Društvo

BOJOVIĆ, BEZ MILOSTI I BLAGOSLOVA CRKVE, NASTAVLJA DA ZABLUĐUJE VJERNIKE

Jul 24, 2025 3 Komentara

(15 riječi)

Crnogorska pravoslavna crkva rijetko izdaje javne izjave o pojedincima koji pokušavaju iskoristiti našu višestoljetnu borbu za pravdu i slobodu našeg naroda za svoju ličnu ambiciju. Međutim, zbog vjernika u Crnoj Gori, primorani smo - bez obzira koliko bi bilo neugodno - da povremeno javno govorimo. Ne zbog onih koji već razumiju šta se dešava, već zbog onih koji bi mogli biti zavedeni.

Suočeni smo s pojavom samoproglašene figure – čovjeka koji očinsko strpljenje Crkve i kršćanski odgoj tumači kao slabost, te pod krinkom duhovnog autoriteta, čak i oblačeći bijelu panakamilavku, istrajava u aktivnostima usmjerenim na to da od sebe napravi nešto što mu Crkva nikada nije povjerila.
Govorimo o raščinjenom Borisu Bojoviću – čovjeku koji je izdao i onoga koji ga je krstio i onoga koji ga je rukopoložio, vjerujući da njegovo svećeništvo postoji bez Božje milosti i bez blagoslova Crkve od koje se svojevoljno odvojio, ili da će oni koje sada rukopolaže i krštava nekako dobiti ono što on sam ne posjeduje.

Ali Crkva Božija nije lična improvizacija, niti privatni projekat. Nije Instagram profil, niti pozornica za sitne predstave sa imaginarnim „crkvenim saborima“ u Rumuniji, Španiji i Bugarskoj. Crkva nije nešto što se uspostavlja bez naroda, bez sabornosti, bez žrtve i bez Duha Svetoga.

I zato je toliko ozbiljno što ova osoba, bez ikakvog kanonskog blagoslova, bez svetog miropomazanja i bez apostolskog nasljedstva, nastavlja krštavati ljude.
I zbog tih ljudi - koji u dobroj vjeri pristupaju Bogu, nesvjesni da svećeničkim djelima ovog čovjeka nedostaje i valjanost i blagoslov - moramo reći istinu:

Boris Bojović nema pravo da služi, nema pravo da krsti, niti pravo da se predstavlja kao sveštenik, a kamoli kao vladika. On nije dio Crnogorske pravoslavne crkve.

Ono što on čini nije samo bezakonje - to je  veliko prokletstvo  . Kao što je apostol rekao:  „Jer Bog nije izvor nereda, nego mira.“  (1. Korinćanima 14:33)

Ipak, ovdje se podsjećamo na priču Lava Tolstoja, u kojoj se razbojnik prerušio u vladiku i došao u udaljeni samostan. Časne sestre, nesvjesne obmane, dočekale su ga s velikom čašću, oprale mu noge, ai same se oprale istom vodom, dogodilo se čudo iscjeljenja. Jer vjera tih sestara bila je iskrena.
Isto tako, vjerujemo da oni koje Bojović krsti neće patiti ako pristupe Bogu u istinskoj i iskrenoj vjeri - ne tražeći njega, već tražeći Krista. Ali ipak moramo potvrditi istinu:  ono što on čini ne pripada Crkvi. To nije Crnogorska pravoslavna crkva.

I zato apelujemo:  ne podržavajte ovu obmanu. Ne pridajte značaj onome ko ga nema. Ne pomažite u uništavanju onoga što smo decenijama gradili kroz patnju, izdržljivost, poniženje i nadu.
Čak i zavedeno dijete može zapaliti kuću. Za uništenje nije potreban ni veliki intelekt ni snaga - samo da se čovjek stavi u ruke đavola i služi mu. Što je, tragično, upravo ono što Boris Bojović radi.

U ovome nema hrabrosti ni herojstva. To je ponos i taština - najteži duhovni pad.  To je smrtni grijeh.

I ako bi se ovaj čovjek - poput bandita u Tolstojevoj priči - slomio u sebi, zaplakao, osjetio stid, priznao da nije ono što tvrdi da jeste, već bjegunac i od zakona i od Crkve - sve bi bilo drugačije.
Tada bismo se svi mogli zagrliti kao braća i zajedno tražiti oproštaj.

Ali sve dok ova obmana traje, moramo jasno reći:
Crkva je saborna. Crkva je apostolska. Bez jedinstva s njom, nema budućnosti, nema blagodati i nema vječnog života - posebno ne za one koji gaze sveto zarad lične slave.

Jer ćemo svi mi - iu tišini i javno, i ujedinjeni i razdvojeni - jednog dana stati pred strašni Hristov sud. I tamo se neće pitati koliko si sljedbenika imao, već koliko si braće sačuvao u ljubavi Crkve.

Ovo su teška vremena. Ali teška vremena nisu izgovor da vlastitim rukama uništavamo ono što smo decenijama gradili - a najmanje zbog propale ambicije i sebičnog ponosa.

Gospode, smiluj se svima nama.