Prof. dr Šerbo Rastoder je, u svijetlu pokušaja rehabilitacije kvislinga, koljača i nesumnjivog zlikovca Pavla Đurišića napravio nedavno finu analizu situacije u kojoj revizionisti pokušavaju izjednačiti vođu zelenaša, Krsta Zrnova Popovića i Dražinog krvoločnog egzekutora u Crnoj Gori i sandžačkoj regiji. O toj „jednakosti“ četnika i zelenaša u kontekstu saradnje i zajedničkih aktivnosti sa okupatorom, Draža Mihailović je na svom suđenju kazao sljedeće: „Kada sam došao u Crnu Goru, video sam da oni vode neku politiku, da imaju zelenaše s kojima, tvrde, imaju teške sukobe. Ja nisam bio u staroj Crnoj Gori. Pustio sam ih neka rade…“.

Kada su u pitanju Đurišić i Krsto Zrnov, dr Rastoder u svom tekstu navodi: “Šta im je zajedničko – obojica nedvosmisleno hrabri, obojica kolaboracionisti, obojica ubijeni od ideoloških protivnika bez suđenja, obojica proglašeni (ne i presuđeni) ratnim zločincima. U čemu je razlika?

Rastoder je u jednoj rečenici objasnio tu razliku. Razlika je u tome što je Đurišić, kako navodi, ubio, zaklao, masakrirao, kako gođ „Imenom i prezimenom, preko 20.000 ljudi (Krvavi Božić 1943, Bijelo Polje, Pljevlja, Foča, Čajniče…)“!

U tom Krvavom Božiću su imali i određeni „kulturno umjetnički program krvi i tla“, pa su u pauzama između dva klanja, nakon što im se umore „junačke mišice“ pjevali da će umjesto badnjaka „nalagati glave od Turaka“! Podśeća li to malo na izjavu presuđenog ratnog zlikovca Ratka Mladića u kojoj kaže da je genocid u Srebrenici osveta „Turcima“ za Kosovsku bitku!

Razlika je u tome što je Krsto Zrnov Popović „sokolio“ svoje sinove da se priključe narodnooslobodilačkoj borbi! I bio je zadovoljan zbog toga! Razlika je i u tome što Krstu oficirska čast nije dozvoljavala da pogazi zakletvu koju je položio kralju Nikoli! Kada su ga pitali zašto se i on kao njegovi sinovi ne priključi partizanima, poznato je njegovo: „ Ja sam svoju uždio svijeću…“, kao i ono: „Borio bih se ja zajedno sa njima, đetiću, ali čak i da pogazim zakletvu Kralju, kako ću? Oni ne vjeruju ni u Boga ni u đavola!“. Ima još jedna bitna razlika! Italijani su svojevremeno na Simunji (Katunska Nahija) napravili zaśedu jednoj brojnijoj partizanskoj jedinici, u kojoj su bili sami golobradi omladinci! Krsto Zrnov Popović je intervenisao kod Italijana i ubijedio ih, da bez borbe propuste tu mladost. Zahvaljujući njemu crnogorska mladost je preživjela. Postavlja se pitanje: Što bi učinio Pavle Đurišić da je bio na mjestu Krsta Zrnova! Izvjesno je, imajući u vidu njegove ranije „aktivnosti“ da niko žive glave ne bi iznio! Imali bismo još jedan izvještaj o masakru golobradih dječaka! Ali to ne znači da tu nije bilo ratničkog „materijala“! Josip Broz je iz redova Lovćenskog partizanskog odreda popunjao druge jedinice, kako bi podigle borbeni moral, jer je govorio kako drugim borcima trebaju mjeseci da se adaptiraju na ratno stanje, a Crnogorac, koji nikada nije ratovao, poslije dva dana borbenih dejstava pokazuje kvalitete kao da je ratovao deset godina. Čudo je genetika.

I ovo nije jedini slučaj. No, to je problematika za ozbiljne povjesničare, a ne za revizioniste! Krsto Popović je mogao sačuvati na okupu svoju vojsku, ali kao iskusan oficir i strateg uvidio je da bi to bile samo bespotrebne žrtve pa je i nju raspustio da bi sačuvao živote crnogorskih patriota. Govorilo se da ga „neće metak“! Na prvim borbenim linijama, kažu da je stojao uspravno, a ne u zaklonu. Jedan mladi borac je htio da ga oponaša! Krsto ga je gurnuo u zaklon: „Nijesi ti, đetiću moje nafake!“ I bilo je tako! Nakon bitke Krstov šinjel je bio sav izbušen puščanim zrnima, a njega ni „po noktu“! Da li se ovđe radi o legendi ili istini, svejedno je! Ako je legenda, ona dobro oslikava Konačnu Pravdu, po kojoj se Crna Gora mogla ravnati samo sa junacima iz Termopilskog klanca!

Još jedan razlog da se četnici, kao oružana sila velikosrpske ideologije ne mogu ravnati sa crnogorskim junacima, pa ni njihov komandant krvolok Pavle Đurišić sa Krstom Zrnovim! To porvrđuje i George Clemanceau, fancuski premijer, koji je na mirovnoj konferenciji u Versaju izjavio:

„Srbi su se dovukli za repovima naših konja; oni su strvinari savezničkih pobjeda!“ Čudo je genetika!