Poruka sama po sebi nepotrebna, reći ćete, no da li je baš tako?

Nevjerovatno je, a istinito, da je značajan broj građana u Crnoj Gori, mada status građanina treba zaslužiti, što oni nijesu, spreman da pogazi svoju čast, svoj personalitet, kako bi podržao ama baš svaku, i najmanju, aktivnost velikosrpskih jurišnika, onih spolja i ovih iznutra, usmjerenu na širenje srpstva svuda đe i jedan jedini Serb obitava, i rušenje ove države. Posebna poslastica velikosrpske mašinerije su raznorazna drska i bezočna krivotvorenja i prisvajanja crnogorskog kulturno-istorijskog naslijeđa, o čemu bi se mogao uraditi najduži serijal ikad emitovan na ovu temu. U kome bi najmanji problem bili argumentovani demanti tog njihovog skandalaznog krivotvorenja istine na štetu jednog naroda i njegove države. U tom smislu sa posebnim zadovoljstvom preporučujem osobeno djelo uvaženog teatrologa i intelektualca, Luke I. Milunovića. Višedecenijskog, neumornog istraživača nastajanja pozorišta i svega što je za taj veličanstveni hram kulture vezano na prostoru Cetinja i Crne Gore. Koji je nepretenciozno i bez i najmanje primjese političkog ili pristrasnog, tragajući isključivo za istinom, stvorio djelo za vječno trajanje, dajući nemjerljiv doprinos autentičnosti crnogorske kulturne scene. Pred čijom će vjerodostojnošću ostati nemoćni čak i oni najbeskrupulozniji velikosrpski falsifikatori istine.

Da, neshvatljivo je da svi ti „građanisti“ u tom svom velikosrpskom zanosu ne razmišljaju o budućnosti svoje đece kojoj je neophodno stvarati zdrav ambijent u kome će odrastati. Koja treba da sazrijevaju kao opuštene, slobodne, kleronacionalizmom i mržnjom prema drugome neopterećene ličnosti. Koje preferiraju istinu kao način života.

Drage mame i tate, svi vi koji ne uviđate da svojim postupcima i ponašanjem otežavate budući život svojoj đeci, makar malo zastanite i priupitajte sebe jeste li na pravom putu. Pokušajte razumjeti zbog svoje đece, da vaša vezanost za velikosrpski kleronacionalizam za njih znači put u duhovnu tamu, usred koje će bitisati čitavog života. Jer takav način vaspitanja, takav svjetonazor, im može donijeti samo cjeloživotnu borbu s iracionalnim neprijateljima, sukobe sa svima koji ne misle kao oni, opštu muku i jad. Jednom riječju, život lišen normalnosti i civilizovane perspektive. A uvjereni ste da ih volite i da im činite dobro.

Drage mame i tate, vi koji obavezno i jedino žmurite pred srpskim kleronacionalizmom koji, u stvari, svim svojim bićem podržavate, zašto se bojite istine, svjetlosti, napretka, kulturnog, građanskog suživota među ljudima različitih vjera i nacionalnosti? Zašto svemu tome pretpostavljate mrak, mržnju, sukobe, mitomaniju, laži kao takve, religijsku zatucanost, jednom riječju – primitivizam i neznanje?

Svi ljeti žurimo na more, da što više iskoristimo blagodeti sunca, da uživamo u svemu što donose jarkom svjetlošću ispunjeni dani. Nažalost, mnogo je manje onih čija je potreba još i više okrenuta obrazovnim saznanjima, svjesnih da će njihovo biće svakim danom sve više, osvajati  dragocjena svjetlost. Bogateći njihov duh i podstičući napredniju misao. Jer spoj svjetlosti, one spolja i ove iznutra je, drage mame i tate, vrhunac zadovoljstva u životu. Zašto svojoj đeci uskraćujete takav užitak, takvu ljepotu življnja? Zašto sve činite da im i najljepši, suncem okupani dani nemaju takav kolorit zbog pomanjkanja unutrašnje svjetlosti, one koja izbija iz njih samih. I koja bi, da je posjeduju, i najtmurniji dan učinila prozračnijim. Zašto, zašto radite na štetu svoje đece? Važnija su vam, očigledno, lupetanja ostrašćenih kleronacionalista od napretka svoje đece. Najiskrenije: „Bog vam bolju pamet dao!“

Osjećajte se vi, drage mame i tate, u nacionalnom smislu, kako vam odgovara, to je vaše pravo. Protiv toga može biti samo neko ko razmišlja poput vas, nikako ne osobe građanski orjentisane, koje grije unutrašnja svjetlost stečena  obrazovanjem. Zato su i svi oni protiv vašeg zarđalog, pogubnog načina razmišljanja koje u svemu drugom i drugačijem obavezno vidi svoga neprijatelja. Protiv vašeg velikosrpstva kao smisla vašeg života. Kazna, da ne može biti veća.

Otuda i ona, samo na izgled, bespotrebna i izlišna poruka iz naslova ove kolumne.

Ipak, čini se da je, vremenom, moguće prevazići ovaj unikatni, patološki problem da neko voli tuđu više od supstvene države? I tome uči svoju đecu. Prije svega i iznad svega odgovarajućim načinom upravljanja državom. Unaprijeđenjem i neprestanim razvojem institucija, posebno onih u sferi prosvjete, kulture i obrazovanja. Njima se posvetiti naročito i s posebnom pažnjom. I to nametnuti kao obavezu svake naredne vlasti. Jednostavno, neophodna je opšta mobilizacija društva da odbaci primitivizam, prostakluk i nezdravu potrebu za stvaranjem „srpskoga sveta“ na uštrb interesa svih drugih naroda sa tog postora. Krvavo smo iskusili takvu velikosrpsku, ekspanzionističku politiku u nedavnom ratu na prostorima bivše Jugoslavije. Vremenom, dakle, prosvijetliti društvo, razgrnuti mrak i tako učiniti da u ovoj prekrasnoj državi žive građani isto takvog duha i mentaliteta. Da više nikada ne bude značajniji broj onih koji svojim činjenjem pripremaju rat za svoju đecu. Rat protiv onih sa kojima žive. Ludilo.

Znam, znam, sve ovo neće biti ni lako ni jednostavno postići, ali će obaveza prve naredne, građanski orjentisane vlasti, biti da s tim energično otpočne. Vlasti Isključivo usmjerene ka dobru sopstvene države i njenih građana. Što i jeste ključ svakog uspjeha.

Entuzijastično zvuči, ali i moguće ako želimo da budemo dio civilizovanog svijeta. A da bi to postali svi moramo promišljenije i ozbiljnije prići vaspitanju i obrazovanju naše đece. Nemojte mi samo reći da je išta preče i važnije od toga. Sem, još uvijek vama, zaluđene mame i tate, kojima veza sa stvarnošću, sa realnošću, izmiče na štetu budućnosti vaše đece.