Na današnji dan, prije devetnaest godina, Crna Gora je rekla „da” sebi. Ne protiv drugoga, već za vlastito dostojanstvo, za pravo da sama bira svoj put. A danas, na dan kada bi trebalo da slavimo snagu naše države, mudrost odluke građana i nadu u budućnost – naslovne strane naših novina ćute. Ili još gore – govore o zarobljenosti, podjelama i otuđenosti, kao da je nezavisnost bila greška, a ljubav prema domovini slabost.

Nijedna riječ „čestitamo”. Nijedna riječ ponosa. Nijedna slika koja ujedinjuje.

Umjesto toga – naslov: „Država zarobljena između prošlosti i budućnosti.”

Zar je to sve što imamo da kažemo na današnji dan?

„Narod zaglavljen u podjelama.”

A đe su riječi koje liječe, koje spajaju, koje bude vjeru?

„Suverenost u izlogu, ključevi kod drugih.”

A đe je naš ključ – od srca, od samopouzdanja, od odgovornosti?

Kritika je zdrava. Upozorenje je korisno. Ali ima dana kada narod ne treba da se podsjeća na sve što ne valja, nego da se ohrabri da to mijenja. Ako na Dan nezavisnosti ne možeš izgovoriti riječ „čestitam“ – onda se ne baviš istinom, nego poricanjem. Onda nijesi razočaran – nego poražen. A mi nijesmo poražen narod.

Crna Gora je i dalje slobodna. Umorna – ali uspravna. Napadnuta – ali nepokorena. Puna rana – ali živa.

Niko ne traži lažni optimizam, ali zar je previše da se barem jednom godišnje podsjetimo da imamo za šta da budemo zahvalni? Da je ova zemlja izabrala mir kad je bilo najlakše birati sukob. Da su ljudi stajali u redovima da glasaju za nadu, a ne za mržnju. Zar to nije vrijedno jedne naslovne strane?

Mi imamo obavezu – prema 21. maju, prema sebi, prema onima koji dolaze poslije nas – da ne damo da se istina uguši ciničnim parolama. Da ne dopuštimo da nas otrov defetizma uvjeri da nezavisnost nije uspjela.

Jer nije Crna Gora zaglavljena – već prečesto bez glasa.

Nije narod podijeljen – nego izmanipulisan.

Nije suverenost u izlogu – nego u rukama svakog od nas, kad odlučimo da je branimo, živimo i volimo.

Zato danas ne ćutimo.

Danas dižemo glas – ne protiv drugih, nego za sebe.

Za Crnu Goru – našu, jedinu, premalu da bi je dijelili, prelijepu da bi je predali.