Piše: Sreten VUJOVIĆ

Potonjih dana, u povodu nedavnog, usuđujem se reći, zlikovačkog nastupa Joanikija II Nedostojnog (Mićovića), a u vezi sa pokušajem rehabilitacije četničkog koljača, zlikovca, kvislinga i dobitnika Hitlerovog odlikovanja, Ordena željeznoga krsta (istog kakav je dobio i njegov duhovni otac i „svetac“ SPC, Nikolaj Velimirović) Pavla Đurišića pisalo se  podosta. Ono što više čudi od samog ovog gnusnog čina, su komentari na društvenim mrežama, u kojima ga „legalisti“ žele abolirati komentarišući kako nije zvanično u sudskom procesu  proglašen ratnim zlikovcem, pa prema tome po „pretpostavci  nevinosti“ Đurišić nije kriv za masakr 8.000 muslimanskih žena (prethodnio silovanih), đece i staraca, i 1.200 njihovih branitelja! U svojeručno potpisanom raportu naredbodavcu, (u Srbiji rehabilitovanome) Dragoljubu Draži Mhailoviću! Mihailović je inače dobitnik ordena za „spasavanje“ savezničkih pilota, iako je  njegov bliski suradnik u toj „operaciji“ vojvoda, pop Momčilo Đujić sa ponosom izjavljivao, da je lično, svojom rukom zaklao trojicu! Ovaj orden je primila Dražina kćerka, koja  se kao skojevka, (prema svjedočenju skojevke, majke Svetlane Boroz) tajno prisutna suđenju svojega oca,  sramila njegovog kukavičkog držanja na sudu!

Po ovoj, u medijima prisutnoj, mizantropskoj „logici“  tzv. presumpcje nevinosti: „Svako se smatra nevinim za krivično delo dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom sudskom odlukom”, zlikovac i koljač monstrum je „nevin“! Naprosto, jer Đurišić nije oficijelno procesuiran i proglašen zlikovcem!?  Tu se ostavlja po strani što je  sam sebe osudio vlastitim potpisom, u raportu (čiji faksimil ponovo objavljujem) svom komandantu Dragoljubu Draži Mihailoviću da su četnici pod njegovom komandom ubili 8.000 žena (mnoge prethodno silovane), đece i staraca i 1.200 Muslimana,  njihovih branitelja, kao i to da su isporučili logoru Jasenovac blizu 60 hiljada Srba sa Kozare i drugih područja. Na kraju je ovaj „epski junak“ i sam završio u logoru Jasenovac koji je sa svojim saradnicima opskrbljivao „ljudskim materijalom“! Stara poslovica kaže: „Ko od mača živi od mača će i poginuti!“

Poznato je da dobar dio osvjedočenih nacističkih zlikovaca, uključujući i dr Josefa Mengelea, koji je bez anestezije rezao žrtve, usavršio metodu sušenja lobanje, do mjere da postaje slična  plišanom ukrasu, koji su  supruge  nacistiških generala nosile kao privjeske na tašnicama uz večernje haljine, na svečanim balovima. Tu je i kožni povez knjiga! Ali od ljudske kože! Tu su sapuni za njemačke vojnike, na ruskom frontu, od masti ljudskih tijela sa „roštilja“ (holokaust) na kojima bila utisnuta  skarćenica „RIS“ (Reine israelische Seife-čisti izraelski sapun)! Po „logici“ branitelja Pavla Đurišića i nacistički zlikovci nijesu krivi, jer nijesu zvanično u direktnom sudskom procesu proglašeni zlikovcima.

Čak i oni koji su u najnovijem ratu pravosnažno osuđeni kao ratni zlikovci, brojni srpski bojovnici,  imaju „privilegiju“ da u entitetu BiH, Repuublici Srpskoj dobiju imena ulica i trgova, a slave ih kao hjeroje. To se isto dešava i u Republici Srbiji! U Aleji velikana počiva lažni atentator na Antu Pavelića, koji je to postao blagodareći crkovnoj ispovijesti kod Amfilohija Radovića, u narodu poznatijeg kao „Risto Mefisto“, bez obzira što je u hrišćanstvu  kršenje Svete tajne ispovijesti jedan od najvećih grijehova! Toliko o „pobožnosti“ ovih  uslužnih djelatnika Nečastivog.

            U svom ovom haosu mitoloških razmjera, obradovalo me javljanje crnogorskog Ombudsmana, pa se zapith: „Zar Crna Gora ima omdbusmana!? Mā šāʾ Allāh! Nije se čujao kad su srpske kleronacističke horde trovale građane Crne Gore na Cetinju, pripremale „čišćenje bagre po Cetinju“ i pucali u njih gumenim mecima! Nije se oglašavao ni u povodu masovnih zločina, zakazivanja „bezbjednjaka“ jer  nijesu imali kad  reagovati, i spasiti makar nedužnu cetinjsku đecu, od čuvanja  ničim ugroženih popova Crkve Srbije u Cetinjskom manastiru,  pa je nešto ostao nijem i na "Šubarine" prijetnje masovnim zločinom: "…sa njima ćemo kao sa Turcima"! U oduševljenju uskliknuh, ali  ne „svetitelju Savi“, već ovom „revnosnom“ zaštitniku ljudskih prava: “,Blagoš nama š njim! Imamo Ombudsmana!