Ako mislite da ste sve viđeli u političkom teatru na Balkanu sačekajte još malo. Ako Andrija Mandić, predsjednik crnogorske Skupštine i politički veteran koji već decenijama ide linijom manjeg državnog otpora, odluči da predloži dan žalosti u Crnoj Gori zbog presude Miloradu Dodiku, nemojte biti iznenađeni. Ovo je Balkan ,ovdje i logika ide na godišnji odmor.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, izazvao je burne reakcije širom regiona. Ali tamo gdje neki vide pravosudni proces i odgovornost, drugi vide tragediju dostojnu crnine.
Andrija Mandić, institucionalna emocija
Poznat po svojoj dugogodišnjoj bliskosti s političkim vrhom Republike Srpske i srpskim nacionalnim korpusom, Mandić nije krio svoju podršku Dodiku ni kada su se protiv njega vodili sudski procesi, ni kada su njegovi politički istupi prelazili granice ustavnog ukusa. Zato i ne bi bilo čudno da se iz kancelarije predsjednika Skupštine uskoro začuje prijedlog: Dan žalosti zbog presude jednom Srbinu!
Jer ako se u Crnoj Gori dan žalosti proglašava za smrt članova kraljevske porodice Ujedinjenog Kraljevstva ili ubistvo Shinza Abea, zar ne bi bilo pravedno, makar iz perspektive Mandića, da se "žali" i kada se neko koga smatra političkim saborcem suoči sa zakonom?
Država svih građana , ali samo kad odgovara
Zamislimo hipotetički scenario u kojem Mandić zaista predlaže dan žalosti. Koji bi bio argument? Da je riječ o napadu na srpski narod ?Da je presuda politički montirana? Ili jednostavno: Milorad je naš čo'jek.
U tom slučaju, dan žalosti ne bi bio u funkciji državnog dostojanstva, već bi postao dnevno-politički alat za pokazivanje lojalnosti jednom političkom narativu , bez obzira na zakon, institucije ili, u krajnjoj liniji, istinu.
Odsustvo prioriteta kao konstanta
Dok građani Crne Gore brinu o platama, cijeni goriva, nestabilnim institucijama i odlasku mladih, politička elita i dalje se bavi simboličkim gestovima koji služe isključivo očuvanju identitetske podjele. U tom smislu, predlog dana žalosti za Dodika bio bi savršen nastavak tog folklora.
Nema veze što Crna Gora nema nikakvu institucionalnu vezu sa Republikom Srpskom. Nema veze što se presuda odnosi na kršenje zakona u drugoj državi. Nema veze što bi ovakav čin bio institucionalno sramotan. Bitno je ostaviti političku poruku i, naravno, sakupiti koji poen kod dijela biračkog tijela koji smatra da je "srpstvo" iznad države.
Zaključak: Balkan je spreman za još jedan apsurd
Ako Andrija Mandić zaista predloži dan žalosti zbog presude Miloradu Dodiku to neće biti najbizarnija stvar koju je Balkan vidio. Ali hoće biti jasan signal da su neki naši političari i dalje uvjereni da se politika vodi emocijama, a ne zakonima. I da su funkcije samo platforma za nastavak ideološke borbe iz prošlog vijeka ,sada pod svijetlima skupštinskih kamera.
U međuvremenu, obični građani će i dalje "žaliti" ne zbog Dodika, već zbog političke realnosti u kojoj žive.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara