Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Ako je neko i sumnjao da već pet godina, baš poput Alise, živimo u zemlji čuda, najnovija „događanja naroda” morala bi otkloniti i potonjeg preživjelog crva sumnje. Jer, strašilo je slušat što se radi, kazao bi Njegoš da se kojim slučajem obreo na protestu Ustavobranitelja. „Teško vama, pismoznanci i fariseji! Licemjeri!”, kazao bi Isus, kao što onda govoraše mnoštvo i svojim učenicima.

Ne, protestu nijesu nazočili ni Njegoš, ni Isus. Osim onih građana, koji su na protestu, au vezi sa Velikom plažom, došli su čistim namjerama, čistom savješću i čistim biografijama, ključnim revolucionarima i Ustavobraniteljima, bili su oni koji su izgarali u borbi protiv DPS diktature Crnu Goru 2020. oslobodili, a nama neznancima, nama tužnim robovima, otkrili demokratiju i vladavinu. Kad bih u kolumnama bio sklon vićevima, poput jednog mog dragog kolege, ispričao bih jedan vić, zapravo, početak vica: „Eko-četnici, NVO grobari Crne Gore, uraši, novinari i kolumnisti Vijesti i Monitora, brane Crne Gore...“ Ili je to cijeli vić?

Kontrarevolucija jede svoju đecu? Da li to litije jedu svoju đecu? Ili pak „Krmača proždire svoj okot“, baš kao u priči Danila Kiša? Ko to tamo rida nad Ustavom Crne Gore? Ko to po ugledu na Marina Abramovića izvodi performans na ulicama Crne Gore. Neću reći na crnogorskim ulicama, da se performeri ne naljute. Ili da me, ne dao Svetog Savu, proglase crnogorskim nacionalistom, koji ulice u Crnoj Gori nazivaju crnogorskim.

Ko to piše čitulju za Ustav? Oni koji su Ustav gazili kao što smo u djetinjstvu gazili mrave. Dobro, ne svi, bilo je onih koji nijesu, jer se govorilo. „Ako zgaziš mrava, umrijeće ti majka.“ Nijesu se naši Ustavobranitelji plašili kletve kad su bjesomučno gazili taj isti Ustav. Kad su u svojim laboratorijama stvarali Frankenštajnu, koji će progutati Crnu Goru. Kliše petparačkog filma, zar ne? Ubica je u prvom redu na sahrani, i tradicionalno, objavi najveću čitulju.

E, pa, gospodo Ustavobranitelji, budući da ste kao budistički monah zavjetovan na ćutanje, ćutali kad su tzv. Temeljnim ugovorom otete crnogorske bogomolje, kad ste ćutali na sve ono što je tome prethodilo, i što je nakon toga uslijedilo, vaši jeftini performansi liče na pismene sastave Lovca na zmajeve, takoreći – ne liče ni na što. Braniti čempres, plažu, Sinjavinu, a ćutati na stav političkih prvaka da se genocid u Srebrenici nikad nije dogodio, ćutati na parastose četničkim koljačima, na fašističkim grafitima u Pljevljima, na govor mržnje crkvenih prvaka, na nipodaštavanje crnogorske nacije, crnogorskog jezika, crkve i istorije, na kojima se navijaju popijevci i na kojima se vesele popiju buju. „pederi isele iz naselja“, na javni linč i ciljanje novinara koji nijesu po volji režimu, i tako dalje i tome slično, nije samo licemjerno, gospodo Ustavobranitelji, već i zaudara, poput konzerve tune, kojoj je rok istekao godinama unazad. Smrdi do neba.

Ćutati na pucnje iz službenog automobila Skupštine Crne Gore, i nadrealnu odbranu neodbranjivog, i ćutati na ćutanje ministra policije Šaranovića i pravednika Bečića, a ginuti za plažu, nije samo licemjerno, već i zaudara, poput otvorene konzerve tune, kojoj je godina istekao godinama unazad. Smrdi do neba. Ne zamjerite na ponavljanju, jer koliko god puta da napišem istinu o vama, malo je. Mučno je gledati i slušati Dritana Abazovića koji kaže: „Nismo se za ovo borili“. O, da, jeste, baš za ovo ste položili svoje bijedne živote. Poginuli, nekoliko puta. A onda vaskrsli, i probudili se kao vlast.

Ja, da vas pitam – koja je razlika između vas i Milojke Spajića? Nema je. Ustav ste zajedno ubili. Red je i da čitate sve skupa. A opijelo nek održi Jovan Mićović. Vaš Jovan, kojeg ste nasilno ustoličili, uz blagoslovljene gumene metke, šok bombe i suzavac. Bar toliko vam duguje.