Piše: Zoran M. Vukčević
Vučić hapsi, a Podgorica ćuti: Izdaja na djelu, sloboda pod lisicama
(15 riječi)
Danilo Marunović, crnogorski reditelj i glumac, danas je uhapšen u Beogradu. Ne zbog oružja. Ne zbog prijetnji. Ne zbog nasilja. Uhapšen je jer je mislio. Jer je govorio. Jer je, u kolumni „Vidovdanom protiv Vučića“, napisao ono što milioni misle, a rijetki se usuđuju izgovoriti: da je režim Aleksandra Vučića opasan, nasilan, autoritaran i gladan mita o srpskom mesiji.
Zato je uhapšen. Zato je odveden iz hotela u Beogradu od strane Bezbjednosno-informativne agencije. Zato je stavljena meta na slobodnog čovjeka koji ne pripada koloni poslušnika.
I dok se to dešava, crnogorska vlast ćuti.
Ćute oni koji su se zakleli da će štititi dostojanstvo svojih građana. Ćute oni koji su položili ruku na Ustav. Ćute jer im je Vučić nadređeni. Jer bez njegovog klimanja ne smiju ni da se nakašlju.
Đe su sad Jakov Milatović, Aleksa Bečić, Dritan Abazović, Milojko Spajić?
Da li išta imaju da kažu kad se jedan naš umjetnik hapsi u Beogradu jer je pisao protiv svetosavskog kulta? Ili su previše zauzeti kalkulacijama o rejtingu i beogradskim direktivama?
I dok se sve to događa, predstava „Gospoda Glembajevi“, u režiji upravo uhapšenog Danila Marunovića, večeras će se ipak igrati u Beogradu.
Ta vijest ne umiruje. Ona ne govori o toleranciji. Naprotiv, to je dodatni cinizam. Režim koji hapsi reditelja ujutro, a igra njegovu predstavu uveče, pokazuje da nije samo brutalan, nego i perfidno licemjeran. Predstava će se igrati, ali samo da bi se svijetu pokazala slika normalnosti. Dok se u pozadini, iza zatvorenih vrata službi, guši sloboda, hapse misli i zastrašuju građani.
To je tipično ponašanje totalitarnih režima, fasada kulturne otvorenosti, ispod koje viri represija. Marunovićev lik na sceni, dok je on pod istragom zbog teksta, groteskni je portret režima koji pokušava da bude sofisticiran, a ne zna da sakrije prljave šake.
I još jednom, crnogorska vlast ćuti. Ne traži objašnjenje. Ne poziva ambasadora. Ne zahtijeva oslobađanje. Jer nema hrabrosti. Jer su politički taoci Vučićevog projekta. Jer su izdali Crnu Goru, i to ne prvi put.
Hapšenje Danila Marunovića nije incident. To je ogledalo odnosa Srbije prema Crnoj Gori. To je poruka: ako se ne pokoriš, ako napišeš, ako progovoriš, bićeš eliminisan. A Crna Gora, takva kakva je danas, pod ovom vlašću, ništa ti neće pomoći.
Nema tu više ni mimikrije, ni obmane, ova vlast u Podgorici je instalacija iz Beograda. I zato se danas ne čuje ni riječ. Jer ne smiju da govore bez instrukcija.
Zato mi, građani, slobodni ljudi, moramo. Danilo Marunović nije sam. I neće biti.
Ovo je ispit savjesti cijele Crne Gore. Ako padnemo sada, pod šapom režima i ćutanjem izdajnika, nećemo imati šta više da branimo. Ni scenu. Ni riječ. Ni obraz.
1 Komentara
Iskustva iz devedesetih Postavljeno 28-06-2025 13:52:35
Kad god su bile neke demonstracije, protesti i slično u srbiji, izbijali su ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Kosovu, kao i teroristički napadi u Americi, Rusiji i Turskoj, a zbivale su se i bezbjedonosne krize u Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Crnoj Gori i Makedoniji.
Odgovori ⇾