Ko nam bira apostole?
Iako se trude, svetosavski apostoli, čak i sa podnošenjem krivičnih prijava, u XXI stoljeću i nominalno sekularnoj državi ne mogu nikome stavljati flaster na usta, niti uskratiti pravo bilo kome da se bavi ulogom religije u oduzimanju budućnosti društvu. Tim prije, što smo nesumnjivo kompetentniji i teološki obrazovaniji od, slobodno se može reći, kompletnog klira u Crnoj Gori. Recimo, mi znamo da je bavljenje sekularnim u crkvi jeres. I to velika jeres! Oni ne znaju!
Postoje mišljenja da religijom treba da se bave samo
vjerujući ljudi i da ljudi koji ne vjeruju u postojanje nikakvog nadnaravnog
kreativnog uma, koji ne vjeruju u dušu koja nadživljuje tijelo i ostala
metafizička čuda, ne mogu spoznati smisao vjere, te samim time su nekompetentni
u bavljenju njome. Ili, uprošćeno rečeno, samo ako vjeruješ u postojanje Boga
tek tada bićeš svjestan njegovog prisustva. Ako bi pošli od toga da
evharistijskim ritualima sa naforom i gutljajem vina vjernik zaista vjeruje da
uzima Hristovo tijelo i njegovu krv, onda smo blizu da je ta teza i tačna.
Inače, kako bi racionalno biće u kolutiću hljeba i gutljaju vina vidio bilo što
drugo, taman da se pojavi sam Isus Hrist da ih dijeli?
Potonji Uskrs je definitivno postao vaskrs, iako sam
prelistavao staru beogradsku štampu u kojoj se taj dan stalno pisao kao Uskrs.
Što će reći da se, uz „plivanje za časni krst“, klečanje i bauljanje po zemlji,
ljubljene popovskih ruku, nazivanje popova očevima, ... stvara nova
hiljadugodišnja tradicija u mantijaškom svijetu - vaskrsnuće vaskrsa. Naša tri
ljubljena predsjednika - države, vlade i parlamenta su i oni založili malo
Hristovog tijela i napili mu se krvi. Njihova je vjera utemeljena, ne u Hristovoj
crkvi, o tome nemaju pojma, već u vjeru u svetosavske apostole. Original
srpske. Toliki su Hristovi sljedbenici da je prvi premijer „oslobođene Crne
Gore“ čak brda pomjerao, pobrkao vjeru i sujevjerje, Radoja sa nekadašnjim
ministrom Aleksandrom Damjanovićem, kor sa horom, ... na kraju je pobrkao i
državu. Čudo svetosavska vjera čini.
Jeres
Mada, dok god ne idu da ih mrtvačke kosti, ili mošti što bi
se pravoslavno reklo, liječe, no se liječe u Kliničkom centru, tanka mi je ta
vjera. Sve se nešto bojim da su pionirske marame, sletove i štafete zamjenili
suvim granjem, farbanim jajima i crkvnim ritualima. Da ne rečem evharistijom.
Mada je funkcija ista, rituali tu služe da se đeca prime na sladoled i šarenu
lažu. Ili se to zove ulaganje u budućnost, u stanove, džipove, poneki i izgori,
đavo ga izgorio, zlatne slavine, italijanski namještaj, skupocjenu, firmiranu
vladičansku ili episkopsku odoru i svašta nešto, što bi rekle zaslužne
umjetnice sa TV Pinka. A i vjeronenauka dobro dođe u državnim školama. Biće to
dobri izvori prihoda jednog dana, a i „uzorni“ Srbi.
Vozni parh Porfirijev
UŽIVAJU U LUKSUZU: Vozni park patrijarha srpskog, episkopa i
vladika enormne vrijednosti
Iako se trude, svetosavski apostoli, čak i sa podnošenjem
krivičnih prijava, u XXI stoljeću i nominalno sekularnoj državi ne mogu nikome
stavljati flaster na usta, niti uskratiti pravo bilo kome da se bavi ulogom
religije u oduzimanju budućnosti društvu. Tim prije, što smo nesumnjivo
kompetentniji i teološki obrazovaniji od, slobodno se može reći, kompletnog
klira u Crnoj Gori. Recimo, mi znamo da je bavljenje sekularnim u crkvi jeres.
I to velika jeres! Oni ne znaju! Kažu, nama je dozvoljeno sve što je dozvoljeno
svakom čovjeku? E pa nije. Nije ni pucanje iz kalašnjikova, ni bavljenje
politikom, ni širenje velikosrpskog nacionalizma, ni širenje podjela, mržnje,
uživanje u luksuzu, bavljenje biznisom, građevinskim, turističkim i ostalim,
.... nije!
Nije ni stalno pominjanje kapele Karađorđevića, koja bi,
tobože, smirila duhove kao simbol okupacije i nestanka Crne Gore kao države,
jer je to bomba koja bi zapalila Crnu Goru. Osim toga, nezakonito je bilo što
graditi pored mauzoleja na Jezerskom vrhu i krivično se, u tom slučaju,
odgovara zbog narušavanja zaštićenog spomenika kulture. Nego, kad smo kod
smirivanja duhova, nikako da nam slavno ime Joanikije saopšti ko su bili
terapeuti iz njegove crkve koji su „liječili“ masovne ubice na Cetinju? Da vidimo
čiji su se to duhovi zaigrali oko kapele Karađorđevića? Što se duhova i
duhovnosti tiče, nema krimosa koji ne nosi oko vrata i na retrovizoru
skupocjenih kola krstaču. Naivno vjeruju da će im sačuvati živote. Takođe,
nikada više kriminala nije bilo u Crnoj Gori otkad zamijenismo petokraku
krstačom. Ne pomaže ni gradnja deset crkava po glavi stanovnika? Naprotiv!
Jevanđelje
Dok vam gore džipovi od sto hiljada eura i dok svojim
kupovinama održavate rentabilnim salone automobila, malo ću vam čitati djelove
iz jevanđelja, jer dok ih vi blagogagoljite tobožnjim vjernicima, ni njima ni
vama ne uđe ništa u glavu što pročitate: „Zato vam kažem: Ne brinite se dušom
svojom što ćete jesti, ili što ćete piti; niti tijelom svojim, u što ćete se
odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na
ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice, pa Otac vaš
nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? ... Pa kada travu u
polju, koja danas jeste, a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamoli
vas, malovjerni? Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo
piti, ili čime ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaše
nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu
njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se, dakle, za sjutra, jer
sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.“ (Besjeda na Gori,
Isus Hristos, Matej, 6:25-34).
Automobil Miajlo Backović
POSLUŠAJTE MALO JEŠU IZ NAZARETA, MANITE SE DŽIPOVA: Skupo,
zapaljeno vozilo popa Mijajla Backovića(Photo: Privatna arhiva/RTNK)
Poslušajte malo Ješuu iz Nazareta, manite se džipova pa vam
neće gorjeti, manite se skupih firmiranih drangulija na sebi, luksuza, biznisa,
... Budite kao 'tice na grani pa će sjutra brinuti za vas. No što ćete
mučenici, takvi kakvi ste, ako se Ješua ponovo pojavi među vama? Pa počne da
vas preslišava? Biće to najveće biološko gorivo na nebesima.
Kanoni
Prvi čovjek Beogradske patrijaršije, tzv. Vučićev Dugin i
Vučićeva Zaharova, prije nekoliko dana posjetio je botoksiranog cara Rusije da
mu prenese podršku za što više mrtvih Ukrajinaca i poruku srpskog cara da će
obojena revolucija uskoro pasti kao one kule u Njujorku. Još i da će
geostrateški Srbija biti dio „ruskog sveta“ kad botoksirani car potamani sve
liberalne ideologije svijeta. Uz nemalu pomoć Donalda Daka. Svekoliko pobunjeno
srpstvo je sa razočarenjem primilo navode o „cvjetnoj“ revoluciji, poneko i o
„ruskom svetu“, ali nikoga ne takoše riječi o sudbini Crne Gore, BiH i Kosova u
toj novom geostrateškom vodvilju po notama botoksiranog cara? Što će reći,
obrni - okreni, ko god sjedne za volan Srbije ima namjeru da usput ukrca Crnu
Goru. Ovi ostali neka se sami brane. To su vam one kokarde i ostala znamenja
koja šetaju Srbijom i do Strazbura i koja oživljavaju vremena kad su se
kvinsliške fašističke sluge preporodile u antifašiste.
Izbor prvog čovjeka Beogradske patrijaršije početkom 2021.
godine najbolji je dokaz da Bog nema ništa sa tim izborom. Osim ako Vučića ne
smatramo bogom. Zna se da su Srpska crkva i srpska država nokat i meso, te da
je Srpska crkva produžena ruka velikosrpske, imperijalne politike. Izabrani
prvi čovjek Beogradske patrijaršije, nakon toga, izabrao je prvog čovjeka
Cetinjske mitropolije. Što će reći da mu je on gazda. A pošto je njegov gazda
prvi čovjek Srbije, to znači da je prvi čovjek Cetinjske mitropolije podređen
prvom čovjeku Srbije, tzv. prvorođenom, ka svojem gazdi. Pa se postavlja
piatnje ko je taj bog koji postavlja božje apostole po Crnoj Gori i po kojim
kriterijuma. Pamet, obrazovanje, ljepota, ... ta manite me.
Đe se đedoše oni kanoni koji uređuju pitanja pomjesnih
crkava? Pokojni Mirko Đorđević, poznati sociolog religije, reče: „Logika
pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja
nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva“. Baš me zanima đe je
pokojni Mirko viđeo logiku u SPC? Oni imaju vrhovni zakon sa samo dva člana:
prvi, SPC je uvijek u pravu, drugi, ako ima nekih nedoumica primjenjuje se prvi
član. Kad je Srbima trebalo da prisvoje sve pravoslavne crkve u novostvorenoj
KSHS 1920. godine sinulo im je da je dobro pozvati se na kanone. A kad im
kanoni ne idu u prilog onda su oni prevaziđeni ili važe samo uz saglasnost
nadređene crkve.
U „Glasniku“’, Službenom listu Srpske pravoslavne crkve br.
1., g. I, od 1/14. oktobra 1920. g. na strani 102 stoji napisano: „Slično tome
postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima
pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne
arhiepiskopije u prestonim u Srbiji, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u
Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski
presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije“. U zapisniku zakonodavnog
odbora Sv Arhijerejskog
Sabora Beogradske mitropolije, održane u Beogradu 3. (16)
septembra 1920. pod predśedavanjem Dimitrija, Arhiepiskopa Beogradskog i
Mitropolita Srbije, budućeg prvog srpskog patrijarha, na kojoj se raspravljalo
o ujedinjenju svih pravoslavnih crkava u jednu, napisano je: „Po odredbama
svetih kanona osnivanja najviših crkvenih oblasti u jednoj državi i odnosno u
njenoj najvećoj oblasti biva tako, da se katedra prestonice odnosno metropole
najveće oblasti podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako pravilo 17,
Halkidonskog Sabora određuje da razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju
državnom i građevinskom“ (misli se na građansko). Da ne zaboravimo i 48 pravilo
Tulskog sabora!
Pretpostavka svih društvenih transformacija trebalo je da
bude sposobnost društva da zasnuje konsenzus o temeljima države i demokratije
koji bi, posredstvom legitimnih i efikasnih institucija vladavine prava,
civilnog društva i demokratske kulture, omogućio održivu izgradnju demokratske
nacije. Onog trenutka kada se svetosavska dogma infiltrirala u Crnoj Gori mi
smo izgubili normalnost i kontinuitet u razvoju sopstvenog identiteta, sa
akterima, uvjerenjima, interesnom i ideološkom dinamikom, koja je izgubila
autentičnost prostora i proizvela brojne kontroverze i društvene raskole.
Epilog - sada o našem ontološkom biću odlučuju genijalci iz Krnje Jele.
DA LI JE ČITAO BOŽIDARA VUKOVIĆA: Joanikije Mićović
POD VUČIĆEVIM PATRONATOM: Joanikije Mićović(Photo: MCP)
0 Komentara