„Brat je mio, ma koje vjere bio“

Piše: Sreten VUJOVIĆ
Iako nikada nijesam
bio član SK, što ne može isključiti „oblikovanje“ i moje ličnosti na izvjestan
način; na svakome je sistem ostavio određenog traga u manjoj ili većoj mjeri izuzev
na baštinicima četničko-velikosrpske ideologije. Nedavni Dan mladosti me
podśetio na vrijeme u kome smo svi bili „drugovi“, pa ipak gospoda!
Predratni komunisti su zajedno sa
„zelenašima“, federalistima bili na istom zadatku u borbi protiv velikosrpske
hegemonije, te zločina i obespravljenosti Crnogoraca i pripadnika drugih
etničkih zajednica, u nasilno nametnutom bezuslovnom ujedinjenju sa Srbijom, u
kome Crna Gora gubi svoju vjekovnu slobodu i crkvu, pa i svoje povijesno ime! Drugi
svjetski rat je te odnose promijenio. No, četnici su dobili naređenje da
jednako progone i zelenaše i partizane. Śetimo se samo Belvederskih
demonstracija, u krvi ugušenih 1936.godine, od strane srpske žandarmerije, koje
su zajedno organzovali komunisti i federalisti-zelenaši. Na nelegalnoj i
nelegitimnoj Podgoričkoj skupštini 1918. godine kao „demokratska tekovina“,
osim srpskih naoružanih žandarma, sa pripremljenim bajonetima, pored glasačkih
kutija, uvedene su dvije vrste glasačkih listića; bijeli na kojima su glasale
pristalice bezuslovnog ujedinjenja sa Srbijom i zeleni „rezervisani“ za suvereniste, koji su po njima i dobili ime
„zelenaši“. Kako vidim da visoki
funkcioneri nove vlasti ne znaju koja je crnogorska himna, i ovo valja
stalno ponavljati. Na ovu vrstu glasačke „demokratije“ osim fizičkog
sprečavanja brojnih suverenista da glasaju, podśećaju samo poslijeratne „ćore
kutije“, kako bi se tačno znalo za što je ko glasao. Danas se niko ne sprječava da pristupi glasanju!
Naprotiv, „uvozimo“ birače iz država u okruženju po logici „Brat je mio, koje vjere bio“ samo
neka je Srbin!
Srpski
ekspanzionizam je u zločinima nanovo kulminirao
u toku Drugog svjetskog rata, preko četničkog pokreta, kada je vidio šansu
da uz pomoć kolaboracije sa nacistima i
fašistima povrati svoju predratnu hegemonističku moć, vidjevši u toj namjeri
kao najveće neprijatelje komuniste, koji su imali namjeru vratiti državno
dostojanstvo Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni i Hercegovini! Ono im je bilo
oduzeto u Kraljevini SHS, a taj akt potiranja naroda bio je licemjerno
„zamaskiran“ proglašenjem Kraljevine Jugoslavije, đe je i sam Aca Palikuća
(Karađorđević) izjavljivao da se i Srbija odrekla svoje države! Ipak nije se
odrekao diktature i zla nad nesrpskim stanovništvom.
No kada je bilo
izvjesno propadanje naci-fašističke ideologije i njene oružane sile, brojni
četnici su se, osobito nakon formacijskog sloma u Bici na Neretvi, priključili partizanskim
jedinicama. No, kako „vuk mijenja dlaku, a ćud nikako“ čekala se samo nova
prilika! Četnički pokret je vojno poražen, ali ideologija nije; ona je ostala
„arhivirana“ kod odanih čuvara okupljenih oko Crkve Srbije, koju su namjerno,
radi zamagljivanja nacionalnog bića drugih, i imaginarnog „srpstva“ i
„svetosavlja“, u narodu proklamovali kao „Srpska pravoslavna crkva“! U samom
ovom imenu je sadržana i ideološka komponenta, namjera povampirenja Moljevićeve „Homogene Srbije“! Ona je i
dovela do najnovijeg rata i balkanske kasapnice, koliko gođ to neko želio prikazati kao „građanski rat“,
radilo se ustvari o velikosrpskoj agresiji na ostale balkanske države.
I opet se istorija
ponovila. Miloševićeva ratna mašinerija je kao njena četnička, ideološka
„blizankinja“ iz Drugog svjetskog rata, poražena NATO intervencijom, ali ni
ovaj put se nije presudilo ideologiji! Suđeno je i agresorima i braniteljima! Ovu
ideologiju su ponovo „prigrlili“ crkveni krugovi, jer tu joj je „najbezbjednije“ zbog
navodnog sekularnog karaktera država u kojima Crkva Srbije ima „operativne baze“, i bila par
decenija brižljivo dorađivana. Kada su slični „apetiti“ kulminirali
u Putinovom „Ruskom svijetu“, i
ideja „Srpskog sveta“ , kao „uklapajuća“ u širi globalni kontekst (i njen
propali surogat Otvoreni Balkan), se opet povampirila, prijeteći novom nestabilnošću na Balkanu, Crkva Srbije
je u Crnoj Gori izvela „moleban kontrarevoluciju“ i postala značajan faktor u
novoj vlasti, praveći od naše države jedinu pravoslavnu „džamahiriju“ u srcu
Evrope! Niti jedna značajnija pozicija poslovna ili politička se danas ne može
dobiti bez saglasnosti crkve suśedne države!
Kada ćemo se
konačno priśetiti stihova vladike Petra II i moguće staviti tačku na ovo gotovo
mazohističko ponavljanje istorije:
„Spuštavah
se ja na vaše uže,
Umalo
se uže ne pretrže;
Otada
smo viši prijatelji,
U
glavu mi pamet ućeraste.“
3 Komentara
Hmmm Postavljeno 27-05-2025 20:55:50
Srećan rad novom portalu. Zaista je mnogo događaja koje generišu velike promjene u društvu. Zato ovaj portal neće oskudjevati u temama ako im bude pristupao kritički i objektivno. Svi možemo tome doprinijeti kroz komentare i sugestije...zato se uključimo. Budućnost neće da čeka a mi možemo da zakasnimo ako se dvumimo.
Odgovori ⇾Kerbe Postavljeno 27-05-2025 17:39:55
Zaista, ponašamo se mazohistički, a mazohizam je blizak sadizmu, koji je opet u korelaciji sa odsustvom hetrosekasulanosti, a što opet vodi do aktuelne vlade i parlamentarne većine CG! Neka je na zdravlje pozadinsko djelovanje, ppozadinsim radniciam, pa ko kome, nego svoj svome! Naravno, izvorno srpski!!! Ko će kome nego svoj svome?
Odgovori ⇾Pop_Đukan Postavljeno 27-05-2025 15:18:59
Savršena analiza! Čestitke!
Odgovori ⇾