GRUPACIJA PRIREĐIVAČA: OVIM ZAKONOM SE KAŽNJAVA ZAKONITO, A NAGRAĐUJE SIVO TRŽIŠTE

Grupacija
priređivača igara na sreću izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sistemskih i
suštinskih manjkavosti Predloga Zakona o igrama na sreću, čije se usvajanje
očekuje u narednim danima. Kao ključno, ukazujemo da se Predlogom vrši značajna
promjena u načinu dodjele prava za obavljanje djelatnosti koja je zakonski
prepoznata kao djelatnost od javnog interesa – igara na sreću. Umjesto
dosadašnjeg modela koncesije, koji je uspješno funkcionisao dugi niz godina, pa
čak i decenija i koji je predstavljao pravno obavezujući odnos između države i
priređivača, predloženi zakon ide korak unazad i uvodi model odobrenja kao
jednostranog upravnog akta Ministarstva finansija.
Takvo rješenje
značajno narušava transparentnost i pravnu sigurnost postupka, jer se ozbiljno
utiče na javni aspekt procesa dodjele prava na priređivanje igara na sreću koji
se uklanja iz okvira javnog tendera i javnog nadmetanja i podređuje
administrativnoj diskreciji državnog organa, saopšteno je iz PKCG.
Koncesioni model,
kroz ugovor sa jasno definisanim pravima i obavezama, omogućavao je dugoročnu stabilnost i predvidivost
poslovanja, čime se obezbjeđivala investiciona sigurnost i kontinuitet u
razvoju sektora.
Nasuprot tome,
model odobrenja ostavlja priređivače u izuzetno nepovoljnom položaju, izloženom
arbitrarnim odlukama državnog organa, s obzirom da država zadržava pravo da to
odobrenje ukine, izmijeni ili povuče bez prethodnog dogovora ili ugovorne
zaštite. Time se briše garancija kontinuiteta poslovanja i ugrožava osnov
investicione logike u sektoru. U kontekstu prethodno navedenog, posebno
zabrinjava činjenica da je u članu 86 predloženo čak 50 različitih
razloga za oduzimanje odobrenja, što u praksi otvara prostor za
arbitrarnu i selektivnu primjenu zakona. Ovakvo rješenje unosi ozbiljnu pravnu
nesigurnost i dodatno obeshrabruje odgovorno poslovanje kao i potencijalna
značajna ulaganja u ovu oblast.
Priređivač koji posluje u skladu sa
propisima mora imati jasno predvidive uslove pod kojima može izgubiti pravo na
rad, a ne da svakodnevno strahuje od gubitka odobrenja zbog bilo kog od brojnih
razloga gdje se ne pravi razlika između težih i lakših
prekršaja već se izjednačavaju tehnički propusti sa teškim povredama čime se
narušava načelo srazmjernosti sankcije u odnosu na učinjeni prekršaj.
Dodatno,
zabrinjava činjenica da predstavnicima Grupacije priređivača igara na
sreću nije bilo omogućeno da prisustvuju posljednjoj sjednici Zakonodavnog
odbora, iako se na njoj razmatrala ustavnost pojedinih odredbi,
konkretno člana 106 Predloga zakona, kojim se propisuje da već
zaključenim ugovorima i stečenim pravima priređivača prestaje važenje u roku od
270 dana od dana stupanja zakona na snagu.
Takva norma ima povratno
dejstvo (retroaktivno djelovanje), jer utiče na pravne odnose koji su nastali,
zaključeni i proizveli pravna dejstva na osnovu važećih propisa u
trenutku njihovog nastanka. Ustav Crne Gore jasno propisuje da zakoni i
drugi propisi ne mogu imati povratno dejstvo, osim ako je to u korist
građana ili pravnih subjekata (član 147 Ustava Crne Gore). U ovom slučaju,
retroaktivna primjena norme ide na štetu priređivača, čime se
krše principi pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i zaštite
stečenih prava. Ovakvo rješenje direktno ugrožava dugoročno
planiranje poslovanja, stabilnost postojećih investicija i povjerenje u pravni
sistem, jer se stiče utisak da zakonodavac bez pravne osnove i izvan ustavnih
okvira interveniše u već formirane
obligacione odnose.
0 Komentara