,,Eto to vam je Cetinje, to su ta cetinjska đeca koja prkose svim zakonima vjerovatnoće”
Osim sporta, strašno volim prirodne nauke… Bez obzira na to, smatram da ne postoji nauka koja može povezati uspjehe cetinjske đece u sportu, a kada se uzme u obzir broj stanovnika našeg grada u kojem po nekim procjenama ne noći na dnevnom nivou više od 6 hiljada ljudi!
Iz ovako malog grada, složićemo se, da bez obzira na ljubav prema rukometu, kada se uzme podatak o broju stanovnika, nevjerovatno je koliko dječaci sa velikim uspjehom predstavljaju naš klub, a ujedno i grad u ovom sportu! Da ne ostane na tome da se potrudio u Rukometnom Klubu Stars koji je posljednje godine lansirao djevojčicu od 13-16 godina u seniorskom rukometu, a djevojčica je na najbolji mogući način odgovorila izazovu i zauzela nevjerovatno 2 mjesta u drugoj crnogorskoj ligi!
Što se tiče ekipnih sportova, ne smijemo zaobići mlade fudbalere koji kroz školu fudbala Winner i kroz FK Lovćen na najljepši mogući način predstavljaju grad i svoje klubove, kako u zemlji, tako i kroz razvojne turnire u regionu i šire… Tu su i mladi košarkaši i košarkaši Lovćena, uz jedan detalj, Cetinje trenutno ima bisera svjetske klase u vidu svog Đorđa Đuka, koji još uvijek ima u ovom trenutku u ovom trenutku. redovima željeli svi treneri na svijetu koji razmišljaju o budućnosti, a ne smijemo zaboraviti ni odbojkašice Lovćena i Libera, koji uz skoro nikakve uslove, dostojno predstavljaju naš grad!
Još fascinantna priča su individualni sportovi, o džudo-u je toliko ispričanih priča da je teško bilo što dodati, ali meni je nevjerovatan podatak da imate jednu Andreu Turčinović koja pored nebrojenih uspjeha na tatamiju uporedo niže uspjehe iu pisanju poezije, nevjerovatno zar ne? Imate jednog Vasilija Milaševića, koji još uvijek kao osnovac, a već ima preko 100 odličja u svojoj riznici! Kakve brojke!
Imate i kik-boks, znamo svi koliko su nas puta ti dječaci obradovali svojim uspjesima, pravi sport za muškarce, aha… kako da ne… pitajte Slađanu Božović što misli o tome, djevojčica anđeoskog lica, ali kad uđe u ring…
Mogao bih bih ovako da nabrajam u nedogled, ali ću se izvinuti svima koje nijesam pomenuo, a ima ih dosta koji zaslužuju…
Na kraju sam ostavio jednu poslasticu, kako za sebe tako i za sve koji vole kraljicu sportova, ATLETIKU! Već dugi niz godina pratim jednog dječaka koji prkosi svim zakonima… Sergej Martinović je pravi primjer dječaka čija ljubav prema onome što voli ne može ništa da zaustavi! Bez obzira što na Cetinju nemamo atletsku stazu i ni skoro minimalne uslove za bavljenje ovim sportom, ovaj dječak đe god se pojavio niže uspjehe, bilo da su u pitanju skakačke, bacačke discipline, možda sprint, a mogu i duge staze, Sergej polako postaje sam sebi jedini protivnik, snovi padaju, pobjeđuju se mnogo stariji, a on se na zemlji strogom radnjom na sebi uz nevjerovatan san!
Eto to vam je Cetinje, to su ta cetinjska đeca koja prkose svim zakonima vjerovatno, a sve ovo što sam nabrojao je samo dio našeg zlatnog sjaja, tek će da bude… jer ovo su još uvijek osnove i srednjoškolci! LJUBIM VAS!
0 Komentara