Prvi čovjek crnogorskog parlamenta Andrija Mandić ostaje vjeran političkom kursu u kome Beograd ima primat, a Crna Gora predstavlja geografsku odrednicu ili privremeno izgubljenu teritoriju, pa samim tim nema ničeg iznenađujućeg u tome što građanima, na 19. godišnjicu obnove državne nezavisnosti, nije čestitao taj važan podatak – smatra izvršni direktor Centra za građansko obrazovanje Daliborka.

“Naprotiv, bilo bi šokantno da jeste”, ističe Uljarević.

Andrija Mandić, koji ne propušta čestitke nacionalnih praznika sebi bliskih država iz okruženja poput Srbije i entiteta Republike Srpske, jedini je među trojicom najviših državnih funkcionera (predsjednika države, Skupštine i Vlade) koji, sa ministarstvom iz svog koalicionog saveza, građanima Crne Gore u srijedu nije poželio srećan 21. maja.

Taj dan se smatra najvažnijim datumom novije crnogorske istorije, budući da je na taj dan 2006. godine, odlukom većine građana na referendumu, Crna Gora obnovila svoju nezavisnost.

Izvršna direktorka CGO za Pobjedu objašnjava da se Mandićeva dosljednost u negiranju državnosti uklapa u njegovu političku karijeru obilježenu služenjem tuđim interesima i sopstvenim privilegijama.

"Jer Mandić nema problem da svakog mjeseca uredno prima platu, koristi službena vozila, angažuje čitavu svitu savjetnika i uživa sve pogodnosti koje mu nudi funkcija u državi koju ne priznaje. Račun, naravno, plaćaju građane i građanke koji ne dobijaju ni čestitku što su obnovili državu u kojoj je on sve te koristi kao nosilac jedne od najznačajnijih državnih funkcija", navodi Uljarević.

Dodaje i kako upravo to predstavlja dobar odgovor onima koji vjeruju da će ga funkcija promijeniti, odnosno transformisati iz promotera hegemonističkog srpskog etno-nacionalizma u odgovornog nosioca najviše zakonodavne funkcije u Crnoj Gori.

"Funkcija ne stvara državnu svijest. Ona samo pojačava licemjerje kada je u rukama onih koji u državi ne vjeruju, ali je bez zadrške eksploatacije", pojašnjava Uljarević.

Ona ističe i kako Mandićeva sposobnost da istovremeno nipodaštava državu i profitira od njenog aparata primjer političkog pragmatizma lišenog svakog traga principijelnosti.

"Ili, preciznije, veštine da se ideološka opsjena unovči u stvarnim beneficijama. U tome su mu saveznici svi koji su za njega glasali, jer nisu mogli imati dilemu, s obzirom na svoju političku igru ​​otvorenu igru", navodi ona.

Dodaje i kako bi u ozbiljnoj državi Mandićev odnos prema simbolima nezavisnosti bio bi povod za institucionalnu i javnu osudu, dok u Crnoj Gori to predstavlja „još jedna tačka u dnevnom redu normalizovane političke patologije, u kojoj niko ništa od aktera vlasti na ovo ne smije ni zucnuti“.

“Jer on je i svima u tom političkom teatru apsurda većine šefa, pa mu se mogu i ovakvi javni ispadi”, zaključio je Uljarević.