Nekadašnju i sadašnju crnogorsku prijestonicu Cetinje ne treba posebno predstavljati, niti podsjećati zašto je posjećuju turisti iz cijelog svijeta i zbog čega je simbol Crne Gore i njene državnosti.

Ali, bez obzira koliko puta posjetili Cetinje i koliko znali o njegovoj istoriji i značaju, ono uvijek probudi neku novu emociju i znatiželju da ponovo čujete ili saznate još nešto o gradu i njegovim stanovnicima.

A stanovnici grada podno Lovćena, osim po svom gostoprimstvu, poznati su po specifičnom humoru. Cetinjani znaju duhovito da „predstave“ sebe i svoje sugrađane u različitim životnim situacijama, svaku društveno-političku promjenu, i znaju tako slikovito da „opišu“ da se te anegdote dugo pamte i prepričavaju.

Tako je, na primjer, ranih devedesetih godina prošlog vijeka, nakon gašenja brojnih preduzeća na Cetinju (Elektroindustrije Obod, fabrike cipela Košuta, autoprevoznika Tara i Bojane), na ulazu u grad osvanula tabla s natpisom: „Cetinje ne radi“, a „usmeno“ su to objašnjavali riječima: „Na Cetinje rade samo kafane i gradska kapela.“

Turisti svake godine u sve većem broju posjećuju ovaj grad, koji zovu i „grad muzej“, zbog brojnih kulturno-istorijskih spomenika, i „grad heroj“, zbog masovnog učešća Cetinjana u Drugom svjetskom ratu u borbi za slobodu. U socijalističkoj Jugoslaviji je i dobio počasno zvanje „grad heroj“.

Svi kulturno-istorijski spomenici na Cetinju nalaze se na malom prostoru, gotovo jedan pored drugog: Njegoševa Biljarda, Cetinjski manastir, Dvorac kralja Nikole, Vladin dom, zgrade nekadašnjih poslanstava. Takav raspored ovih objekata posjetiocu donosi poseban osjećaj bliskosti – kao da se nalazite u svom mjestu ili selu gdje svako svakog poznaje i gdje svakog trenutka neko može da izađe iz tih kuća i pozove vas, u duhu tradicije, na kafu i rakiju.

A na Cetinju, kao i uvijek, kafane, restorani i kafići dobro su posjećeni. Međutim, kafane, kao rijetko u kom gradu u Crnoj Gori, znače više od ugostiteljske usluge – one su mjesto susreta poslovnih ljudi, boema, prijatelja i poznanika, i u njima su nastale, i dalje nastaju, sve one priče i nadmudrivanja koja odlikuju Cetinjane.

Iako u gradu ima na desetine restorana, stanovnici Cetinja i dalje žale za prvim hotelom – Lokandom, simbolom grada i Crne Gore, koji je srušen poslije zemljotresa 1979. godine. Lokanda je izgrađena još 1864. godine, prvobitno kao gostionica. Nakon zemljotresa procijenjeno je da je hotel toliko oštećen da ga je nemoguće sanirati i da je isplativije graditi novi hotel. To je i učinjeno – izgrađen je hotel Grand.

Međutim, Prijestonica je nedavno potpisala ugovor o izgradnji novog hotela Lokanda sa jednom firmom, prema kojem je planirano da novi hotel Lokanda bude izgrađen za dvije i po godine.

Pored hotela Grand i brojnih kafića, Cetinje ima još jedan hotel koji se izdvaja i koji je miljenik mještana i gostiju koji dolaze na Cetinje, a to je hotel „Gradska Cetinje“.

Ovaj hotel nalazi se u zdanju sagrađenom početkom 20. vijeka, u kojem se od 1910. do 1913. godine nalazilo Bugarsko poslanstvo. Nakon toga, zgrada je imala različite namjene sve do 1978. godine, kada je objekat adaptiran za ugostiteljske potrebe i postao poznat kao „Gradska kafana“. Upravlja se uz podršku Zavoda za zaštitu kulturnih dobara i Sekretarijata za uređenje prostora Prijestonice Cetinje. Hotel je svečano otvoren u junu 2019. godine. Danas je to luksuzni hotel sa pet zvjezdica koji ima devet apartmana, restoran, kafanu i baštu, a nepunih godinu dana nakon otvaranja dobio je međunarodno priznanje – Ekološki znak EU, što znači da posluje prema najvišim ekološkim standardima.

Ali Cetinjanima je najvažnija lijepa bašta i kafana, jer se „Gradska Cetinje“ nalazi preko puta Dvorca kralja Nikole, u srcu grada, što je čini jednom od najomiljenijih gradskih kafana.

B.P.