Društvo

Pokret Solidarnosti sa Palestinom: NE U NAŠE IME- izvoz oružja je saučesništvo u genocidu

Avg 06, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) objavio je da je crnogorska firma MDI u martu i aprilu 2024. godine dobila dozvole za izvoz vojne opreme izraelskoj kompaniji IWI, ključnom dobavljaču izraelske okupacione vojske. Odluka da se dozvoli izvoz oružja firmama koje su direktno uključene u neselektivna bombardovanja, koja uzrokuju masovne civilne žrtve, u suprotnosti je s duhom međunarodnog humanitarnog prava.

Crna Gora formalno podržava to pravo, ali ga očigledno zanemaruje kada su u pitanju politički i ekonomski interesi. Ako se utvrdi da je izvezena oprema korišćena u operacijama koje su naknadno klasifikovane kao ratni zločini ili genocid – što sugerišu aktuelni izvještaji i odluke najpozvanijih svjetskih instanci, i nakon što je izdat nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Gazi od strane Međunarodnog krivičnog suda (ICC) u decembru 2023. godine – kao i tužbu koju je Južnoafrička Republika podnijela protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde zbog navodnog genocida u Pojasu Gaze u januaru 2024. godine, crnogorske firme i institucije mogle bi postati predmet međunarodnih istraga, sapšteno je iz Pokreta Solidarnosti sa Palestinom.


U tom kontekstu, međunarodna pozicija Crne Gore mogla bi biti trajno percipirana kao saradnička.

Država Crna Gora je, dakle, izdala dozvole za izvoz vojne opreme u trenutku kada su organizacije kao što su Ujedinjene nacije, Amnesty International i druge, već upozoravale na to da se ovo oružje koristi protiv civilnog stanovništva Gaze. Iako isporuka na kraju nije realizovana, Crna Gora se, simbolički i politički, pozicionirala sa neutralnosti u podršku ili saučesništvo. Dok se međunarodna zajednica sve glasnije i odgovorno angažuje u razvoju rješenja za koegzistenciju dva naroda, država koja se deklarativno poziva na evropske vrijednosti omogućava pristup tržištu industriji koja isključuje tu mogućnost. Jednostavno rečeno, odluka o izdavanju dozvola za izvoz tokom trajanja genocida, u kojem se dovodi u pitanje poštovanje ljudskih prava, sugeriše političku fleksibilnost u odnosu na profit, a ne principijelnost u zaštiti ljudskih prava.

Ako Crna Gora zaista teži da postane ozbiljan član međunarodne zajednice, nužno je da prekine svaki oblik podrške režimima koji se optužuju za zločine protiv civila, bez obzira na političke ili druge interese.

Etika izvoza oružja u potpunosti je suprotna deklarativnoj podršci Crne Gore međunarodnom pravu i humanitarnim normama. Iako je Vlada Crne Gore formalno podržala rezoluciju Ujedinjenih nacija o humanitarnom primirju u Pojasu Gaze u oktobru 2024. godine, čin izvoza vojne opreme u tom kontekstu postavlja pitanje dosljednosti spoljne politike.

Ovaj jaz između riječi i djela ukazuje na duboki etički rascjep u pristupu Crne Gore prema globalnim krizama, dok podrška oružju koje može biti korišćeno u kršenju ljudskih prava ostavlja ozbiljan prostor za preispitivanje odgovornosti naše države na međunarodnoj sceni.

Iako Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ističe da podržava međunarodne norme, humanitarno pravo i princip dvodržavnog rješenja, istovremeno omogućava izvoz oružja firmama koje su direktno uključene u aktivnosti koje mogu biti kvalifikovane kao genocid, na što upućuju najrelevantniji stručnjaci i institucije današnjice.

Zakon o spoljnoj trgovini oružjem jasno propisuje da pri davanju saglasnosti za izvoz, mora se uzeti u obzir poštovanje ljudskih prava i humanitarnog prava u zemlji krajnjeg korisnika.

Međutim, očigledno je da ovaj ključni kriterijum nije bio uvažen, već je sistematski ignorisan, što postavlja ozbiljna pitanja o dosljednosti i odgovornosti u primjeni zakonskih i etičkih normi, naročito u kontekstu međunarodnih odnosa i zaštite ljudskih prava.

 

Vlasti se pozivaju na „međunarodne standarde“, međutim, u praksi ne postoji nijedan embargo, niti čak privremeni moratorijum na izvoz oružja tokom agresije, što dodatno stavlja u pitanje principijelnost spoljne politike Crne Gore. Ovakav pristup upućuje na uznemirujući zaključak da naša država ne uočava razliku između demokratskih standarda i ratnih profita, čime se ozbiljno ugrožava reputacija Crne Gore u kontekstu EU integracionih procesa i unutar UN tijela.

Nedostatak transparentnosti i ćutnja ukazuju na nužnost jačanja mehanizama kontrole i odgovornosti – Ministarstvo vanjskih poslova je odbilo da dostavi relevantnu dokumentaciju, iako je dalo saglasnost za izvoz.
Ovi postupci se obavljaju bez informisanja javnosti i mimo nadzora Skupštine, dok nadležna ministarstva izbjegavaju preuzimanje odgovornosti, čime se podriva povjerenje u institucije i vladavinu prava, u civilizacijski presudnom trenutku.

Mada političari ističu da su ogledalo naroda, masovni mirni protesti i snažno regionalno prepoznat Pokret solidarnosti s Palestinom jasno demantuju tu tvrdnju. Djela vlasti, koja uključuju izvoz oružja u ruke onih koji flagrantno krše ljudska prava, pokazuju da su naši resursi i naša država zapravo pod upravom onih koji ne razumiju i ne poštuju slobodarsku tradiciju Crne Gore. Ta tradicija ne smije biti korišćena kao instrument političkih kalkulacija pred izbore, već nas obavezuje da mislimo na buduće generacije, na one koji će nadživjeti uskogrudosti vlasti.

 Nakon ovoga, obratićemo se specijalnoj izvjestiteljki UN Frančeski Albaneze, autorki epohalnog dokumenta "The Economics of Genocide" u kojem razmatra kako političke sile mogu omogućiti genocidne procese – kako bismo kao društvo precizno razumjeli da li, kako i u kojoj mjeri naše državne ekonomske odluke i državni izvozni režimi mogu postati sastavni dio strukturalnog nasilja koje omogućava, normalizuje ili podstiče zločine protiv čovječnosti. Takođe, podstičemo i nastavak istraživačkog novinarstva koje sprovodi BIRN, kao i domaće i strane medije, da se bave daljim istraživanjem kako bi informisali i edukovali građanke i građane Crne Gore, s posebnim naglaskom na vjerodostojno prenošenje svih tekstualno-vizuelnih navoda.

Podsjećamo i da smo tražili usvajanje rezolucije koja bi osudila zločine u Gazi, kao simboličan i etički čin, a koju je u roku od 24 časa podržalo više od 7.000 građana i više od 50 nevladinih organizacija. Sada, kao odgovor na ovaj diplomatski ekces, tražimo uvođenje embarga na izvoz oružja Izraelu. Ne našim novcem, ne u naše ime, ne rugajući se precima i potomcima.