pitanja.

 

I šta slijedi? Neuspjeh, panika, a onda vjerovatno – bankrot. Ne samo ekonomski, nego i politički. Jer lažima se može daleko stići, ali ne i do kraja.

 

Milojko Spajić danas nije slika i prilika promjene – već karbonska kopija Vučića: autoritarnost upakovana u osmijeh, populizam zamaskiran grafikonima, nekompetentnost presvučena frazama.

 

Premijer koji laže bez treptaja, jer je ubijedio sebe da je „spasilac“.

 

A narod? Uskoro će shvatiti da ne postoji veća opasnost od političara koji vjeruje u sopstvene laži.